Svi putevi su po volji Boga, čak i oni koji tragatelju donose životne blokade, skreću ih s prave staze, manipuliraju i korumpiraju. To je sve s dozvolom Stvoritelja jer su to sve zamke u vidu testova i iskušenja koje svatko mora razaznati i prijeći sam ne bi li dobio dozvolu Svevišnjeg za evoluiranje na više razine. Stoga svaki put je od Boga i svaki put eventualno vodi ka njemu, neki brže i lakše, neki sporije i mnogo teže, a to je na svakom pojedincu da otkrije.
Duhovnost je težnja pojedinca za samospoznajom. Samospoznaja ujedno vodi i do spoznaje svega stvorenog i samog stvoritelja svega što jest, Boga, a tako i do razumijevanja njegove volje. Spoznaja svega što jest vodi do razumijevanja činjenice da sve što jest i sve što postoji predstavlja svijest, koja se manifestira u bezbroj oblika, formi, ljudi, kao i učenja, puteva, religija i znanja, zatim kako stići do razumijevanja te jedne jednostavne istine: Sve što jest je svijest. Dok je svjesnost, razumijevanje volje stvoritelja svega što jest.
Razumjeti ovu rečenicu je nešto što se događa na umnoj razini, ali to nije dovoljno, to je samo prvi korak. Spoznati sebe, znači osjetiti, doživjeti, sjediniti se s apsolutnom sviješću i time dobiti osjećaj potpunog spokoja, beskonačne ljubavi i razumijevanja da sve što jest, jest dobro i baš onakvo kakvo treba biti. To nije moguće postići nikakvim čitanjem, razmišljanjem niti umnom spoznajom. Niti je moguće objasniti riječima, to se ne može razumjeti niti prenijeti fizičkim alatima, to se samo može dobiti kao dar, za velike zasluge pojedinca za bezuvjetno služenje kolektivu i tvorcu svega što jest.
Duhovnost se, kao težnja za spoznajom navedenog, javlja tek nakon dugog putovanja duše kroz nebrojene inkarnacije, najčešće kada se ta duša zasiti svih materijalnih želja i htijenja ili kada duhovni pritisak, tjeskoba života postane ogromna pa taj čovjek posegne za duhovnošću kao posljednjoj slamci za spas.
Kako bi lakše stigli do te spoznaje, duhovnici svih svjetskih religija su na svoj način pokušali dati i objasniti svoje viđenje i metode radi postizanja tog cilja. Iz različitih kultura, podneblja i iskustava nastali su i različiti duhovni pravci, od kojih su se neki konstituirali u religije, dok su drugi ostali na razini učenja, a mnogi su i zaboravljeni. Svi putevi vode na isto mjesto i imaju isti cilj, a to je stapanje svijesti pojedinca sa sviješću svega što postoji – Boga. Sada ću objasniti različite puteve i metode kako doći do tog cilja, jer taj put nije lak, zato što uglavnom traži veliku posvećenost kroz jedan od mogućih pravaca.
Dva osnovna puta su put Istoka odnosno put svjesnosti i put Zapada tj. put služenja. Put svih zapadnih religijskih sistema, počevši od paganskih religija pa do abrahamskih religija, ali i izvornih Veda (jer je drevna euroazijska kultura Arijevaca) temelji se na ideji da pojedinac mora posvetiti svoj život služenju gospodu Bogu, a to se najčešće postiže bezuvjetnim služenjem kolektivu, višoj svrsi, misiji, Bogu ili nekom uzvišenom idealu.
Pojedinac zapostavlja sebe i vrhovnu misiju postavlja na prvo mjesto. Vremenom beskonačnim služenjem tom idealu, pojedinac polako gubi svijest o sebi, jer sam sebi prestaje biti bitan i kao rezultat toga on postaje samosvjestan svega što jest, jer on jest sve što jest i postoji, a služenje drugima je eventualno i služenje samom sebi. Ovaj put je u potpunosti dijametralno suprotan putu tame, koji je zapravo put sebičnog služenja sebi i svojim interesima, što prije ili kasnije dovede do služenja sebi na račun i štetu drugih.
