“Tvoje tijelo je tvoj dom na ovom svijetu. Ono pamti sve što je tvoj um pokušao zaboraviti.” – dr. Bessel van der Kolk
Ovaj tekst posvećujem svima onima koji su, bilo da su toga svjesni ili još uvijek nisu, visokoosjetljivi, duboko emotivni, intuitivni i empatični. Svima onima koji u drugima uvijek traže i pronalaze ono što je dobro i svijetlo. Svima onima koji, unatoč iskustvima koja su ih po tko zna koliko puta iznova bacila na koljena nastojeći im otvoriti oči da razlikuju stvarnost od iluzije, i dalje vjeruju u dobrotu, čistoću ljudske duše i ljubav koja nema granica, uvjeta i nemogućega.
Svima onima koji su, nažalost, još uvijek, ali duboko vjerujem ne i zauvijek, objekt pažnje onih kojima je motiv da njihovom gotovo poput dječje čistom energijom nahrane svoj mali, skršeni, uplašeni ego.
Kada se susretnu takve dvije osobe (a univerzum ništa ne čini slučajno, već uvijek sa svrhom da svatko nauči svoju lekciju), visokoempatičnoj osobi čini se kao da je ušetala u najljepšu bajku. Vjeruje da je konačno pronašla ljubav kakvu zaslužuje, nekoga tko je vidi, razumije i cijeni njezinu dubinu. Osjeća se odabrano, posebno i “spašeno” od dotadašnje usamljenosti, a kako vjeruje u apsolutnu iskrenost, pretpostavlja da druga osoba ima jednako čiste namjere.
Kako i ne bi kada na samom početku onaj koji manipulira ne pokazuje svoje pravo lice. On pažljivo sluša i proučava njezine rane, strahove, želje i nesigurnosti, kako bi se potom prikazao osobom koja savršeno ispunjava sve te praznine. Prebrzo joj daje intenzivnu pažnju i velike komplimente te stvara auru žrtve kako bi probudio njezinu empatiju i opravdao svoje buduće loše ponašanje prema njoj.
“Otrov se uvijek poslužuje u zlatnoj čaši. Pazi na one koji te prebrzo uzdižu u zvijezde.” – Latinska poslovica
No, ubrzo počinje padati ona lažna maska s početka predstave (primjerice kada manipulator pokaže trenutak ekstremne ljubomore ili kontroliranja). Um visokoempatične osobe, koji je podložan manipulaciji zato što želi vjerovati u bajku, tada pokušava racionalizirati. Ali, tijelo prepoznaje nesklad između riječi i djela.
Taj osjećaj – da nešto nije u redu iako si to ne može racionalno objasniti – najprije se manifestira kao udarac na probavni sustav (iznenadna mučnina, težina u želucu, gubitak apetita ili grčevi prije susreta s tom osobom) budući da su crijeva naš drugi mozak.
“Nikada ne ignoriraj svoj unutrašnji osjećaj. Intuicija je tvoja duša koja šapće istinu.” – Albert Einstein
Lijepe riječi su kognitivni podražaji namijenjeni egu, dok su signali tijela biološki podražaji namijenjeni preživljavanju. Kada um ne može pomiriti lijepe riječi s lošim osjećajem u trbuhu, živčani sustav ulazi u stanje “zaleđenosti”, koje čini da se osjećaš emocionalno otupljeno, ukočeno ili kao da promatraš situaciju izvan svog tijela.
Budući da si stalno “na oprezu”, mišići vrata, ramena i vilice su ti konstantno stisnuti jer tijelo iščekuje idući emocionalni šok. Plitko disanje, neobjašnjiv osjećaj stezanja oko srca i u prsnom košu, ekstremni umor, trzaji na nagle zvukove, loš san, česta buđenja usred noći s osjećajem tjeskobe, nemogućnost jasnog izražavanja i osjećaj mentalne blokade još su neki od signala tijela kao alarmi da je vrijeme za bijeg.
Kada se ovi simptomi pojave, visokoempatična osoba se rijetko kada odmah okrene i ode jer vjeruje da će njezina ljubav popraviti slomljene dijelove manipulatora. Umjesto toga, ona ulazi u ulogu iscjelitelja ili spasitelja, svjesno gaseći svoju intuiciju kako bi sačuvala iluziju o savršenoj ljubavi. Budući da joj partner govori da je luda/preosjetljiva/paranoična, ona počinje vjerovati da je problem u njoj, nastavljajući ignorirati svoju intuiciju koja još jače počinje progovarati kroz neobjašnjive alergije, osipe na koži, iznenadni pad imuniteta te česte prehlade ili upale, kojima tijelo doslovno odbacuje toksičnost kojoj je izloženo.
Nije tvoja krivnja što si vjerovao osobi koja je lagala. Tvoja jedina pogreška bila bi da nastaviš lagati samome sebi.” – Nepoznati autor
U trenutku kada visokoempatična osoba jasno i bez sumnje shvati da su ti tjelesni znakovi glas njezine intuicije, a ne paranoja ili stara trauma, počinje nestajati iluzija o savršenoj ljubavi. Ipak, izlazak iz toksičnog odnosa za nju je iznimno težak zbog osjećaja krivnje i straha od povređivanja druge osobe.
Jedino bitno jest znati da je loš osjećaj u tijelu dovoljan razlog za odlazak. Zašto? Zato što je manipulator majstor izvrtanja stvarnosti, tako da svaki ulazak u raspravu s njim znači ponovni ulazak u krug uvjeravanja da je problem u tebi. Zato što se manipulator ne želi promijeniti niti biti „spašen“, već on samo želi tuđu energiju i resurse. Zato što se manipulator hrani tuđim emocijama, kakve god one bile jer to je jedino pravo gorivo za održavanje njegovog oštećenog ega.
“Budi dovoljno hrabar da zatvoriš vrata koja ti više ne donose mir.” – Rumi
“Najveća pobjeda nije pobijediti onoga tko te povrijedio, već ponovno izgraditi svoj mir tamo gdje su oni ostavili ruševine.” – Paulo Coelho
Nakon tog bolnog procesa prekida, detoksikacije i svjesnog iscjeljenja odnosa s manipulatorom počinju blijediti, sve dok potpuno ne iščeznu, svi oni tjelesni simptomi, koji su nekoć alarmirali da je vrijeme za bijeg. Više nema ni bijesa ni tuge. Samo jedno veliko čisto ništa bez ikakvog naboja. I duboko razumijevanje da je ta druga osoba bila lekcija.
Najveća životna lekcija iz ljubavi prema samome sebi. A intuicija… Ona postaje osviještena supermoć visokoempatične osobe, zahvaljujući kojoj ona postaje spremna biti vodičem, makar iz sjene, svima onima kojima je potrebno osvijetliti njihove putove.
Martina Setnik
