Karma je energetsko-informacijsko polje koje nije uvijek tako aktivno, već postoje ciklusi njene aktivacije koji astrološki odgovaraju ciklusima Saturna. Najvidljivije manifestacije karme su bolest, poremećeni odnosi, siromaštvo, a kolektivno ratovi i katastrofe… Bolest je neosviještenom čovjeku u nekoj mjeri neophodna, kao odgovor na štetne obrasce i programe. Nije suština bolesti da nas kazni, već da nam pokaže put, da osvijestimo gdje smo griješili. Ona je tu da bismo nešto poduzeli i aktivirali svoj duh jer je ljudima često potrebna neka vrsta jačeg pritiska, a mnogi daju najviše upravo kada su pod najvećim pritiskom. Nitko, ali baš nitko, ne može “izvana” otvoriti i razbiti naše karmičke okove za nas. Kada naša svijest sazrije, mi ćemo to učiniti sami jer je to jedino ispravno i jedino moguće.
Zbog neznanja o postojanju uzroka i razloga utjelovljenja, mi svoje fizičko tijelo, koje je element zemlje, uglavnom doživljavamo na pogrešan način.
Zemlja je, uslovno rečeno, “najprljaviji” element jer zadržava i taloži sve nečistoće koje rezultiraju bolešću fizičkog tijela.
To ne znači da smo mi, kao fizičko biće “prljavi”, već da smo podložni akumuliranju mentalnih, psihičkih i drugih nečistoća koje se otvrdnjavaju (kristaliziraju) kroz bolest ili druge energetske poremećaje koji blokiraju naš napredak.
Karmičke nakupine se najviše gomilaju oko izvora životne energije, prane – oko srca i čakri, zbog čega s vremenom postajemo emocionalno otupljeni, bezosjećajni i kruti. Postajemo materijalistički nastrojeni, netolerantni i odbojni za ljubav i sve druge dobrobiti u životu, kao što je zdravlje, blagostanje i sl.
Zemlja tj. tijelo bez pročišćavajućeg djelovanja vatre, je dobra podloga za bolest.
Na kolektivnoj razini, nagomilana loša karma stvara nedostatak ljubavi među ljudima i materijalizam, neosjetljivost na patnje drugih i sl. Vatra pročišćava zemlju, ali na široj razini intervencija vatre se najčešće javlja u prisilnom obliku, kroz ratove, koji se javljaju kao prirodni odgovor i znak da smo ozbiljno bolesni.
Kada se kaže karma, uglavnom se misli na negativne karmičke nakupine sakupljane kroz više inkarnacija tj utjelovljenja, kroz različite vrste odnosa koji se ciklično nastavljaju sve dok se ne otpuste sa ljubavlju.
Kada jednom nastane odnos između nas i određene osobe, on se ne prekida udaljavanjem ili smrću, jer emocije i osjećaji ostaju negdje utisnuti. Ponovnim utjelovljenjem duše, mi dobivamo zadaću da sve ranije odnose otpustimo s ljubavlju, da se rastvore ti entiteti koji sadrže određene konflikte. Svaki konfliktan obrazac se stapa u ogromnu kolektivnu nakupinu koja zahtijeva da bude rastvorena ljubavlju ili prisilnom intervencijom.
Na primjer, mi smo prema nekome bili zli u ranijem životu i nanijeli smo dosta boli toj osobi. U ovoj inkarnaciji srećemo tu osobu kroz neki drugi odnos, ali će naša pojava kod te osobe izazivati neobjašnjivu uznemirenost i grč u stomaku.
Ta osoba nikada nije otpustila negativne osjećaje i među nama još uvijek postoji odnos. Zbog toga smo ponovo spojeni u ovoj inkarnaciji. Što je odnos bliži u ovoj inkarnaciji, što je intenzivniji, to je znak bliske veze u ranijem životu.
Najviše su karmički i ujedno najkompliciraniji, odnosi s roditeljima, djecom i partnerom, to su odnosi gdje najviše zapinjemo, koji nam crpe najviše energije, kroz koje smo opterećeni osjećajima krivice, duga i sl. Zatim, puno karme imamo s kolegama na poslu jer posao koji radimo je karmičkog karaktera i to nam je skoro kao druga obitelj.
Kroz posao možemo očistiti dosta karme, ali i zaraditi lošu karmu, posebno kroz odnose s nadređenima i podređenima, vrednovanju ljudi prema statusu i imovinskoj koristi, načinu na koji dolazimo do novca tj je li on legalan ili kriminalan.
Određeni pojedinci kroz svoj posao su izloženi izazovu uzimanja mita za svoje usluge i istovremenom gomilanju loše karme. Problem je što mi, zbog ljudske slabosti, djelujemo u trenutku, ne razmišljajući da svojim djelima deponiramo novu karmu.
Te osobe, od kojih smo uzeli mito, ćemo sigurno sresti ponovo i bit ćemo u nekom ovisnom položaju u odnosu na njih, ili će nas kazniti za taj iznos, ili nam ukrasti točno toliko novca.
Sve se događa s razlogom i ako prihvatimo tu činjenicu, bit će nam puno lakše prihvatiti određene gubitke s kojima se suočavamo. Ljudi često gube velike količine novca na ovaj ili onaj način, ali to je samo susret sa starim znancima ili što bi se narodski reklo “došao đavo po svoje”.
