Uzrok mnogih ljudskih nevolja nije dalek, skriven ni apstraktan. On se nalazi pred čovjekom svaki dan, na njegovu tanjuru. Razlog može izgledati gotovo banalan, ali njegova je snaga golema.
Hrana ne oblikuje samo tijelo, već i stanje uma, snagu volje i smjer života
Promjena prehrane u duhovnim tradicijama nikada nije bila samo pitanje zdravlja, vitkosti ili tjelesne snage. Hrana se promatrala kao nositelj energije, utisaka, sklonosti i dubljih psihičkih stanja. Ono što čovjek svakodnevno unosi u sebe ne gradi samo njegovo tijelo, već utječe i na njegovu svijest, karakter, želje, strasti i sposobnost da upravlja vlastitim životom.
U tom smislu prehrana postaje mnogo više od navike. Ona postaje put. Čovjek koji mijenja hranu koju jede, postupno mijenja i unutarnji svijet iz kojeg djeluje. Samom promjenom prehrane, prema drevnim duhovnim učenjima, čovjek se može uzdići iz stanja raspršenosti, slabosti i poroka prema smirenosti, mudrosti i unutarnjoj čistoći.
U starim vremenima ljudi su dobro razumjeli da kvaliteta hrane ne određuje samo tjelesno zdravlje. Hrana je povezana sa stanjem psihe, jasnoćom misli, vrstom želja koje čovjek nosi u sebi te smjerom njegova duhovnog razvoja. Ona utječe na mentalnu aktivnost, emocionalne reakcije, životne odluke i sudbinu nakon smrti.
Zato su mnoge tradicije prehranu smatrale jednim od temeljnih čimbenika duhovnog života. Satvična osoba uzdiže se prema Bogu. Rajasična osoba izgara u plamenu vlastitih strasti. Tamasična osoba tone u stanje duhovne tame, inertnosti i propadanja.
Biopolje hrane i čovjeka
Svako živo biće ima biopolje. Dok je organizam živ, oko njega postoji energetsko polje koje ga prožima i održava. Kada to polje nestane, živi organizam prestaje biti živ i pretvara se u mrtvo tijelo. Biopolje je, jednostavno rečeno, životna energija koja se očituje kroz tijelo.
No biopolje nemaju samo ljudi, životinje i biljke. Ima ga i hrana. Hrana nije samo zbroj kalorija, proteina, ugljikohidrata, masti, vitamina i minerala. Ona nosi i određenu energetsku vrijednost koja se ne može uvijek izmjeriti uobičajenim materijalnim parametrima.
Drugi zakon termodinamike govori da energija ne nastaje ni iz čega i ne nestaje bez traga, već prelazi iz jednog oblika u drugi. Ljudsko tijelo također živi od energije. Dio te energije dobiva upravo kroz hranu. Ona održava vitalne funkcije organizma i omogućuje tijelu da živi, obnavlja se i djeluje.
Ta energija može biti snažna i čista, ali može biti i oslabljena, zagađena ili gotovo nestala. Biopolje nije jednolično. Ono ima mnogo nijansi, slojeva i kvaliteta. Vidovnjaci često govore o različitim bojama aure kada opisuju energetsko stanje osobe. Slično tome, ni aura hrane nije jednaka kod svih namirnica.
Neke namirnice nose snažnu, čistu i pozitivnu energiju. Druge imaju slabije biopolje. Treće su toliko energetski osiromašene da gotovo više ne nose životnu snagu. Upravo zato je pitanje prehrane u duhovnom smislu povezano s pitanjem vitalnosti, čistoće i svijesti.
Kako se gubi životna energija hrane
Biopolje hrane dolazi iz prirode. Plod koji raste na stablu ili biljci prima životnu energiju iz zemlje, vode, sunca, zraka i same biljke koja ga hrani. Stablo, slikovito rečeno, udahnjuje dušu svom plodu. Dok je plod povezan s biljkom, on se puni bioenergijom.
Čim se plod ubere, taj proces prestaje. Od tog trenutka hrana više ne prima novu životnu energiju. Njezino biopolje počinje se postupno smanjivati. Plod se polako suši, vene i gubi snagu koju je imao dok je bio povezan sa živim izvorom.
