Naša glad za mesom sukobljava se sa znanjem da životinje moraju trpjeti da bi mi bili zadovoljni. Veliko je to licemjerje, ali ne izgleda tako loše kada ste u velikoj grupi; “Ako svi radimo nešto loše, to stvarno ne može biti tako loše?” Javlja se veliki kognitivni nesklad – imamo naklonost prema životinjama i ne želimo da pate, ali ipak ih želimo pojesti. U ime “uživanja” možemo staviti sa strane bilo koje probleme vezane sa zdravljem, okolišem ili dobrobiti životinja. Jedemo taj sendvič, znajući dobro da je napravljen od nekog jadnog pilića, koji je ubijen ZA NAS. I tada, sama činjenica da u svijetu postoje vegani – uznemirujuća je. Prisiljeni smo na svoje meso gledati kao na ono što jest: izbor. A to nam smeta. Jer u dubini duše, mi znamo što je to.

atma.hr – 78




Popey sendvič od piletine, u USA je nazvan “darom neba.” Prodavao se kao lud u SAD-u ovog ljeta za 4 dolara. Koliko god bio popularan, služi i kao podsjetnik na to koliko smo duboko zbunjeni u vezi s jedenjem mesa.

Svake godine zakolje se otprilike 50 milijardi pilića da bi se zadovoljio naš ogromni globalni apetit za krilima, medaljonima, prsima. Većina tih ptica su odgajana na tvorničkim farmama, a uvjeti u kojima žive nisu tajna. Pa ipak, svijest o njihovoj nesreći ne utječe na našu želju za tim sendvičima.

Iako bi se većina složila da je izazivanje patnje životinjama nemoralno, a sve više stručnjaka preporučuje što manju konzumacija mesa, ipak se još uvijek omalovažava one koji odluče potpuno isključiti meso iz prehrane. Samo spominjanje veganstva dovoljno je za da mnogi okreću oči.

Naizgled bezopasno lansiranje kobasica koje su napravljene na biljnoj bazi u britanskom lancu pekarne Greggs prošle godine, dovelo je do niza agresivnih reakcija, uključujući i TV voditelja Piersa Morgana. “Nitko ne stoji u redu za vegansku krvavu kobasicu, vi klauni.”, napisao je na Twitteru.

ALI!

Popularnost bezglutenskih rolica u konačnici je dovela do porasta prodaje u Greggsu za 13,5 posto u odnosu na godinu, javlja BBC, a Morganov odnos prema tome inspirirao je komičara s YouTubea, Alizee Yeezy da napiše roman pod nazivom ‘Piers Morgan’s Vegan Lover’, koji govori o intimnom činu s tijestom.

atma.hr – 39

Jedan novinar napisao je veganski recept – što je potpuno normalna pojava – a William Sitwell, bivši urednik Waitrose Food, časopisa supermarketa u Velikoj Britaniji vidio je priliku da izrazi svoju krvožednost: „Što kažete na seriju o ubijanju vegana jednog po jednog? Koja govori o tome kako ih zarobiti? Kako ih pravilno ispitati? Izložiti njihovo licemjerje? Na silu ih hraniti mesom? Natjerajte ih da jedu odrezak i piju crno vino!”, napisao je.

Pravi razlog zašto mesojedima smetaju vegani

Ovaj stupanj bijesa čini se ekstremnim, ali još uvijek nije iznenađujući. Bezbroj je takvih primjera samo u proteklom desetljeću. Učestalost takvih ispada i neprijateljstvo samo umanjuju pravo pitanje, a to je: Zašto nas je briga jede li netko meso ili ne?

Prema studiji iz 2015. objavljenoj u časopisu Group Progress & Intergroup Relations, vegani u zapadnom društvu doživljavaju diskriminaciju u istoj mjeri kao i ostale manjine. A najgore je to što je razlog njihovog suzdržavanja od mesa – okrutnost prema životinjama. ???

atma.hr – 75



Kao što istraživači Kelly Markowski i Susan Roxburgh sa Sveučilišta Kent State ističu u studiji objavljenoj u časopisu Appetite, “Vegane mesojedi smatraju prekomjerno senzitivnima i tjelesno i psihički slabima”. Razlozi za ove negativne asocijacije sežu duboko, utječući ne samo na to kako gledamo na jedenje mesa, već i na sam osjećaj koji imamo za sebe.

“Ako svi radimo nešto loše, to stvarno ne može biti tako loše, zar ne?”

Odlučujući da ne jedu meso, po mesojedima – vegani odbijaju temeljni princip tradicijske zapadnjačke kulture. Meso je centar svih proslava – ako na Božić s obitelji ne jedete tuku, ne idete u restorane na janjetinu i miješano meso, ne idete s ekipom u McDonaldsa na burgere i pileća krilca – ne samo da odbijate ponudu hrane, već i razbijate pakt i okrećete leđa tradiciji.

„To sprječava jednu od središnjih funkcija dijeljenja povezane s hranom, a to dovodi do negativnih emocija među svejedima, poput bijesa i nelagode“, pišu Markowski i Roxburgh.

U osnovi ovog sukoba leži “mesni paradoks”, pišu australski psiholozi Brock Bastian i Steve Loughnan.

Naša glad za mesom sukobljava se sa znanjem da životinje moraju trpjeti da bi mi bili zadovoljni.

Kao što Julia Shaw govori u filmu Evil: The Science Behind Humanity’s Dark Side, „Licemjerje ne izgleda tako loše i manje je prijeteće kada ste u grupi. Ako svi radimo nešto loše, to stvarno ne može biti tako loše, zar ne?”

atma.hr – 78




U ime uživanja možemo staviti sa strane bilo koje probleme vezane sa zdravljem, okolišem ili dobrobiti životinja. Jedemo taj sendvič, znajući dobro da je napravljen od nekog jadnog pilića, koji je ubijen za nas.

Ta nepovezanost naših postupaka i uvjerenja dovodi do drugog ključnog koncepta razumijevanja emocija vezanih uz jedenje mesa: kognitivni nesklad.

Mi imamo naklonost prema životinjama i ne želimo da pate, ali ipak ih želimo pojesti.

Kad djelujemo prema potonjem uvjerenju, sama činjenica da u svijetu postoje vegani uznemirujuća je, kako je za BBC rekao Hank Rothgerber, socijalni psiholog sa Sveučilišta Bellarmine u Kentuckyju. Prisiljeni smo na svoje jelo gledati kao na ono što jest: izbor.

A to nam smeta. Jer u dubini duše, mi znamo što je to.

ATMA – Pripremila: Suzana Dulčić/nationalpost

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here