Put istočnih religija, od budizma, hinduizma, zena, šintoizma i ostalih je put svjesnosti. Duhovnik se trudi u svakom momentu njegovati samosvjesnost, prisutnost i budnost. Dugotrajnom koncentracijom na svijest, tragatelj vremenom sve više vremena provodi u svijesti, a sve manje u nesvijesti dok u jednom momentu ne probije barijeru koja odvaja svjesnost njega kao pojedinca i svjesnost cijelog univerzuma. Suprotno tome je put tame, a to je put nesvijesti, totalnom prepuštanju emocijama, mislima, nagonima, željama, htijenjima, dok u jednom momentu tamno biće ne postane totalno nesvjesno, tada je njegova svijest u potpunosti zamijenjena energijom koja stoji iza tog nagona, emocije ili htijenja.
Predočio bih koji su to manji putevi u okviru ova dva glavna kojima duhovni tragatelji mogu ići, bez obzira na religiju, jer u okviru svake religije postoje načini dolaska do Boga, na neki svoj specifičan način:
1. Put ljubavi prema Bogu (bhakti)
Put bogoljublja je praksa njegovanja i pružanja ljubavi svima koji postoje, ali i služenja Bogu preko molitve, klanjanja ili obavljanja bogoslužbene aktivnosti.
Ovo je glavni princip pravoslavnog kršćanstva i islama, ali i bhakti joge. Kršćanska liturgija i molitvena praksa spada u ovaj put, ali i čitanje Kurana.
2. Put pojanja ili mantranja (izgovaranje kratkih molitvi)
Put pojanja je praksa pojanja kratkih molitvi, poput kršćanske, „Isuse Kriste Bože pomiluj me grešnog“ ili božjeg imena tzv. mantri u hinduizmu (Vede).
Ova praksa se temelji na svakodnevnom pojanju kratkih molitvi, dok pojanje ne postane automatska radnja koja nam se u umu odvija bez prekida čak i dok spavamo. Ovo je kršćanski isihastički put, kao i hinduistički put nama sankirtan joge (pjevanje svetih imena, Hare Krisna…).
3. Put ritualnog bogosluženja
Put ritualnog bogosluženja je praksa vršenja religioznog rituala. Ovo je osnovni princip katoličanstva, šamanizma, mnogih paganskih religija i karma kanda prakse iz istočnjačkih religija. Ovaj put je put svih tajnih društava, masonerije, ezoterije i čest je i kod židova u vidu rada kroz Kabalu.
Najtamniji oblik ovog duhovnog puta, koji je skrenuo totalno u tamu i sada njoj služi je sotonizam. Ovaj put u cjelini je postao jako nepraktičan i čak korumpiran od tame i ne samo da ne donosi velike duhovne napretke, već često odvaja čovjeka od Boga.
4. Put bezuvjetnog služenja
Put bezuvjetnog služenja je put djelovanja, činjenja i služenja svima u svepostojanju. Ovaj put ne mora nužno biti duhovan niti ga moraju sprovoditi duhovnici i najčešće ga slijede svjetovni ljudi koji žele dati doprinos svijetu, mada se isti put valja raditi i u fizičkim i u duhovnim sferama.
Put služenja ljudima ima nekoliko odvojenih oblika:
Put svjetlosnog ratnika
To je put pojedinca koji se u duhovnim, ali i u fizičkim sferama bori protiv zla. U fizičkoj sferi to je put aktivizma za kolektiv, okupljanje ljudi i njihovo usmjeravanje ili borba za dobrobit. U duhovnim sferama taj pojedinac se bori protiv demonskih sila i negativnih energija i otpušta ih u svjetlost. Ovaj vid duhovnosti je najmanje zastupljen u svijetu, međutim u ovom dobu je najpotrebniji i zbog toga oni koji idu ovim putem dobivaju najveće duhovne zasluge i vrlo brz duhovni uspon.
Put iscjelitelja
Radi se o duhovnom, ali i fizičkom radu na iscjeljivanju, ne samo društva, već i cijelog kolektiva. Ovi pojedinci u duhovnoj sferi često imaju duhovne moći kojima mogu iscjeljivati fizičke, duhovne, psihičke i druge bolesti ljudi, a neki to mogu raditi i na globalnoj razini. Na fizičkoj razini ovi pojedinci se bave prirodom i alternativnim vidovima liječenja, to mogu biti savjesni doktori, znanstvenici koji prave aparate za ozdravljenje ili bilo tko tko radi na iscjeljivanju prirode, planeta, duha, duše, ume, emocija čovječanstva ili pojedinaca, na onaj način na koji mu je dato.