Različite namirnice gube biopolje različitom brzinom. Rajčica, primjerice, mnogo brže gubi svoju energiju nego jabuka. Jabuka može ostati svježa tijekom dugog razdoblja, pa čak i cijelu godinu, dok rajčica ima znatno kraći vijek svježine. Upravo ta razlika pokazuje da svaka hrana ima vlastiti ritam energetskog slabljenja.
Što je hrana svježija, to je njezino biopolje snažnije. Što je dulje odvojena od svog prirodnog izvora, to više gubi životnu energiju. Zato su svježe voće, svježe povrće, prirodne žitarice i jednostavne namirnice u mnogim tradicijama smatrani hranom koja čovjeka podržava ne samo tjelesno, već i duhovno.
Aura kuhane hrane
Kuhanje mijenja hranu. Ono mijenja njezin okus, teksturu, miris i probavljivost, ali mijenja i njezino energetsko stanje. Prema ovom učenju, kuhana hrana znatno gubi biopolje, iako ga ne gubi u potpunosti. Dio životne energije ostaje sačuvan, ali samo neko vrijeme.
Svaki kuhani obrok smatra se prikladnim za konzumaciju samo tijekom jednog dana. U sirovom obliku pojedine namirnice mogu trajati mnogo dulje, ponekad desetke ili stotine puta dulje nego nakon termičke obrade. Kuhana hrana zato se ne bi trebala dugo čuvati, odgađati ni podgrijavati kao da je riječ o jednako vrijednom obroku.
Najbolje ju je jesti odmah nakon pripreme, dok je još svježa i topla. Juha, primjerice, ima najjače biopolje u trenutku kada se skine sa štednjaka. Nakon toga njezina energija vrlo brzo počinje slabjeti. Hlađenje taj proces donekle usporava, ali ga ne zaustavlja.
Svaka dodatna obrada smanjuje količinu životne energije u hrani. Što se namirnica više puta obrađuje, prerađuje, hladi, podgrijava ili kombinira u složenim postupcima, to se više gubi njezino energetsko polje. Proteinsko-kalorijski sastav može ostati sličan, ali vitalna vrijednost hrane više nije ista.
Zato tradicionalna učenja razlikuju hranu koja samo puni želudac od hrane koja hrani život. Jedna može zadovoljiti kalorijske potrebe, a druga može istodobno jačati tijelo, smirivati um i pročišćavati svijest.
Vedska tradicija prehrane i tri vrste hrane
U vedskoj tradiciji sva se hrana dijeli na tri osnovne vrste: satvičnu, rajasičnu i tamasičnu. Ta podjela proizlazi iz učenja o trima gunama materijalne prirode: sattvi, rajasu i tamasu.
Gune su temeljne kvalitete koje, prema hinduističkom shvaćanju, prožimaju sav materijalni svijet. One djeluju na tijelo, um, želje, odluke, ponašanje i duhovno stanje svakog bića. Hrana koju čovjek jede unosi u njega energiju određene gune i postupno oblikuje njegovu svijest.
Satvična hrana povezana je sa skladom, jasnoćom, mudrošću i svetosti. Rajasična hrana povezana je sa strašću, nemirom, željom i borbenošću. Tamasična hrana povezana je s padom, neznanjem, propadanjem i smrću.
Ova podjela ne promatra hranu samo kroz materijalni sastav. Ona promatra njezin učinak na čovjekovu unutrašnjost. Zato se u vedskoj prehrani ne pita samo što hrana sadrži, već što ona budi u čovjeku.
Satvična hrana: hrana sklada, mudrosti i duhovne jasnoće
Sattva znači sklad, čistoću, mudrost, vrlinu i svetost. Satvična hrana oplemenjuje čovjeka. Ona daje jasnoću uma, smirenost osjećaja i zdravlje tijela. Takva hrana namijenjena je ljudima koji žele živjeti mirnije, svjesnije i duhovno usmjerenije.
To je hrana redovnika, mudraca, pravednika i svih koji žele slijediti put unutarnjeg rasta. Ona ne raspaljuje strasti, ne opterećuje tijelo i ne zamagljuje svijest. Njezin je zadatak pročišćavati, umirivati i podizati.
U satvičnu hranu ubrajaju se voće, povrće, orašasti plodovi, med i žitarice. U indijskoj tradiciji ne postoji uvijek stroga podjela između sirove i termički obrađene hrane. Ipak, svi prirodni sirovi proizvodi biljnog podrijetla, uz rijetke iznimke, smatraju se satvičnima.
