Otkriće “fosiliziranih” brodova, duboko u tlu brda ispod rudnika ugljena Kostolac, na kojem se prostirao veliki rimski grad Viminacium, zaprepastilo je i najiskusnije arheologe, a najveća enigma je IZ KOJEG VREMENA potječu brodovi, hermetički sačuvani glinom i muljem?! Ona su pronađena u istoj zoni gdje i ostaci mamuta, stari milijun godina, na 19-20 metara dubine. Po toj analogiji, brodovi bi potjecali iz perioda od prije 70.000 godina, što je po zvaničnoj povijesti i arheologiji – nemoguće!
Plovila kojima stručnjaci ne mogu odrediti starost pronađena su tijekom neke davno nestale velike rijeke, sudeći po slojevima šljunka debelim oko 15 metara ispod ostataka brodova.
Riječnog pijeska i mulja ima i iznad drevnih plovila, ali se uopće ne zna koja bi to rijeka mogla biti. Tok Dunava je od mjesta nalaza udaljen oko dva kilometra zračnom linijom. Arheolozi kažu da nije riječ ni o usahloj rijeci Klepečki koja je do 19. stoljeća tekla ovim prostorom, a ni o starom toku Mlave.
Sve je zagonetno kada je riječ o viminaciumskoj floti čiji ostatci vire iz litice kopa, malo na nebu, a malo u zemlji. Najveća misterija je iz kojeg vremena potječu ostatci brodova koje su u davnoj prošlosti hermetički zatvorili glina i mulj, tako da su im čak i metalni dijelovi savršeno očuvani.
– Najveći brod, dug 15 metara i širok 2,65 metara, pronađen je na dubini od oko sedam metara ispod površine zemlje, a rimski grobovi se završavaju na dva metra dubine! Zato je za sada nemoguće reći iz kojeg kronološkog perioda plovila potječu. Ona su pronađena u istom arealu gdje i ostatci mamuta, stari milijun godina, na 19-20 metara dubine. Po toj analogiji, brodovi bi potjecali iz perioda od prije 70.000 godina, što je nemoguće.
Zato smo poslali njihovo izuzetno očuvano hrastovo drvo na analize starosti metodom C-14, ali i druge, jer smo se našli pred velikim i potpuno zagonetnim otkrićem – uzbuđeno nam je pričao prof. dr Miomir Korać, direktor Arheološkog instituta i čelnik Znanstvenog projekta “Viminacium”, dok nas je vodio stazom duž trošne litice površinskog kopa koju je napravio rudarski bager.
Koračali smo kroz pijesak u kojem se bijele bezbrojne ljušture riječnih školjki i puževa iz vremena kada je ovdje tekla moćna rijeka. U ponoru pod nama crnjeli su se izlomljeni komadi drevnih brodova, čamaca i okresano deblo ogromnog hrasta dužeg od deset metara, promjera većeg od metar.
Reporter “Novosti” imao je ekskluzivnu priliku da u nedjelju rano ujutro dođe na rudnik u Kostolcu i prisustvuje čišćenju “viminaciumske arke” s arheolozima koji neumorno rade na nalazištu od petka noću.
– Telefon je zazvonio oko 22 sata. Iz slušalice sam čuo glas gospodina Slavkovića iz uprave kostolačkih kopova, koji je uzbuđeno govorio da je bager udario u nešto veliko i da su radovi momentalno obustavljeni. Ekipa iz Znanstvenog centra “Viminacium” je odmah izašla na teren – opisao nam je dramatični događaj dr Korać.
Ekipa arheologa se iz baze kroz mrkli mrak uputila “njivama” kroz pustinjski pejzaž površinskog kopa prema dalekoj svjetlosti moćnih reflektora bagera – glodara.