Put graditelja
To je duhovni put gdje pojedinac napreduje kada stvara nešto, na primjer umjetnost, proizvode koji pomažu drugima, tehnologiju, kada na bilo koji način materijalizira nešto sto je od opće koristi. U duhovnim svjetovima to je stvaranje svjetlosnih realnosti, energija, lijepih emocija, svjetlosti i svega ostalog što se potom spušta na ljude i na njihova energetska postojanja.
Put istraživača
To je duhovna staza koja se odnosi na pisanje, istraživanje i otkrivanje zakonitosti univerzuma, kako fizičkih tako i duhovnih. Istraživači istražuju sva područja života i postojanja u vječitom traganju za istinom i onda to prenose drugima, olakšavajući im život.
Put misionara
Ovaj put uključuje sve one koje šire znanja, svijest, istinu, duhovnost, znanost, kulturu. To su govornici, misionari, ali i svi oni koji koriste sredstva komunikacije da dižu svijest mase ljudi.
Navedeni put djelovanja ili bezuvjetnog služenja je put uvođenja reda i poretka u kaotični svijet, održavanje balansa svjetla i tame i vođenje duhovne borbe s tamnim silama. Ovaj put je najmanje zastupljen u svim religijama jer je najteži. Nekada je postojao u vidu misionarstva, a u novijem dobu u vidu istraživanja i širenja duhovnosti. Ovaj put u svakom području zahtijeva konstantan sukob s tamom, kako onom u ljudima, tako i onom u nama samima jer inercija u ljudima ne dozvoljava promjenu kojima ovakav tip čovjeka teži.
Ovaj put zahtijeva da čovjek izlazi u javnost, radi, istražuje i dijeli znanja, ako je u mogućnosti. Ako nije, onda treba razvijati duhovne moći, koristiti ih za pomoć drugima, iscjeljivati i boriti se s tamom. Kao posljedica toga, duhovni napadi na takvog pojedinca su neizostavni i svakodnevni, kako od ljudi tako i od tamnih bića.
Duhovni tragatelj ili aktivist koji se bavi ovom praksom, mora postati svjetlosni ratnik i biti jači od tame, drugih ljudi i cjelokupnog zla. Ovaj put je najpotrebniji u današnjem vremenu, ali najviše i najbrže omogućava evoluciju pojedinca i taj napredak se ubrzava što više potkategorija iz ove grupe pojedinac uspije objediniti u svom djelovanju, kako fizičkih tako i duhovnih.
5. Put meditacije i tihovanja
Put meditacije i tihovanja je put održavanja svjesnosti i uzdizanja svijesti kroz smiraj.
Meditacija ne postoji samo u vedama, hinduizmu i budizmu, već se i u kršćanstvu prakticira kroz tihovanje, ali i koncentraciju koju monasi uspostavljaju kroz svakodnevne aktivnosti i fizički rad.
6. Put znanja
Put znanja je praksa najizraženija u drevnim Vedama i kršćanskom gnosticizmu. Danas se ponovno oživljava kroz razne duhovne istraživače, moderne gnostike, ali i kroz teslijance, nadahnute Teslinim duhovnim putem, koji je kroz znanje htio prosvijetliti čovječanstvo. Ovaj duhovni put u potpunosti odgovara današnjem dobu i vječitoj težnji modernih ljudi da sve shvate, spoznaju i razumiju.
Slijedeći ovaj put razumijevanja, istraživanja i objašnjavanja svih duhovnih i metafizičkih procesa znanost će objasniti sve duhovne procese i dovesti duhovnost na razinu egzaktne znanosti. Tada će možda ljudi, čak i intelektualno, razumjeti sve što jest, sve što postoji i prosvijetliti se u globalu.
Nikola Tesla je primjer ovakvih duhovnika koji su do najviših razina čistoće stigli intelektualnim razumijevanjem svijeta i dijeljenjem svojih saznanja nesebično svijetu.
7. Put askeze, strogosti
Put askeze spada u teže i temelji se na konstantnom discipliniranju fizičkog tijela, strogostima. Ova praksa se od davnina, pogotovo u srednjem vijeku prakticirala kod katolika i pravoslavaca, ali i na Istoku u obliku hatha joge.
Oni koji slijede ovaj put stalno poste, žive oskudno, spavaju malo… Ovim putem kroz patnju, čovjek ubija želju za osjetilnim uživanjem i dolazi do bogospoznaje i bogojedinstva, poput Isusa Krista i drugih mučenika.
