Osjećat ćete se nesigurno i tjeskobno dokle god budete žudjeli za sigurnošću! Za sigurnošću tragamo i zato što u njoj vidimo utočište dok bježimo od praznine vlastitog bića. Strahovi vezani uz buduće događaje ne donose vam baš ništa dobro, samo vam oduzimaju ljepotu sadašnjeg trenutka! Uostalom, može li se opterećenost prošlošću i budućnošću uopće nazvati životom?!
„Onaj tko se grčevito drži za život izgubit će ga“, kaže narodna izreka. Upravo tom rečenicom veliki britanski filozof Alan Watts započinje svoje djelo „Mudrost nesigurnosti – poruke za doba tjeskobe“. Riječ je o knjižici koja je idealna za čitanje upravo sada, kada nam je nametnuta izolacija te vlada tjeskoba.
Spomenutu misao Alan Watts tumači ovako: ako se svim silama trudite ostati na površini, primijetit ćete da tonete. Isto tako, kada pokušavate zadržati dah, odjednom ćete ga početi gubiti. To je paradoks života. Dakle, jedino pametno što možete učiniti jest opustiti se i normalno disati.
No, složit ćete se – to je lakše reći nego učiniti. Zašto? Zato što nas društvo u startu pretvara u tjeskobne pojedince, koji se od svega skrivaju i bježe.
U nama su duboko ukorijenjeni strah i strepnja od neke zamišljene budućnosti, što nas uvelike sprječava u tome da doživimo sadašnji trenutak u svoj njegovoj ljepoti i raskoši.
Zašto toliko žudimo za osjećajem sigurnosti
„Želja za sigurnošću i osjećaj nesigurnosti zapravo su isto“, kaže Watts. To znači da ćete se osjećati nesigurno i tjeskobno dokle god budete žudjeli za sigurnošću.
Za sigurnošću tragamo i zato što u njoj vidimo utočište dok bježimo od praznine vlastitog bića. Uostalom, čovjek današnjice želi daleko više od onog koliko mu je istinski potrebno za život i to je također izvor brojnih njegovih problema.
Želju za sigurnošću i kontrolom događaja moći ćete otpustiti kada shvatite da vam sigurnost za kojom žudite, čak i kad biste je ostvarili, ne bi donijela ništa dobro, a samo bi osnažila vaše malo, izolirano „ja“.
Za sigurnošću tragamo i zato što u njoj vidimo utočište dok bježimo od praznine vlastitog bića. Uostalom, čovjek današnjice želi daleko više od onog koliko mu je istinski potrebno za život i to je također izvor brojnih njegovih problema.
Želju za sigurnošću i kontrolom događaja moći ćete otpustiti kada shvatite da vam sigurnost za kojom žudite, čak i kad biste je ostvarili, ne bi donijela ništa dobro, a samo bi osnažila vaše malo, izolirano „ja“.
Svako je doba nesigurno na svoj način!
Premda mislimo da je naše doba najnesigurnije dosad, to nije točno. Promislite samo o katastrofama i neizbježnim promjenama koje su naši davni i ne tako davni preci doživjeli – glad, ratove, teške bolesti, pandemije, teror, diktature… Dakle, promjena i smrt nisu ništa novo, kaže Watts.
No možda je našim davnim precima bilo utoliko lakše što su sve tumačili kao volju više sile koja svime upravlja i sve određuje pa tako i njihovu sudbinu.
Mnogi su danas sumnjičavi prema takvim vjerovanjima te se puno više uzdaju u znanost i tehnologiju, koje su postale „religije“ novoga doba. No i one su toliko promjenjive i nepouzdane da nam nipošto ne jamče bilo kakav osjećaj sigurnosti.
Život je poput rijeke – neuhvatljiv i vječno promjenjiv
Baš kao što ne možemo zgrabiti hitru rijeku i nositi je u vjedru, isto tako ne možemo zgrabiti život i tražiti od njega stalnost i sigurnost.
„Pokušate li tekućicu uhvatiti u vjedro, jasno je da je ne razumijete i da ćete uvijek ostajati razočarani… Da biste ‘imali’ tekućicu, morate je pustiti, i dopustiti joj da teče. Isto vrijedi za život, i Boga“, kaže Alan Watts. Tražiti sigurne okvire isto je što i pokušavati „učvrstiti ono što teče“.
