Zimski Solsticij
Zimski Solsticij (21.12. u 10:19) je vrijeme kada će Sunce dosegnuti najnižu točku na nebu i dati nam najmanje svjetla u godini. Ovaj dan ima snažno duhovno značenje i posebnu energiju. Svi običaji vezani uz ovaj period u svim kulturama diljem svijeta, slave dolazak na svijet nečega čemu je sudbina izmijeniti svijet na bolje! Vaša duša se oslobađa svoje fizičke prisutnosti i uspinje natrag u svoj duhovni dom, do Izvora. Na kotaču života, zima je vrijeme odmora i predstavlja pripremu za ponovni život.
Razne tajne škole također su slavile promjenu godišnjih doba u skladu s raznim astrološkim znakovima koji padaju na proljetni i jesenski ekvinocij kao i na ljetni i zimski solsticij. U ezoteričnom smislu, sunčev ciklus predstavlja rast svijesti i prosvjećenost duše.
Zamislite da je proljeće rođenje vaše duše. Kada dočekate ljeto, vaša duša napušta svoj duhovni dom i utjelovljuje se na ovom planetu. Kako dani postaju kraći početkom ljetnog solsticija, smanjenje sunca predstavlja veo zaborava, ne sjećamo se zašto smo došli i koja je naša svrha.
Početkom zimskog solsticija, vaša duša se oslobađa svoje fizičke prisutnosti i uspinje se natrag u svoj duhovni dom do Izvora. Na kotaču života, zima je vrijeme odmora i predstavlja pripremu za ponovni život, slično hibernaciji nekih životinja.
Također je poznata kao vrijeme klijanja – proljeće donosi procvat biljnog života nakon čega slijedi ljetni proces sazrijevanja; jesen nam daje usjeve (zajedno s novim sjemenom) i vraćamo se u zimu kako bi dovršili puni krug i pripremili se za ponovni život.
Od četiri sveta smjera i glavnih boja, zima predstavlja sjever i plavu boju, što na Cherokee jeziku, doslovno znači “hladno”. Godišnja doba nas podučavaju o procesu rađanja, života, smrti i ponovnog rađanja. Postoji alkemijski izraz: „Kako je gore, tako je dolje “. Razmislite, između redaka, kako smo došli ovdje i kako moramo napustiti ovaj brod.
Nakon što spermij oplodi jajnu stanicu, prolazimo kroz proces sazrijevanja do rođenja, koji je jednak točnom broju dana sazrijevanja kukuruza iz sjemena. Dijete putuje kroz rodnicu (tunel), iz mraka prelazi u svjetlo. Kao što je potvrđeno „iskustvom blizu smrti“, kada napuštamo fizičko tijelo prolazimo isti proces prolaska kroz tunel, slijedeći svjetlost natrag do Izvora.
Ovaj ciklus se ponavlja kroz godišnja doba i u osobnim životima od rođenja do smrti, dokazujući kako je naš materijalni život jednostavno samo fraktal svemira i na kraju – Izvora.
Zimski solsticij je pod znakom Jarca, što predstavlja materijalizam i ego. U astroteologiji, ovo je vrijeme kada Isus (Sunce) prelazi u materijalni svijet (Jarac) nakon izlaska iz očeve kuće. To je ujedno i vrijeme kada Isus (Sunce) umire 3 dana na križu, samo da bi se opet ponovno rodio (kao što dani postaju duži nakon tog perioda od 3 dana).
Religija nas nije uspjela podučiti ezoteričnom i okultnom značenju ekvinocija i solsticija. Sljedbenici tajnih škola i praktičari okultnih znanosti također mogu posvjedočiti o kozmičkim strujama i životnoj snazi svake sezone. Sljedeći izvadak iz „Ezoterične astrologije“ najbolje objašnjava taj proces:
„Sve priroda reagira na te struje. To je samo ljudska obitelj zaboravila, jer više ne može vidjeti unutarnje strane stvarnosti. Svjetlosne snage kreću ili prema Zemlji ili van nje. To je ono što stvara naše doba. Put Sunca je zamršeno uključen u kretanje svijetlih struja koje padaju na Zemlju.
