U svemu što se radi ili slijedi prema nekom cilju, najvažniji je trud i ono što ponudimo od sebe. Ovisno što se želi i što se daje, takvi su i rezultati. Ako se nešto želi polovično dovoljan je površan trud pa će takvi biti i rezultati, za nešto više treba dati više truda. Tako ćete uvijek dobiti upravo onoliko koliko ste i uložili.
U yogi se daju vrlo jasne i praktične upute kojih se treba pridržavati na putu duhovnog napretka. Jedna od njih bez koje nema napretka je tapas ili tapasya – metoda samodiscipline, suzdržavanja, strogosti, ponude, pokore. Ona je jedna od najmoćnijih tehnika duhovnog buđenja i pročišćenja. Kroz tapas se povezujemo sa osobnom odlučnošću i voljom i tada se budi „unutarnja vatra“ koja stvara toplinu kojom se potpaljuju (pročišćavaju) nečistoće.
Tapas je neizostavno etičko načelo yoge i vrlina kroz koju osoba na duhovnom putu prihvaća neku vrstu odgovornosti i strogosti. Dolazi iz sanskritskih korijena riječi „tap“ što znači „gorjeti svim srcem“ raditi punim srcem i „as“ koji znači Ja. Sastavni je dio svake duhovne prakse (sadhane) a može se odnositi na tijelo, um, govor, jezik.
U tome je disciplina važna jer sa njom iskorjenjujemo neke štetne navike i razvijamo nove. Kroz nju sadimo lijepo sjeme koje će u budućnosti proklijati u plod. Zato je posebno potrebna na početku, kada nedostaje i dok nam nešto ne prijeđe u naviku, tako da ona nije uvijek ugodna. Kada vam se npr. ne da nešto napraviti ali znate da je dobro za vas i preporučeno od vaših autoriteta (npr. meditirati), pa unatoč tome što nemate volju ipak napravite – to se zove tapas – extra trud ili napor, koji će s vremenom prerasti u zadovoljstvo.
Praksa yoge može nas privući iz raznih razloga, ali kada se ozbiljnije upustimo u nju vidjet ćemo koliko je mnogo izazova kroz dugotrajnu praksu. Često mogu nastati razne krize uzrokovane nedostatkom posvećenosti, vremena, volje, entuzijazma, pravilnog razumijevanja prakse, neposlušnosti i sl. Odgađanje posebno čini da tapkamo u mjestu i koči duhovni napredak. To upućuje da uvijek treba biti pažljiv i svjestan uma kojem tapas-disciplina nije najdraža. On uvijek traži izgovore, pa ga treba nadmudriti. Zato nas učitelji potiču da napravimo svoju praksu i prođemo kroz krizu upravo sa njom, kao kroz vatru pročišćenja.
Tapas nas također može i „spržiti“ tj. naša vlastita praksa. Ako smo povezani s njom na nezdrav način ona će jačati ego i poticati dokazivanje, uspoređivanje, natjecanje, nadmoć, posebnost (i to vrlo suptilno). To će se odraziti i na druge aspekte života.
Da bi izbjegli zamke treba prije svega imati Učitelja ili mentora koji je već prošao slično pa nas može savjetovati i pomoći u kriznim trenucima. Treba se otvoriti za znanje i uvrstiti dvije važne vrline koje se vezuju uz tapas: vairagya – nevezanost i ishvara pranidhana – ponuda prakse i njenih plodova Božanskom izvoru. Kada ih imamo utemeljene tada je naša praksa bez očekivanja rezultata, kao čin predanosti i devocije. To donosi pravu snagu, odlučnost i zdravi entuzijazam. Možemo zamisliti svoju praksu kao najosjetjiviji cvijet ili biljku koji treba svu pažnju i nježnost, baš kao i prava biljka. Tako se razvija odnos sa njom i sigurno puno više ljubavi i brige.