Dva su glavna kriterija po kojima se hrana prepoznaje kao satvična: biljno podrijetlo i svježina. Povrće i voće moraju biti svježi. Riža, kruh i žitarice također mogu biti satvična jela, ali samo kada su svježe pripremljeni, tek skinuti s vatre i bez mesa, ribe ili jakih začina.
Satvična hrana mora biti jednostavna. Ona ne smije izazivati snažne osjete okusa. Prema hinduističkom učenju, jaki okusi bude osjetila i raspaljuju vatru strasti u tijelu. A strasti su najveći protivnik onoga tko teži miru, svetosti i duhovnom razvoju.
Zato hrana koja je izrazito gorka, preslatka, vrlo ljuta ili preintenzivna više ne pripada čistoj sattvi. Luk i češnjak, iako su prirodni biljni proizvodi, zbog svojeg oštrog i jakog djelovanja na osjetila tradicionalno se ne ubrajaju u satvičnu hranu. U nekim se tumačenjima i mlijeko svrstava među satvične namirnice.
Rajasična hrana: hrana strasti, želje i nemira
Rajas predstavlja energiju, strast, pokret, borbenost i želju. Rajasična hrana puni tijelo snagom i poticajem, ali istodobno u čovjeku budi brojne želje. Ona pokreće, uzbuđuje i raspiruje unutarnju vatru.
To je hrana vladara, ratnika i ljudi koji su snažno okrenuti tjelesnim užicima. Ona pripada onima koji teže osjetilnim zadovoljstvima, obilnim gozbama, opijenosti, strastvenim vezama i vanjskom uspjehu. Rajasična hrana ne vodi prema miru. Ona vodi prema djelovanju, natjecanju, užitku i osvajanju.
Glavni kriterij rajasične hrane jest jak okus. Začinjena, slana, preslatka, pržena, dimljena i vješto pripremljena jela nose rajasičnu energiju. U tu skupinu ubrajaju se i sva jela životinjskog podrijetla: meso, riba i perad. Tu pripadaju alkoholna pića, droge i lijekovi.
Rajasična hrana mijenja stanje svijesti. Ona čovjeka puni energijom, ali ta energija dolazi zajedno sa strašću. Zbog toga se u starim učenjima preporučivala ratnicima prije bitke i ljubavnicima prije tjelesnog sjedinjenja. No želje koje ulaze u tijelo zajedno s takvom hranom razaraju ravnotežu, troše tijelo i zamagljuju um.
Čovjek koji želi zadovoljiti apetit ubija životinju, a zatim kroz njezino meso unosi u sebe energiju želje, straha, nemira i bezobzirnosti. Nakon toga, potaknut strašću, postaje sklon sukobima, borbi, agresiji i novim oblicima nasilja. U tom se učenju sva ubojstva, bilo životinja bilo ljudi, povezuju s rajasičnom hranom i strastima koje ona hrani.
Želje i strasti ne napuštaju osobu koja se hrani rajasično. Naprotiv, one se stalno pojačavaju. Čovjek sjeda za bogato postavljen stol želeći zadovoljiti tjelesnu potrebu, ali jela koja jede samo dodatno rasplamsavaju njegovu čežnju. Tako se zatvara krug želja. Što više pokušava ugasiti strast, ona postaje snažnija.
Razuzdane strasti iscrpljuju tijelo. One vode prema bolestima, slabljenju i ranijoj smrti. No čak ni nakon smrti, prema ovom učenju, želje ne nestaju. Nemogućnost njihova zadovoljenja donosi patnju u zagrobnom životu, jer ono što je čovjek hranio tijekom života nastavlja tražiti svoje ispunjenje.
Tamasična hrana: hrana propadanja, tame i duhovne inertnosti
Tamas simbolizira pad, raspadanje, propadanje, neznanje i smrt. Tamasična hrana zapravo je hrana koja uopće nije prikladna za ljudsku prehranu. To je pokvarena, ustajala, beživotna i energetski mrtva hrana. Ona ima loš miris, neugodan okus i teško djeluje na tijelo i svijest.
Satvična i rajasična hrana s vremenom mogu postati tamasične. Kada se počnu kvariti, gube svoju izvornu kvalitetu i prelaze u područje tamasa. Pokvareno voće i povrće, pljesniv kruh, kiselo mlijeko i fermentirana juha primjeri su hrane koja nosi tamasičnu energiju.