8. Put duhovne energije
Put duhovne energije je praksa koja se na Istoku zove kundalini joga, a to je zapravo put ovladavanja duhovnim moćima i njihovom korištenju zbog manipulacije energijom. Ova energija se može koristiti za očišćenja od tame, pomaganje drugima, iscjeljivanje i na kraju kreiranje duhovnih svjetova. Ova praksa se danas koristi kroz mnoge New age pravce, razne ezoterijske škole, kabalu, reiki i druge tehnike ovladavanja energijom.
Ovaj pravac omogućava duhovnom tragatelju da u kombinaciji s drugim putevima dostigne ogroman duhovni napredak, jer mu omogućava da se uz pomoć energije brzo očisti i od tame i od osobnih nesavršenosti, ali isto tako ovaj put je vrlo rizičan, jer većina duhovnih tehnika i pravaca koji se bave ovim područjem su suptilno korumpirane od tame i u ogromnim količinama odvode duhovne tragaoce na put tame, a da toga nisu ni svjesni.
Ovaj put može donijeti vrlo brz uspon, ali i vrlo brz i najdublji mogući pad ako čovjek njime krene, a usput bude zaveden. Ulaziti u ovaj pravac duhovnog razvoja na svoju ruku, ne prateći već ustaljenu duhovnu školu je ravno duhovnom samoubojstvu, jer tama ovdje vrlo budno vreba nesmotrene. Dobar primjer korumpirane tehnike proistekle iz ovog puta su površne tehnike manifestacije i privlačenja za materijalne ciljeve, koje su zapravo neka vrsta mentalne magije.
9. Put služenja učitelja
Ovaj je put zastupljen u svakoj religiji, a podrazumijeva da se duhovni tragatelji rukovode savjetima duhovnog učitelja. Tragatelji koji dođu do duhovne razine sveca, dobivaju direktnu vezu s Bogom i duhovnu moć jasnoće i znanja što im omogućava da razaznaju suptilne utjecaje tame, koji često zavode duhovne tragatelje. Također ti pojedinci su sveti, oni isijavaju stalno svjetlost i biti na bilo koji način povezan s njima omogućava tragatelju da se konstantno pročišćava i duhovno uzdiže.
Imati duhovnog vodiča razine svetca je veliki bonus jer pojedinac ne treba ništa raditi i misliti sam, već je nadležnosti svetog koji ga usmjerava. Još brži napredak se postiže ako taj duhovni tragatelj, svetom čovjeku preda svu svoju volju i počne činiti samo ono što i kako mu duhovni otac kaže. Pojedinac tada svakodnevno sigurno korača utabanim putem, kojim je koračao i sam svetac, putem koji je siguran i već popločan.
Najbrža prosvjetljenja se mogu dogoditi kada pojedinac u potpunosti preda svoju volju višem duhovnom autoritetu i potpuno se prepusti predaji učitelju. Postoje primjeri da su se i najprostiji ljudi uspijevali za polovicu života prosvijetliti ako su se strogo držali služenja svecu. Međutim, ovaj put je u današnje vrijeme skoro nemoguć jer skoro da ne postoje dostupni svetitelji koji bi preuzeli vodstvo nad tragateljima.
Također, oni koji i postoje su uglavnom sami negdje skrenuli i nisu na dovoljno visokoj razini za takvu ulogu iako za sebe to smatraju. U današnjem vremenu, naočigled nikada više nije bilo gurua i učitelja, a oni pravi skoro i da ne postoje. To čini ovaj put skoro pa nemogućim, jako rizičnim i nepreporučljivim, jer ne samo da visokih svetaca nema, već ljudi i nemaju dovoljnu svijest da ih pronađu i prepoznaju.
Za kraj bi napomenuo da su svi putevi po volji Boga, čak i oni koji tragatelju donose životne blokade, skreću ih s prave staze, manipuliraju i korumpiraju. To je sve s dozvolom Stvoritelja, jer su to sve zamke u vidu testova i iskušenja koje svatko mora razaznati i prijeći sam ne bi li dobio dozvolu Svevišnjeg za evoluiranje na više razine. Život je neka vrsta jako teške igre u kojoj se mi dokazujemo. Stoga svaki put je od Boga i svaki put eventualno vodi ka njemu, neki brže i lakše, neki sporije i mnogo teže, a to je na svakom pojedincu da otkrije.
“Svaki čovjek ima svoju teoriju o Bogu, duhovnosti, duši i postojanju. Glupi se zadovoljavaju svojom teorijom. Pametni imaju sumnje i traže unapređenja tih teorija, dok ih probuđeni odbacuju i oslobađaju se od njih”.
