Teorija simulacije je teorija koja univerzum i svepostojanje objašnjava kao simulaciju – igru, koja se odvija unutar božanske svijesti. Po ovoj teoriji naši životi pa i sve ostalo su dio jedne pozornice koju stvara božanska svijest zbog nekog njegovog cilja… napretka, igre, iskustva, potrebe za osobnim manifestiranjem ili radi nečeg drugog… Različite religije i učenja su svojim rječnikom na svoj način pokušavale objasniti kreaciju pa hajdemo vidjeti i objasniti “komično današnjim rječnikom”, kroz prizmu simulacije, koji bi bio njihov odnos prema “igri” koju igramo.
Napomena: tekst je zabavno informativnog karaktera, ne budite uvrijeđeni njime. 🙂
1. SPOZNALI SU IGRU, NE PRIHVAĆAJU JE I ŽELE JE NAPUSTITI U POTPUNOSTI
*Gnostici: smatraju da Tvorac nije napravio savršenu igru, te da je igra korumpirana i loša. Odstranjuju se iz svijeta, a potpunom spoznajom, gnozom žele se vratiti nazad u Božansku svijest. Odbijaju sudjelovati u namještenoj igri.
*Budisti: igra je beskrajno neugodna i ne žele sudjelovati u njoj. Svojim metodama i meditacijama teže da se otkače od “realnosti” polako postajući svjesni svakog aspekta igre, a onda ne reagirati na nju. Potpunom svjesnošću nad igrom, stječu i kontrolu na njom, koja im omogućava da sebe povrate ka božanskoj svesti.
*Hermetisti: Duhovnim moćima žele steći sposobnost da utječu na igru, kao bi sebe moćima isključili iz igre i vratili se izvoru.
2. ZNAJU DA POSTOJI BOG KOJI STVARA IGRU, PRIHVAĆAJU JE I NASTAVLJAJU JE IGRATI JER ZNAJU DA JE TO VOLJA TVORCA
*Pravoslavci: Bog je jedina realnost, a sve ostalo laž. Potpunom predajom Bogu, kroz posvećenost, moral i vjeru, stječe se naklonost Boga, koji onda može odlučiti da nas spasi i izvadi iz igre.
*Sufisti: ovaj svijet je van božjeg poretka, a svojom praksom se žele vratiti u izvorno stanje (firtra), u ono što im je Bog odredio, tj. božanski poredak. Prihvaćaju svoju sudbinu, ovu realnost i igru, te njegovu volju, dok Bog ne odluči da ih iz nje izvadi.
*Hindusi: prihvaćaju iluziju (maju) i igru, do jednog momenta svjesno sudjeluju u igri, ali se u jednom momentu onda i odvajaju od nje. Nevezivanjem za igru, teže razini svijesti gdje postaju jedno s igrom i Tvorcem.
*Katolici: obožavaju Tvorca igre, trude se biti dobri ljudi – igrači, igrati po pravilima, služiti, ne bi li zaslužili spas.
*Muslimani: sve je volja Tvorca, ništa ne postoji izvan njegove volje. Poštovat će njegovu volju u potpunosti i prihvatiti sve što on želi.
3. ZNAJU DA POSTOJI IGRA, POKUŠAVAJU JE SAMOSTALNO PROMIJENITI TAKO DA NJIMA ODGOVARA
*Kabalisti: smatraju da je igra neizbalansirana i nepravedna. Žele biti heroji i magovi koji će steći moći i samostalno popraviti igru, tako da njima odgovara
*Neoplatonosti: Znaju da igraju nepravednu igru, ali smatraju da osobnim osvješćivanjem mogu osvijestiti i Tvorca igre da je promijeni na bolje.
*Telemisti: žele razumjeti igru i njene zakone, postati jedno s igrom, te je igrati kao najmoćnije biće, od svih drugih sudionika.
*Satanisti: znaju da postoji igra, ne vole je, žele slobodu i smatraju da će je dobiti tako što će stati na stranu Satane, onoga koji je navodno pobjegao iz igre.
*Transhumanisti: razumiju da postoji igra, ali misle da je tvorevina nekog naprednog kompjutera ili rase. Žele da tehnološki unaprijede sebe do visoke razine, kako bi dovijeka živjeli u igri kao moćna bića.
*Jevreji – vole igru, smatraju da su najbolji u njoj, žele steći sto više poluga moći kao bi upravljali igrom onako kako im odgovara.
4. RAZUMIJU DA POSTOJI IGRA, NE ŽELE JE MIJENJATI, PREPUŠTAJU SVE TOKU
*Evangelisti – potrebno je samo vjerovati u Tvorca igre, to će biti dovoljno da nas on spasi od igre ili za dobar život.
*New age – smatraju da su tamni reptili napravili igru – matriks, ali galaktička federacija će ih uskoro poraziti i spasiti nas. Mi ne trebamo ništa raditi, samostalno ćemo biti uzdignuti na 5D i biti spašeni svi.
*Pagani: žele biti u jedinstvu s igrom, s kreacijom – prirodom. Poštuju božanska pravila i “bogove” (različite aspekte igre) i prihvaćaju njihovu volju.
5. NE ZNAJU DA POSTOJI IGRA, IGRAJU JE NEVOLJNO – MRZE IGRU
*Ateisti: ne prihvaćaju igru ni Tvorca. Smatraju da su svi samo pijuni sila slučaja. Podsvjesno smatraju da će ignoriranjem igre i njenih zakona dobiti neko izuzeće od igre.
*Materijalisti: ignoriraju postojanje igre svjesno, ali nesvjesno je igraju tako da teže stjecanju fizičkih posjedovanja kako bi došli do razine gospodara svog života i toka same igre.
*Hedonisti – ne zanima ih život, već samo čulna zadovoljstva. Podsvjesno time žele ugasiti nezadovoljstvo igrom i svojim mjestom u njoj.
Dodao bi na kraju i svoje mišljenje: Igra je napravljena namjerno nepravedna, uglavnom teška, s ciljem da “igrači” nađu način da je učine “pravednom”, poprave ili izađu iz nje ako to žele! Igra je u neku ruku Tvorčev eksperiment, da se vidi kako će tko reagirati i kako će se koja svijest razvijati kroz uvjete “nepravednog eksperimenta”. Sve to s krajnjim ciljem da bi kroz tu “igru” igrači i sam Tvorac rasli, napredovali i spoznali sami sebe – igrali se!😉