U nekim tumačenjima tamasičnom se smatra i hrana koja se ohladila nakon kuhanja. Hrana koja je pripremljena pa zatim spremljena u hladnjak ili na neko drugo hladno mjesto također se ubraja u tamasičnu. Ponovno zagrijavanje ne vraća joj izvornu vitalnost i ne mijenja njezino energetsko stanje.
Tamasična hrana puni tijelo najnižim energijama. Ona razara tijelo, oslabljuje svijest i zatamnjuje um. Apatija, malodušnost, slabost, neznanje i glupost povezuju se s osobom koja se hrani takvom hranom.
U starim učenjima takva se hrana smatrala hranom najnižih društvenih slojeva, robova, a u suvremenom smislu ljudi koji žive od otpadaka i hrane koja je izgubila svježinu. Konzumiranje tamasične hrane dovodi do brojnih vanjskih i unutarnjih bolesti. Tijelo slabi, počinje propadati, zubi ispadaju, javlja se neugodan zadah i težak miris cijelog tijela.
Mentalna aktivnost se zaustavlja. Svijest tone u tamu, čovjek gubi jasnoću, smjer i životnu mudrost. Duša tamasične osobe u sljedećem se životu, prema ovom učenju, utjelovljuje u obliku životinje. To se ne promatra kao kazna, već kao svojevrsni spas. U životinjskom obliku, primjerice kao ovan koji žvače svježu travu, biće ponovno prima životnu energiju koju je u ljudskom obliku rasipalo lošom hranom i niskim načinom života.
Hrana kao put promjene sudbine
Prehrana ima moć promijeniti životni smjer. Samom promjenom hrane čovjek se, prema ovom učenju, može preobraziti iz propalice u sveca, iz ubojice u mudraca, iz roba strasti u gospodara vlastite sudbine. Koliko bi se svađa, ratova, sukoba i nasilja moglo izbjeći kada bi se ljudi hranili čistije, svjesnije i pravilnije.
Hrana može pretvoriti stado ovaca u puk ratnika. Isto tako može puk ratnika pretvoriti u mnoštvo mudraca. Ona nosi snagu koja djeluje duboko, uporno i svakodnevno. Njezini učinci nisu trenutačni, ali su stalni.
Satvična hrana dolazi iz čiste prirode i ima pročišćavajuća svojstva. Njezina sveta energija čisti tijelo, pročišćava svijest i usklađuje čakre. Osoba koja jede satvičnu hranu postupno gubi grube želje. Um postaje bistriji, duhovni kanali se pročišćavaju, a čakre otvaraju.
Tada se u čovjeku bude unutarnje oči, sposobne uočiti svjetlost istine koju zrači Apsolut. Na takvu osobu spušta se prosvjetljenje. Ona se približava stanju svetosti, jer hrana koju unosi više ne hrani strast i tamu, već jasnoću i duhovnu snagu.
Rajasična hrana, suprotno tome, miješa šarene boje strasti sa svijetlom energijom čovjeka. Svjetlost istine tada prolazi kroz prizmu želja i postaje iskrivljena. Čovjek prestaje težiti Bogu i počinje težiti bogatstvu, uspjehu, užitku i zadovoljavanju vlastitih prohtjeva.
Njegove unutarnje oči se zatvaraju. Gubi put koji vodi prema Apsolutu i počinje se skrivati iza različitih filozofija, od kojih je svaka tek nejasan odraz istine. Umjesto živog iskustva duhovnosti ostaje misaona konstrukcija, a umjesto unutarnjeg mira ostaje želja koja stalno traži novo ispunjenje.
Tamasična hrana čovjeka potpuno uranja u tamu. Takva osoba može doći u hram, ali umjesto svjetla i istine tražit će milostinju. Umjesto da se uzdigne prema razini sveca, ona se spušta prema razini životinje. Čakre prestaju služiti višoj svrsi, životna mudrost izmiče, a čovjeku se čini da je život kaotičan, grub i pun slučajnosti.
U moru života takva osoba nalikuje utopljeniku koji je potonuo na samo dno. Izgubila je vezu s višim smislom i više ne vidi izlaz, jer je njezina svijest postala teška, zatamnjena i nepokretna.
Suvremena prehrana i plamen strasti
Kada pogledamo suvremeni svijet, lako je uočiti da većina ljudi živi prema rajasičnom načinu prehrane. Kulinarstvo je uzdignuto gotovo do božanskog položaja. Dobro postavljen stol smatra se jednim od najboljih načina slavljenja, a obilje hrane i pića postalo je središte mnogih praznika.