Bilo što da slijedite, bilo koji program da radite budite svjesni da ste ga prije svega sami odabrali i da gotovo svi proživljavaju slična iskustva i zamke. Kada se odlučite na nešto, budite ustrajni za dugo vremena! Puno više povjerenja daju osobe koje su ustrajne nego one koje su površne, stalno mjenjaju programe i Učitelje. Ovdje dolazimo do duboke teme povjerenja, predanosti i poslušnosti Učitelju, bez čega je teško proći kroz tapas.
Poznati učitelj Swami Sivananda kaže o tapasu:
Cilj tapasje je pročišćavanje, sagorijevanje ili potpaljivanje nečistoća čime se prouzrokuje proces eliminacije, ne u fizičkom tijelu, već u mentalnom i emocionalnom tijelu. Kroz ovaj proces um i emocije su očišćeni od svih nečistoća, kompleksa i obrazaca ponašanja koji su uzroci bola i patnje.
Tapas je čin pročišćavanja. To ne treba pogrešno shvatiti misleći da znači stajanje bez odjeće u hladnoj vodi ili snijegu, suludo i besmisleno prakticirati samo-suzdržavanje. Kada hoćete eliminirati lošu naviku, što je se više želite riješiti, ona postaje moćnija. Kada je napustite u budnom stanju, ona se pojavljuje u snovima, kada je zaustavite u snovima, ona se izražava u vašem ponašanju ili se manifestira kao bolest. Ova određena navika mora biti uništena u svom psihičkom korijenu, a ne samo na svjesnom nivou.
Samskare (karmičke impresije, otisci) i Vasane (mentalni obrasci, klice) moraju se eliminirati nekim oblikom tapasje. Psihologija suzdržavanja igra vrlo važnu ulogu u buđenju čovjekovih latentnih moći. U nedostatku pravog razumijevanja moderan čovjek je na žalost prihvatio ideju da je smisao života u osjetilnom zadovoljavanju. Psihologija suzdržavanja je vrlo zdravo-razumna, a nikako abnormalna. Kada su čula zadovoljena vanjskim zadovoljstvima, komforom i luksuzom, mozak i živčani sustav postaju slabi, a s njima slabi svjesnost i prana. U ovakvoj situaciji metoda suzdržavanja je jedan od najmoćnijih, a ponekad i najeksplozivnijih metoda buđenja.
Manifestacije primjenom tapasa mogu biti izuzetno jake i aspirant se u početku mora suočiti s nižim instinktima. On prolazi kroz mnoga iskušenja i suočava se s napadima tamastičnih i mračnih sila. Sve zle i negativne samskare ili karme mnogih inkarnacija izlaze na površinu. Ponekad se javlja vrlo veliki strah ili snažna vezanost za svijet. Neki smršave ili se čak razbole. U ovakvim krizama mogu se pojaviti siddhiji (moći, darovi). Čovjek razvija van-osjetilnu percepciju i može čitati misli drugih, utjecati na druge svojim mislima ili materijalizirati vlastite misli.
Tapas je vrlo moćna metoda buđenja koju ne može svatko podnijeti, a na putu samoostvarenja tapas je važna vrlina. Smisao te riječi je i strogost, izdržljivost, istrajnost ili pokora. Ta vrlina je i sposobnost u duhu discipline žrtvovanja, askeza. Smisao tapasa je i usredotočenost, napor onoga tko „sagorijeva”.
Tapas, kao unutrašnja strogost, striktan je stav i dosljednost u pogledu raznih životnih situacija. To znači da smo sposobni odbaciti, svjesno i smireno, sve ono što bi moglo biti destruktivno za naše psiho-fizičko zdravlje, npr. alkohol, cigarete, droge, neke vrste hrane, loša društva, vezanosti i misli, želje i ponašanje koji nisu zasnovani na viziji Realnosti, i koji tako ometaju naš duhovni razvoj.
Mnoge duhovno ostvarene osobe kažu da moramo proći kroz tapas. A kroz vatru tapasa nije moguće proći bez ljubavi i bez prisutnosti duhovnog Učitelja.
Sandra Petra Pintarić – DIVYA YOGA CENTAR & ŠKOLA
