Neka sjećanja se zalijepe za čovjeka
Za dušu
Šetaju međ’ žednim zidovima snova
Kroz puste i maglovite hodnike duše.
Čovjek čeka
Srce strepi i zebe
Prikovani pogledi na stari sat
Otkucava nam vrijeme.
Uzaludne priče
Nanizane riječi
Prave vrtloge i huče
Tutnjaju uzavrle strasti bićem kao beskonačnim prostranstvima.
Nada.
Čežnja.
Žal.
Sjećanja.
Ruke su stegle jedna drugu
Ne puštaju ono što i dalje boli
Nekoć spremno ispratih dugu
Odlučih mojim mislima da plovim.
Izranjaju iz sjećanja
Najluđe mašte
Od srce se zvuk tup odbi
Vrijeme na satu još stalo nije i moja barka još uvijek plovi.
Alisa S.