Zanimljivo je to da u trenutku kada prihvatimo besmisao života, on odjednom za nas dobiva svrhu i smisao, a u času kada smo uvjereni da o misteriju svemira baš ništa ne znamo, tek tada nam se otkrivaju tajne tog istog svemira.
Dakle, trebali bismo odbaciti slike i predodžbe koje imamo o svijetu kako bismo mogli nesmetano „teći“ s rijekom života ne pružajući joj nikakav otpor.
Patnju, baš kao i radost, ne možemo isključiti iz života
„Želimo li doživjeti snažne užitke, moramo se pripremiti i za velike patnje“, kaže Watts.
Svatko od nas htio bi doživjeti samo užitke i radost, no to je nemoguće. Veliki užici uvijek dolaze u paketu s golemim razočaranjima i patnjom. Možete ih zamisliti kao dvije strane istog novčića.
Stoga, umjesto da se neprestano tužite na probleme, neizvjesnost, patnju… i uporno bježite od njih, proživite ih bez otpora te prihvatite činjenicu da su oni sastavne niti tkanja zvanog život, baš kao i radost i trenutci zanosa i beskrajne sreće. I veliki talijanski pisac Dante Alighieri rekao je da se izlaz iz pakla krije u samom njegovu središtu.
Koliko su radost i patnja isprepleteni, potvrđuje i ova misao: što ste više u stanju voljeti neku osobu i uživati u njezinu društvu, kaže Watts, to će vaša tuga i patnja biti veći nakon što vas ona napusti ili premine. Dakle, ne možemo biti osjetljiviji na užitke, a da istovremeno ne postanemo osjetljiviji i na patnju.
To je cijena koju moramo platiti za uvećanje svoje svjesnosti, kaže Watts. Bijeg od bola samo dodatno pojačava tu istu tu bol i produljuje patnju.
Problem leži i u našoj svijesti o vremenu
Za razliku od životinja koje nemaju predodžbi o prošlosti i budućnosti i žive samo sada i ovdje, mi ljudi imamo svijest o vremenu. I to je svojevrsno prokletstvo. Primjerice, ako znate da vas za nekoliko tjedana čeka teška operacija, hoćete li u međuvremenu moći uživati u životu?
Bit ćete ispunjeni strepnjom i nećete moći potpuno iskusiti ljepotu sadašnjosti čak i ako ste trenutačno na sigurnom, okruženi prijateljima i imate hrane dovoljno za život.
Strahovi vezani uz buduće događaje ne donose vam baš ništa dobro, samo vam oduzimaju ljepotu sadašnjeg trenutka. Uostalom, može li se opterećenost prošlošću i budućnošću uopće nazvati životom, pita se Watts.
Čudo zvano ljudsko tijelo
Sve do sada vaše je tijelo obavljalo bezbroj fantastičnih funkcija a da vi toga niste ni bili svjesni. A tako će biti i dalje. Zašto biste strahovali za svoj život i mislili da će vas vaše tijelo iznevjeriti?
„Mi nismo naučili kako disati, gutati, vidjeti, ni kako da nam krv cirkulira, kako da probavljamo hranu ili se odupiremo bolestima pomoću bilo kakvih dobivenih izjava. Unatoč tome, ove se pojave događaju kroz najsloženije i čudesne procese, koji se ne mogu ponoviti nikakvim proučavanjem knjiga. To je stvarna mudrost… Već i do sada je za nas učinila prava čuda pa nema razloga da ne učini i još mnogo više“, kaže Alan Watts.
Umjesto da svoje probleme rješavamo samo svjesnim razmišljanjem, trebali bismo se više oslanjati na svoja nesvjesna znanja i instinktivnu mudrost vlastitog tijela, i postupati u skladu s njom, baš kao što su to činili i naši davni preci.
Oni su sasvim solidno živjeli bez pomoći ikakvih napravica i čuda tehnologije koja čovjeka današnjice lišavaju njegove mudrosti pod izlikom da mu unapređuju i produljuju život.
