“Suosjećajnost je najelegantnija i najlepša haljina koju intelegencija može obući.” OSHO
Suosjećanje nadilazi osjećaje simpatije i empatije i provodi ih u djelo. Suosjećanje je emocija u pokretu, ona je vrlo aktivni osjećaj.
Isto tako suosjećanje proizlazi iz razumijevanja patnje. Razumijevanje patnje ovisi o razumijevanju prave prirode stvari ili bića. Suosjećanje je zapravo svjesnost koja vodi do akcija koje uklanjaju patnju. Ovo je vrlo bitna stvar, čak možda i najvažnija, te bi kao takva trebala biti jedna od najbitnijih kvaliteta svih ljudi. Suosjećanje daje i podržava život, za razliku od patnje, koja ga s druge strane narušava, ona nam otvara vrata raja i daje nam priliku za promjenu.
Istinsko suosjećanje nadilazi razumijevanje patnje druge osobe. Suosjećajni ljudi osjećaju potrebu učiniti nešto kako bi pomogli ili ublažili patnju s kojom se netko suočava, ali se s njome neidentificiraju. Niti je preuzimaju na sebe kao što je to slučaj kod empatije. Pa, kad osjetite suosjećanje s onima oko sebe, vi ne možete stajati po strani i gledati kako netko drugi pati. Motivirani ste na akciju kako biste zaustavili bol ili pomogli.
Suosjećajna djela ne trebaju biti velika pokazivanja velikodušnosti. Niti trebaju biti isključivo za nekoga koga boli. Kontakt očima i slušanje koje ne osuđuje niti prosuđuje osobu koju slušate je čin suosjećajnosti. Iskreno zanimanje i pitanje vozača taksija kako prolazi njihov dan čin je suosjećanja. Ovi nas mali postupci povezuju s drugim ljudima i govore drugima da su važni. Dajemo im do znanja da ih vidimo i cijenimo, stoga birajmo da dajemo svijetu do znanja da ga vidimo i cijenimo.
Kod suosjećajnih osoba, pažnja i ljubav prema drugima ima svoje korijene u pažnji i ljubavi prema sebi. Najbolje i istinski možemo razumjeti druge tek kad istinski razumijemo sami sebe. Znati ćemo što je najbolje za druge, tek kad saznamo što je najbolje za nas same. Tek kad stojimo na usluzi sami sebe, možemo se ponuditi na služenje drugima i svijetu.
Suosjećati s nekim ne mora nužno uključivati stav koji će osobi u nevolji odgovarati. Ponekad nam suosjećajna osoba može djelovati poprilično bezosjećajno i okrutno, a samo iz razloga što realno sagledava našu situaciju. Jer ova realna uloga koja nam je potrebna je ona koja uvijek govori da je sve što nam se događa za naše dobro i niti je dobro niti loše.
Stoga možemo reći da je suosjećajnost i vještina i vrlina pojedinca koja omogućava drugom pojedincu da vidi jasnu sliku. Kad nas obuzmu emocije, mi doživljavamo nemogućnost jasne percepcije jer nam je zaklonjena stvarna percepcija stvarnosti i to nam uzrokuje mnoge nesuglasice. Zbog toga je suosjećajna osoba upravo u određenim situacijama potrebna – zbog svoje realne i objektivne percepcije stvari.
…Veska…
Vese Barišić, Spiritualno energetski coach
Radost življenja by Veska
