Zašto sam OVDJE? Koja je moja svrha? Zašto nikako ne uspijevam “srediti se”? Zašto osjećam da se stalno iznova moram boriti – sa samim sobom, s drugima… a bez kraja, bez pobjednika i bez poraženih? Zašto često osjećam neizdrživi i neobjašnjivi nemir u sebi, a ne mogu, ne vidim, ne znam… kako se osloboditi, prije svega, od samoga sebe? Zašto osjećam neku neobjašnjivu prazninu unutar sebe i kao da mi uvijek nešto ili netko nedostaje? A ne znam ni tko ni što je to što mi nedostaje. Zašto jednostavno ne mogu samo biti… u miru, sa sobom takvim kakav jesam?
Zato što ovaj OVDJE život doživljavaš kao vječnu borbu. Zapravo, takvim ga doživljava tvoj um, a on je ograničen onime što čini materijalnu dimenziju tvoga postojanja OVDJE. I, kako bi se osjećao moćnim, negira sve ono što mu je nedokučivo i nevidljivo i bori se protiv svega onoga što ne može razumjeti i vidjeti „vanjskim“ očima. Otuda, iz tvog ograničenog uma, proizlazi sav strah i stalna potreba za borbom, nadmetanjem, kontrolom.
Zato što smatraš da, takav kakav jesi, nisi dovoljno dobar, vrijedan i dostatan da bi samo mogao biti. A to je opet program tvog ograničenog uma.
Zato što misliš da one tvoje strane koje u bilo kojem smislu smatraš lošima, negativnima, slabima moraš duboko sakrivati u sebi jer ćeš, ako “izađu van”, biti osuđivan, kritiziran, neprihvaćen. A i to je opet doživljaj tvoga uma koji ima potrebu sve dijeliti na dobro i loše, na crno i bijelo, na pozitivno i negativno itd. Koji ima potrebu analizirati, razdvajati i prosuđivati.
No, znaj da nitko od nas ljudskih bića nije samo dobar ili samo loš. Nitko od nas ne nosi u sebi samo svjetlost ili samo tamu. Nitko od nas nije samo pozitivan pol ili samo negativan pol.
Svatko od nas je, kao čitav univerzum u malome, cjelina u kojoj su sadržani suprotni polariteti svega zamislivoga. I to je jedina istina. Istina duše. A ona zna. Jer je vječna i beskonačna i jer, za razliku od uma (koji, upravo zbog nemogućnosti viđenja svega onoga što je „samo ravno i pravo“, sve ima potrebu prosuđivati, kritizirati i razdvajati na dvije suprotne strane među kojima onda započinje borba), vidi sve – cjelovitu sliku prostora i vremena (zapravo vječnosti) u kojoj su sadržani svi tvoji životi i u njima ti.
Onaj i onakav ti kakav si dobar, dovoljan i vrijedan baš takav kakav jesi. Onaj i onakav ti kakav u tom trenu vječnosti (konkretno u ovom OVDJE životu) jedino i možeš biti takav kakav jesi. Onaj ti koji si cjelina suprotnih polariteta. A oni – polariteti … samo su dva ekstrema iste stvari – tebe.
“Otkrijte sklad u suprotnostima, otkrijte komplementarnost proturječja, vidite lijepo jedinstvo između DA i NE, između života i smrti. Pokušajte shvatiti da se egzistencija sastoji od polarnih suprotnosti. Ako težite samo jednoj stvari, vaš će život biti polovičan. A polovičan život je bijedan život.” – Osho Rajnish
Svatko od nas je u suštini svoga bića cjelina. No, tek kada sami sebe zaista prihvatimo sa svim svojim polarnim suprotnostima, bez potrebe da se borimo sami sa sobom, bez potrebe da nastojimo isključiti svoje tamne dijelove, bez potrebe da se stalno iznova procjenjujemo i rascjepljujemo … tek tada ćemo doista postati i cjeloviti, iscijeljeni.
Možda to neće biti za ovoga života OVDJE. Možda to neće biti ni za još nekoliko sljedećih života. No, to nije ni bitno. Jer naša duša je vječna i ona ima vremena iznova dolaziti i utjelovljivati se sve dok ne naučimo glavnu lekciju života – VOLJETI SEBE.
Zato, ne brini kada će to biti, nego vjeruj da će biti. U svoje vrijeme. U vrijeme koje je pravo za rast tvoje duše u svjesnosti – ljubavi prema sebi. Najbolje što sada i OVDJE možeš učiniti od sebe jest početi koračati tim putem – putem osvještavanja svih onih svojih polarnosti koje sada stoje na suprotnim polovima tvoga bića poput vojnika spremnih za borbu i nastojanja da ih približiš jedne drugima dok se potpuno ne stope u jedno.
I znaj da se najsjajnije zvijezde otkrivaju tijekom najmračnije noći.
Martina Setnik