No prvi praznici u davnim vremenima imali su drugačiji smisao. Bili su posvećeni Bogu i prirodi. Ljudi su ih obilježavali molitvom, zahvalnošću i uzdržavanjem, a ne proždrljivošću i pijanstvom. Praznik je nekada bio trenutak povezivanja s višim, a danas često postaje prilika za pretjerivanje.
Restorani, barovi i zalogajnice postali su mjesta na koja ljudi odlaze tražiti odmor, zadovoljstvo i osjećaj sreće. U prošlosti su ljudi za psihički i tjelesni odmor odlazili u hramove, gdje su pronalazili mir. Ili su odlazili u prirodu i u njezinoj tišini nalazili sklad.
Danas rajasična energija prožima gotovo cijeli svijet. Rajas znači strast i želja. Suvremeni gospodarski rast usmjeren je na zadovoljavanje sve većih ljudskih želja. Kada će taj rast prestati? Ekonomisti često odgovaraju: nikada. U tome su, iz ovog kuta gledanja, potpuno u pravu.
Gospodarski rast ne može stati dok ne stane rast ljudskih želja. Želje upravljaju ljudima. One ih tjeraju da drhte pred izlozima, da se opijaju količinom robe u trgovinama, da rade dan i noć, da troše snagu i zdravlje kako bi zaradili novac za nova zadovoljstva.
Želje stoje u korijenu kulta užitka. Taj kult užitak proglašava glavnim smislom života, dok sve druge vrijednosti spušta na drugo mjesto. Vjera u Boga, briga za prirodu, duhovni razvoj, skromnost, mir i unutarnja zrelost postaju sporedni pred stalnom potragom za ugodom.
Zbog neukrotivih želja izbijaju krvavi ratovi. Zbog njih diktatori porobljavaju cijele narode. Zbog njih ekonomija stalno juri naprijed, industrija raste, oružje se proizvodi, rijeke i mora se zagađuju, zrak postaje težak i smrdljiv, smeće se gomila, ekosustavi se uništavaju, a cijele vrste biljaka i životinja nestaju.
U središtu svega nalaze se ljudske želje. A želje svakodnevno potiče hrana. Hrana koju čovjek bira ne završava samo u želucu. Ona ulazi u njegovu krv, misli, osjećaje, odluke, strasti i karmu.
Uzrok mnogih nevolja nalazi se na tanjuru
Kada se sve sagleda iz ove perspektive, uzrok mnogih ljudskih nevolja nije dalek, skriven ni apstraktan. On se nalazi pred čovjekom svaki dan, na njegovu tanjuru. Razlog može izgledati gotovo banalan, ali njegova je snaga golema.
Pitanje prehrane zato postaje pitanje sudbine. Treba li čovjek promijeniti prehrambene navike? Lako je to reći, mnogo je teže provesti. Za mnoge ljude odricanje od ukusne, jako začinjene, pržene, mesne, slatke ili obilne hrane izgleda kao prevelika žrtva.
Promjena prehrane zahtijeva veliku snagu volje. No tu se pojavljuje začarani krug. Da bi čovjek postao jak duhom, trebao bi promijeniti način prehrane. A da bi promijenio način prehrane, već mora imati snažan duh.
Gdje je izlaz iz tog kruga? Prvi korak je svjesnost. Čovjek najprije mora shvatiti da hrana nije samo osobni užitak ni mehanička potreba tijela. Ona je energija koju prima, sila koju svakodnevno unosi i sjeme budućih misli, želja i postupaka.
Kada to razumije, prehrana prestaje biti sporedna tema. Postaje duhovna praksa. Svaki obrok tada postaje izbor između jasnoće i nemira, između svježine i propadanja, između višeg smjera i života kojim upravljaju strasti.
Promjena ne mora početi naglo. Ona počinje od poštovanja prema hrani, svježini, jednostavnosti i životnoj energiji. Počinje od pitanja: hrani li me ovo samo na razini tijela ili me čini jasnijim, smirenijim i bližim istini?
Taj odgovor čovjek ne pronalazi samo u knjigama. Pronalazi ga u vlastitom tijelu, u stanju uma, u kvaliteti svojih želja i u miru koji ostaje nakon obroka.
ATMA – Pripremila: Suzana Dulčić