Možda između momenta izvršenja djela i trenutka poravnanja postoji veća vremenska distanca, ali vrijeme je samo mentalni koncept, iluzija uma, ali ne i stvarna prepreka da se spoje uzrok i posljedica.
Međutim, gubitak novca je nekada prisilno uzimanje onoga čega se nismo odrekli dobrovoljno. Ako nismo dali tamo gdje treba, onda nam se novac nenadano uzme nam kroz neku štetu, kaznu i sl. Zato je davanje, odricanje materijalnog u korist drugih, neprikosnoven način čišćenja karme, jer uvijek imamo nešto “na računu” od starih dugova, a ako i nemamo, onda je to dobar vid deponiranja dobre buduće karme, stvaranja zaliha koje nam sigurno neće propasti.
Karma je energetsko-informacijsko polje koje nije uvijek tako aktivno, postoje ciklusi aktivacije karme koji astrološki odgovaraju ciklusima Saturna. Njena najvidljivija manifestacija je bolest, zatim poremećeni međuljudski i partnerski odnosi, neimaština i sl., i kroz ove tranzite dolazi do povećane mogućnosti da se nešto od toga ispolji.
Kada nas pritisne karma, obično se suočavamo s nekim problemima koje nitko drugi ne može maknuti iz našeg polja, sve dok ih ne osvijestimo, dok ne spoznamo koje karakterne slabosti su doprinijele njihovom stvaranju. Međutim, mi često pokušavamo prečicama otkloniti i pobjeći od onoga što prije ili kasnije moramo osvijestiti.
Tijelo ima sposobnost samoregulacije do određene mjere. Ako mu uporno šaljemo namjeru bolesti, ona će prevladati.
Na koji način šaljemo namjeru bolesti?
Tako što ne volimo svoje tijelo, šaljemo mu negativnu energiju, jer mrzimo neke njegove dijelove, voljeli bismo da smo malo niži ili viši, ne volimo svoju boju kose ili očiju, a također, negativnu energiju prema tijelu šaljemo kroz način prehrane.
Kada bi zaista naše tijelo ostalo zdravo i povrh svih takvih negativnosti, onda mi ništa ne bismo naučili niti bismo imali potrebu da se mijenjamo tj popravljamo. Bolest je neosviještenom čovjeku neophodna u nekoj mjeri, kao odgovor na štetne obrasce i programe.
Nije suština bolesti da nas kazni, iako se karma često doživljava kao kazna, već da nam pokaže put, da osvijestimo gdje smo griješili. Sva čudesna iscjeljenja, ma koliko se nama činila nemogućim, ipak se događaju i posljedica su prodiranja duha.
Na primjer, majka koja podiže kamion da bi izvukla povrijeđenog sina, potvrđuje da je snaga duha iznad materije. Karma se spušta u materijalni oblik da bismo nešto poduzeli i aktivirali svoj duh. Ljudima je često neophodna neka vrsta pritiska, a mnogi od nas pokažu najbolje od sebe upravo kada su pod najvećim pritiskom.
Teškoće ujedinjuju ljude i izvlače njihovu humanu, duhovnu prirodu, koja je u nekim drugim okolnostima potisnuta.
Jako je važna činjenica da za nas nitko, ali baš nitko, ne može “izvana” otvoriti i razbiti naše karmičke okove. Kada naša svijest sazri, mi ćemo to učiniti sami jer je to jedino moguće.
Zato se određeno duhovno znanje, učitelji, tekstovi i knjige pojavljuju u našem životu baš u pravom trenutku.
Mi godinama možemo imati neku fenomenalnu duhovnu knjigu u polici, ali ćemo je pročitati tek onda kada naša svijest bude spremna da se proširi za taj milimikron znanja.
Ali, svo znanje je oduvijek unutar nas, skriveno iza raznih velova.
Knjige i učitelji su odraz u ogledalu, jer nezrela svijest tj izvorno znanje treba ogledalo da bi se mogla ispoljiti, a mi idemo stepenicu po stepenicu… kada otvorimo sve brave i dođemo do izvora tj jastva, više nam nije potrebno ogledalo.
Kako se otkrivaju velovi svijesti jedan po jedan, tako se istanjuju karmički slojevi i njihovi utjecaji.
Možemo izvući zaključak da za aktivaciju bilo kakve promjene u životu, prvo moramo krenuti od samog sebe. Kada krenemo iz šire perspektive, prvo počinjemo kriviti situaciju, politiku, financijsku krizu, roditelje, partnere i baziramo se na stvari na koje je nemoguće utjecati, te se predajemo općoj negativnoj klimi i ne napredujemo u životu.
Širenjem svijesti potpuno nadilazimo bilo kakve okove nametnute u materijalnoj sferi. Što smo duhovno zreliji, sve manje podliježemo određenim utjecajima, tako slobodno možemo reći da se čovjek kao utjelovljena duša rađa u ropstvu matrice, ali o njegovoj volji i izboru puta ovisi hoće li se osloboditi i izaći izvan svih okova te postati kreator svoje stvarnosti.
Izvor: duhovni-razvoj.blogspot.com
