Ako bilo gdje na svijetu uđete u stare arhitektonske građevine, poput čuvene FIorentinske vile Andrea Paladia, osjetit ćete izuzetnu energiju kakva ne postoji unutar zidova suvremenih građevina na Zapadu. Tajna je u tome što su veliki majstori znali kako graditi u skladu s univerzalnim zakonima prirode. Iste ove zakone uvažavali su arhitektonski stilovi europske geomantije, prastarog mezoameričkog naroda zvanog Maje, kineskog Feng Shua i indijskog Vastua.
Građevine koje su se održale tokom milenijuma, odolijevajući prirodnim katastrofama, uglavnom su zasnovane na principima Vastua. Teško da neka druga arhitektonska tradicija ima spomenike stare tisuće godina, a da su i danas upotrebljivi. Današnja opća arhitektonska kultura praktično ne zastupa suptilne koncepte kompatibilnog življenja.
Što je vastu?
Vede su najstariji spisi indijske povijesti, znanosti, filozofije i kulture i sadrže milijune stihova, a u okviru njih i Vastu spise. Za razliku od Feng Shua, za koji se vjeruje da je star oko 3000 godina, velika nauka Vastua je, zajedno sa ostatkom Veda, zapisana prije 5000 godina (do tada je postojala u usmenom obliku). “Živi svjedoci” su 5500 godina stari gradovi u Hindu-Sarasvati oblasti u Indiji, otkriveni 1921. godine. Prvi pronađeni grad nalazio se u blizini sela Harappa, po čemu je ova kultura postala poznata kao Harappa civilizacija.
Drugi grad iz ovog doba je Mohenjo-Daro. Plan ovog grada sastoji se iz mreže ulica ukriženih pod pravim kutem, koje se pružaju od sjevera ka jugu i od zapada ka istoku i dijele grad na male četvrti. Kuće su podizane tako da kvadratne ili pravokutne stranice budu okrenute ka glavnim stranama svijeta. Svaka kuća je imala centralno dvorište. Shema je slična kod svih gradova Harappa civilizacije. Plan ovih gradova liči na šahovsku tablu, jer su sastavljeni od kvadrata jednakih dimenzija koji su imali namjensku funkciju.
Hram je uvijek zauzimao centralni dio grada. Nije slučajnost što detalji ovih gradova ukazuju na prepoznatljive principe Vastua. Gradovi nisu nastali organskim putem, već po principu sistematskog planiranja, prema jasno definiranoj geometriji Vastua. Sve ovo pruža neoborive dokaze da je Vastu znanost postojala i prije nastanka Harappa gradova koji datiraju od prije 5500 godina.
Zapadni svijet i Vastu
Postojali su također i ljudi na Zapadu koji su se koristili principima Vastua. Iz vedskih spisa saznajemo da je, u vrijeme kada su zapisani, područjima današnje Grčke i Italije upravljao kralj Pariksit iz Hastinapura (današnji Delhi). Potvrdu ovoga nalazimo u preciznoj Vastu arhitekturi koja postoji u ruševinama nekadašnjih civilizacija. Među najpoznatijim arhitektima koji su se koristili Vastuom je rimljanin Marcus Vitruvius, koji je djelovao u I vijeku p.n.e. Dokaz se nalazi u poglavljima njegovog legendarnog opusa ‘De Architectura’ koja se poklapaju s poglavljima Manasare, drevnog Vastu klasika. Radovi Vitruviusa su inspirirali Andrea Paladia, koji je također uvrstio Vastu principe u čuvenu renesansnu arhitekturu XVI vijeka.
Energetski kodovi poznati europskoj geomantiji i suvremenim naučnim tradicijama u posljednjih nekoliko stotina godina (Viktor Schauberger, Wilhelm Reich, von Reichenbach) također ukazuju na upotrebu principa Vastua. To znači da su Vastu principi i danas relevantni.
