Ljubav prema sebi, odnosno briga o sebi, ne znači da se stalno ušuškavamo i dozvoljavamo sebi svako zadovoljstvo – ponekada je, za vlastito dobro, poneko zadovoljstvo neophodno uskratiti ili odložiti.
Sjetite se djece! Sigurno svom djetetu, kojeg volite, a samim tim i nježnom disciplinom usmjeravate, nećete dozvoliti da se najede slatkiša prije obroka ili da krene s učenjem tek večer uoči kontrolnog zadatka.
Kao odrasli mi znamo da takve navike ne vode zdravom, produktivnom, ispunjenom životu, i iz naše ljubavi prema djetetu mi ovakva ponašanja korigiramo, sankcioniramo, preusmjeravamo.
Djetetu su za optimalan razvoj neophodni ljubav, toplina, podrška, razumijevanje, ali i disciplina u vidu nježnog ali upornog i ustrajnog postavljanja granica, a ništa nije drugačije ni u kasnijem životnom dobu – u našem odnosu s nama samima.
Zato slijedeći put kada teška srca ustanete rano da idete na trening, ili kada se jedva oduprete kesici čipsa, ili zatvorite Facebook da biste radili na izvještaju čiji se rok opasno približava ili sjednete kako bi učili za ispit, kada vas preplavi onaj užasan osjećaj neugodnosti, frustracije, želja za odustajanjem i prosipanjem na pod i mlataranjem rukama i nogama poput dvogodišnjaka, sjetite se da postupkom samodiscipline vi ne samo da ne mučite i ne maltretirate sebe – vi takvom gestom sebi upravo dokazujete da SEBE VOLITE.
“Ja ne mučim sebe; ja na ovaj način zapravo volim sebe”.
S ovakvim uvidom pa i malom mantrom koju možemo usvojiti i sebi ponavljati, cijeli proces samodiscipline trebao bi „pasti” makar mrvicu lakše.
Morgan Scott Peck