Kada smo stigli do tog kruga svjetla, nismo mogli vjerovati u ono što smo vidjeli: ispred nas je ležala krma broda s veslom, koju je otkinula žlica bagera. Reflektor je usmjerio snop na liticu i na oko 18 metara iznad nas vidjeli smo daske trupa. Odmah smo uzeli alat, uzverali se uz liticu i počeli kopati. Nije nam bilo svejedno, jer je tlo vrlo nestabilno. Ispod sloja pijeska došli smo do gline i shvatili da je ona konzervirala drvenu konstrukciju, za koju smo prvo pomislili da je čamac. Prve zrake sunca otkrile su nam obrise broda – ispričao nam je dr Nemanja Mrđić iz viminaciumskog tima dok smo tragali za ostatcima flote hodajući opasnom liticom.
Na sve strane su provirivali dijelovi konstrukcija. Negdje pramac, negdje rebra trupa, negdje daske. S visine se u dnu kopa dobro vidio krš drvenih konstrukcija koje je iz litice iščupao bager.
Ovo je nevjerojatno, kao da je cijela flota bila usidrena i onda odjednom propala u mulj gdje je konzervirana. Vide se ostatci različitih plovila. Neke sliče na ostatke rimskih ratnih riječnih brodova, ali ima i dosta monoksila, čamaca izdubljenih u deblu, koje Rimljani nisu koristili. U stvari, prije nekoliko dana smo 500 metara od sadašnjeg lokaliteta prvo pronašli prvi monoksil, ali na još većoj dubini. Da bismo mogli pretpostaviti što se ovdje dogodilo, moramo sačekati procjenu starosti materijala – kaže dr Mrđić.
Ono što dodatno zbunjuje arheologe je što kraj ostataka plovila nema nijednog pokretnog nalaza, predmeta koji su koristili lađari, koji bi ukazao na to tko ih je koristio.
– Raspored monoksila i brodova podsjeća na poredak ratnog desanta, ali za sada nismo našli tragove koji ukazuju na borbe ili paljevine. Jednostavno, kao da je sve odjednom propalo u mulj. Iskopavanja su složena, jer je podloga pijesak riječnog dna koji se odronjava i neophodno je da se istraživanje cijelog prostora obavi što brže. Zato radimo bez prekida, bez obzira na umor. Jednostavno, riječ je velikom otkriću koje se ne smije ostaviti nerazjašnjeno – kaže dr Mrđić.
Arheološki lokalitet Viminacium, čije je istraživanje počelo zbog ostataka rimske prijestolnice provincije Gornje Mezije, još jednom je iznenadilo stručnjake. Poslije pronalaska ostataka mamuta i tajanstvenih magijskih zlatnih svitaka na aramejskom jeziku, kojim je govorio Krist, sada je na svjetlo dana izronila i cijela misteriozna flota.
– Očigledno je da smo tek na pragu velikih otkrića. Koliko god se trudio da budem racionalan, ne mogu se oteti dojmu da je područje Viminaciuma iz nekog neobjašnjivog razloga ostala sačuvana kao vremenska kapsula u kojoj se nalaze odgovori koji će odgonetnuti povijest našeg prostora – kaže dr Miomir Korać.
Odlično očuvano korito velikog broda stručnjacima daje mnogo informacija.
– Brod je konstruiran na isti način kako su pravljena slična dunavska plovila do naših vremena. Za trup su korištene daske spojene metalnim klanfama. Rubovi su im na spoju bile zakošene, da bi u nastali žlijeb bio uguran materijal koji bi nabrekao u vodi i savršeno zaptivao.
Poslat ćemo zaptivku s drevnog broda na analizu, da utvrdimo je li riječ o zamašćenoj kudelji ili možda o hrastovoj mahovini, koja se u našem Podunavlju tradicionalno koristila u tu svrhu – ispričao nam je arheolog Ilija Danković.
Tim arheologa koji neumorno radi na otkrivanju misteriozne flote i u blatu i u prašini, na opasnoj litici, čine vrhunski stručnjaci: dr Bebina Milovanović, dr Nemanja Mrđić, dr Ivan Bogdanović, Mladen Jovanović, doktorandi Ilija Danković i Ljubomir Jevtović, Goran Stojić.
