Samo sebe doista imamo (čak i ako smo se na putu prema sebi privremeno izgubili ili se još nismo pronašli). I zato samo sebe možemo doista i mijenjati. A mijenjajući sebe kao djelić ovog jedinstvenog kozmosa, pokrećemo i promjenu drugih njegovih dijelova.
Budite promjena koju želite vidjeti u svijetu. Naša veličanstvenost nije tolika u tome da popravimo svijet kolika je u našoj sposobnosti da promijenimo sebe. – Mahatma Gandhi
Svi mi smo, kao djelići ovog predivnog kozmosa u kojemu su putevi naših duša isprepleteni nevidljivim nitima, jedno. Ali, nismo jednaki. Različiti smo. Jer različiti su i putevi koje svatko od nas treba ispuniti svojim koracima kako bi došao do onoga mjesta gdje je njegova duša “kod kuće”. Jer različita je i svrha radi ispunjenja koje se duša svakoga od nas obukla u baš ovo tijelo koje predstavlja materijalni element našeg bivanja OVDJE na putovanju naše duše kroz vječnost.
Svaki čovjek ima neke svoje želje i čežnje te smatra da će, ako se i kada one ostvare, pronaći to svoje zamišljeno mjesto mira, ispunjenosti, sreće. Mjesto na kojemu će “to biti to” i na kojemu više ništa neće nedostajati ni njemu ni u njemu. I sasvim je u redu imati želje jer, kada ne bismo ništa željeli i kada ne bismo ničemu težili, ne bi bilo ni one iskre koja nas pokreće da živimo, a ne samo pre-življavamo.
Iskre koja nas svojim plamenom uvijek iznova podsjeća na zahvalnost za sva iskustva OVDJE. Svako naše sljedeće iskustvo je, ako ga zaista proživimo svim dijelovima svoga bića i svim svojim osjetilima, ako ga prepoznamo i spoznamo njegovu bit, još jedna stepenica bliže našem konačnom odredištu – mjestu gdje je naša duša “kod kuće”.
Iako ponekad to ne možemo razumjeti i prihvatiti, svatko od nas je u svakom trenutku svoga života OVDJE upravo tamo gdje treba biti te radi onako kako najbolje zna i umije. I svako naše iskustvo, kako god izazovno, teško i neshvatljivo nam se činilo, uvijek je, ali baš uvijek, za naše najviše dobro.
Da, čini se jednostavno. Ali, upravo je u tome, u jednostavnosti, bit ispravnosti. Pa da smo nešto trebali ili mogli drugačije ili u neko drugo vrijeme, onda bi to tako i tada i bilo. I zato, bez osuđivanja, kritiziranja i analiziranja. I sebe i drugih. Jer sve što je bilo, jedino je i moglo biti. A sve što nije bilo, ni nije moglo biti.
Možemo li razumjeti i prihvatiti tu jednostavnu (ne mislim i laku) istinu života, tada smo u mogućnosti doprijeti do ključa ispunjenoga života. Tada smo u mogućnosti postići da naš život bude magičan ovdje i sada, bez čekanja i očekivanja da ćemo jednom negdje tamo “na drugom svijetu” postići to blaženstvo ili da će nam ga OVDJE stvoriti netko drugi. Ne, sva naša ispunjenost našega života OVDJE stvar je unutarnjeg inženjeringa.
Samo sebe doista imamo (čak i ako smo se na putu prema sebi privremeno izgubili ili se još nismo pronašli). I zato samo sebe možemo doista i mijenjati. A mijenjajući sebe kao djelić ovog jedinstvenog kozmosa, pokrećemo i promjenu drugih njegovih dijelova.
Prihvaćajući s povjerenjem i zahvalnošću ovaj OVDJE život te odabirući podešavati sva svoja djelovanja, počevši od svojih misli, na frekvencije ljubavi, mira i radosti, u mogućnosti smo preobraziti sva svoja iskustva, a osobito ona “teška” u stanje bivanja koje se najjednostavnije može opisati kao “smireno postojanje”.
Nije li to alkemija života?! Nije li to najuzvišenije stanje bivanja OVDJE?!
