Ljubav prema sebi može biti pomalo zbunjujuća jer nismo baš sigurni što sebe jest. Mislimo da je to ono što vidimo u ogledalu i kako se predstavljamo svijetu, da je to ono kako nas oni percipiraju. Puno je lakše voljeti druge jer u toj Ljubavi prema formi tražimo istinsko sebstvo, onaj božanski dio u nama.
Voljeti sebe znači biti svjestan da je u nama Izvor. Jer mi smo taj junak, princ, princeza, djevojčica u zemlji čuda. Putovanje je to po unutarnjem svijetu, jer ondje su svi: i zla vještica, i dobri zeko, i pokloni Ljubavi na koje svako malo nailazimo, kao da skupljamo punte svojeg voljenja.
Da bi čovjek mogao voljeti, potrebne su mu dvije stvari: strast i energija. Ljubav je kretanje, neprestana izmjena svijetlećih vlakana u polju svijesti – to je energija. Strast je u izgaranju od žudnje za njome, jedva čekati sljedeći trenutak u kojem se nalazi još više Ljubavi. Ako nam se ne tresu koljena od same pomisli nad voljenjem, onda treba mijenjati strategiju i posezati za energijom koja će poticati našu uzbuđenost i još veću strast.
Ljubav je svugdje, ali je možemo biti svjesni samo u sebi, kao što je Sunce svjesno sebe, svojeg isijavanja. No, svi objekti koje ono osvjetljava osjećaju tu Sunčevu svjesnost sebe. – “Ljubav u knjizi”
Nenad Ljubić, nenadljubic.com
https://www.facebook.com/neno.ljubic
