Svatko od nas u nekom trenutku počne razmišljati o smislu života. Prepuni smo pitanja na koja nastojimo pronaći odgovore. Jaka želja za odgovorima, nedvojbeno dovodi do niza događaja koji potiču naše duhovno putovanje. Prvi korak na ovom putovanju je proučavanje duhovne znanosti.

Proučavanje duhovne znanosti nam pruža neophodnu pomoć u razumijevanju važnosti obavljanja duhovne prakse (sadhana). Tek kad je intelekt uvjeren u važnost prakticiranja duhovnosti, možemo uložiti trud u redovito obavljanje duhovne prakse. Razumijevanje duhovnih principa nam daje sposobnost donošenja boljih odluka o svom životu i duhovnoj praksi.

Prema duhovnoj znanosti, pojanje (ponavljanje) Božjeg Imena prema religiji u kojoj smo rođeni je preporučena osnova duhovne prakse u današnje vrijeme, tj. u razdoblju razdora (Kaliyuga). Pojanje eliminira neispravne misli iz podsvjesnog uma (metoda skretanja) te se u podsvjesnom umu stvara centar Bogoljublja. Također, donosi zdravstvene i psihološke  dobrobiti. Pomoću pojanja um postaje miran i oslobađa se psihosomatskih bolesti nastalih uslijed nakupljenog stresa, zbog toga uživamo u dobrom zdravlju. Duhovna iskustva koja dobivamo pojanjem povećavaju i učvršćuju našu vjeru i usmjeravaju nas prema sljedećem koraku na duhovnom putovanju, a to je boravak u društvu Istine.

Boravak u društvu Istine se zove ‘satsang‘, gdje ‘Sat’ znači Apsolutna Istina, tj. Bog, a ‘sang‘ se odnosi na društvo tragatelja ili Svetaca. Ukratko, satsang označava okolinu koja nas navodi da doživimo Božju prisutnost. Sudjelovanje na satsangu nam može donijeti razne dobrobiti. Možemo postaviti pitanja o duhovnoj znanosti te razjasniti eventualne sumnje i nedoumice. Također, možemo podijeliti svoja duhovna iskustva i saznati duhovno značenje koje se krije iza njih. Razumijevanjem dobivamo inspiraciju i motivaciju da ustrajemo na duhovnom putovanju, dok na suptilnoj razini dobivamo dobrobiti od Božanske svjesnosti (chaitanya) koje na satsangu ima u izobilju.

Sljedeći korak u duhovnoj praksi je služenje Istini (satseva). Obično nastupa kad shvatimo značaj duhovne prakse i nakon što smo doživjeli neka duhovna iskustva kroz pojanje Božjeg Imena i sudjelovanje na satsangu, odnosno kad smo uvidjeli da duhovna praksa ima pozitivan učinak na nas i da smo sretniji bez obzira na situacije u kojima se nalazimo. Najbolji način na koji možemo služiti Istini je širenjem duhovnog znanja, pa tako možemo ispričati drugima što smo naučili i doživjeli kako bi i oni mogli osjetiti pozitivne promjene u svojem životu. Što god dobro radili,  trebamo ponuditi Bogu sa stavom da ionako sve dobro dolazi od Njega. Trebamo biti ponizni i u stavu služenja, a ne razmišljati o tome kako se mi trudimo i kako se dajemo jer to dolazi iz ega.

Ako ima nešto što nam pomaže da istinski napredujemo, to je žrtvovanje. Žrtvovanje nam pomaže da u sebi stvorimo prostor za primanje jer tek kad ispustimo pijesak iz svog dlana, Bog će ga napuniti dijamantima koje čuva za nas. Žrtvovati možemo um, tijelo ili imetak. Primjerice, um možemo žrtvovati na način da umjesto gledanja svog omiljenog filma, iskoristimo to vrijeme za uređivanje prostorije u kojoj se održava satsang. U ovoj situaciji, zbog Boga žrtvujemo nešto što godi umu. Stalno pojanje je također žrtvovanje uma.

Ljubav prema nekome obično je praćena i nekom vrstom očekivanja i uvjeta. Međutim, duhovna ljubav (Priti) je bezuvjetna bez obzira na okolnosti. Ovakva forma ljubavi je Božanska i razvija se tek nakon obavljanja značajne količine duhovne prakse, kada počnemo vidjeti Boga u svakome. Time postajemo sretnije osobe jer naša ljubav nije razblažena ili razrijeđena očekivanjima.

U našem svakodnevnom životu, prilikom obavljanja bilo koje radnje, uvijek smo svjesni vlastitog postojanja jer je ono duboko ukorijenjeno u nama. Tu svijest o sebi ostvarujemo kroz pet osjetila, um i intelekt. Zbog toga se svi događaji pojavljuju ili su doživljeni u odnosu na samu svjesnost. Ovo postojanje, duhovnom terminologijom, nazivamo malo ‘ja’. S druge strane, Dušu ili Boga unutar nas nazivamo velikim ‘Ja’. Kad započnemo s duhovnom praksom, počinjemo doživljavati višu silu, odnosno uvidimo kako Bog djeluje na naše živote. Kako duhovno napredujemo, raste i svijest o Bogu u našem životu i okruženju. Također se smanjuje fokus na vlastitu egzistenciju ili malo ‘ja’. Zbog duhovne emocije, u čovjeku se njegovo ‘ja’ zamjenjuje sa svjesnošću Boga ili duhovnog učitelja (Božji princip Učenja) s jednakim intenzitetom.

Kada se iste impresije podsvjesnog uma učestalo pojavljuju dok obavljamo neku radnju, nazivamo ih ‘osobnošću’. Ukratko, osobnost označava prirodu osobe. Dobre impresije/navike se nazivaju kvalitetama osobnosti, a loše impresije/navike se nazivaju manama osobnosti. Mane osobnosti su glavna prepreka u doživljavanju sreće ili zadovoljstva u životu, a isto tako su i glavna prepreka u našoj duhovnoj praksi, odnosno na putu Bogospoznaje. Što više mana (osobnosti) imamo, to ćemo više grešaka raditi u individualnoj (vyashti) i kolektivnoj (samashti) duhovnoj praksi. Na taj način se udaljavamo od Boga i zbog toga je ključno ukloniti mane osobnosti.

Laičkim rječnikom, ego se može definirati kao ponos na samog sebe. Misli kao što su: moje tijelo i um, moj intelekt, moj život, moje bogatstvo, moja žena i djeca, ja sam zaslužio biti sretan itd., dolaze iz samog ega. Iz duhovnog ugla, ego označava poimanje sebe kao različitog od drugih, odnosno od Boga, a zbog identifikacije s fizičkim tijelom i impresijama u različitim centrima suptilnog tijela. Prema duhovnoj znanosti, naše istinsko stanje postojanja je poistovjećivanje s Dušom ili Božjim principom u nama i održavanje te svijesti u svakodnevnom životu. Međutim, ovisno od razine našeg ega, u različitoj mjeri se identificiramo s Božjim principom, tj. Dušom u nama. Ako je naš ego visok, manje se identificiramo s Dušom ili Božjim principom. Međutim, ovo je najvažniji aspekt duhovnog putovanja i završni korak prema Bogospoznaji koji je moguć samo pomoću ovog procesa.

image003

Izvor: SSRF; Duhovna praksa

Pročitajte još:
Pojanje 1.dio – Priroda našeg uma
Pojanje 2.dio – Univerzalna duhovna praksa
Pojanje 3.dio – Kako pojanje pročišćava naš um?