Tijekom jesenskog ekvinocija, sunčevo svjetlo prodire kroz vanjske slojeve atmosfere Zemlje. Na zimski solsticij, svjetlost prodire u srž našeg svijeta. Iz daljine, izvan našeg Sunčevog sustava, Zemlja izgleda kao vatrena kugla koja se vrti na nebesima.
Tijekom proljetne ravnodnevnice, svjetlo je ponovno na periferiji Zemlje, a na ljetni solsticij, svjetlo je visoko na nebesima. Imajte na umu da je svjetlo duboko u jezgri Zemlje tijekom zime i visoko na nebu tijekom ljeta. To je i metafora i stvarnost na unutarnjim razinama.
Možemo se poslužiti našom osobnom psihologijom, ukoliko smo se uskladili s utjecajem blještavog svjetla koje pada na Zemlju svakog mjeseca, tijekom solsticija i ekvinocija. Svjetlosni valovi koji se spuštaju do Zemlje i koji isijavaju iz nje na van su okultna činjenica, što znači da većina ne vidi unutarnju stvarnost.
Mi želimo potpunije zajedništvo s duhovnim silama koje moraju doći, u inteligentnom smislu, u dodir s ovom stvarnošću, jer kretanje tih promjenjivih struja svjetlosti koje se izlijevaju na Zemlju nam pružaju evolucijski rast.
Ovi udari snage podižu sva kraljevstava na Zemlji, podižu kičmenu duhovnu vatru iz tijela u centar srca i glave, te osvjetljavaju put onima koji su pripremili inteligenciju i namjeru za sudjelovanje.
Zimski solsticij povijesno je vrijeme rođenja mnogih velikih učitelja Zemlje. Budući da je vrijeme za novo svjetlo za planetu, učitelji odabiru ovo posebno vrijeme kako bi se utjelovili jer uvijek sa sobom donose novi nauk. Ovo učenje je novo stanje prosvjetljenja za ljude na Zemlji.
U vrijeme zimskoga solsticija struje svjetla potopljene u jezgri Zemlje preokrenuti će i promijeniti tijek, baš poput sunca, koje iz smjera juga kreće prema sjeveru.
Obrnuto kretanje bilo kojeg planetarnog tijela stvara moćnu silu sve dok se novi put ne stabilizira. Dakle, od 22. prosinca, do jutra 25. prosinca, postoji snažno polje sile svjetlosti i zračenja koje obavija Zemlju.“
Dok se ljudi prepiru nad etnički osjetljivim pitanjima govoreći: “Sretan Božić” versus “Sretni blagdani”, istina seže mnogo dalje od kršćanskih početaka. Najvažnija svrha i vrijednost Božića je iza njegovog pravog, ezoteričnog značenja.
Simbol ili slavlje je snažno kao i njegova namjera. Dok je Božić postao najveći praznik koji podržava korporativni svijet i lobiji koji rade protiv naših građanskih prava, također je vrijeme darivanja i druženja s obitelji.
Obećanje povratka Boga
Zimski solsticij, trenutak ili dan kada je Zemlja najtamnija, zapravo je obećanje svjetla i proljeća. U mnogim drevnim kulturama taj dan slavi se kao ponovno rođenje, odnosno povratak Boga.
Tako su na primjer Egipćani 12 dana slavili ponovno rođenje Sunca, kao odraz 12 dijelova kalendara. U Mezopotamiji je godišnji festival zapravo preuzet od Perzijanaca, kada se dvanaestodnevnim festivalom slavila pobjeda boga Marduka nad čudovištima tame.
Sve te tradicije nastavile su se u antičkom svijetu: u Grčkoj je legenda o Zeusovoj pobjedi nad Kronom bila osnova slavlju, a kod Rimljana su suparnici bili Jupiter i Saturn, zbog čega je naposlijetku festival dobio naziv Saturnalia. Slavio se Saturn, koji će na zadnji dan ipak biti poražen od svjetlonoše Jupitera.
Zimski solsticij i blagdani
I u današnje vrijeme u različitim kulturama i religijama vrijeme solsticija poklapa se s blagdanima: kod Indijanaca to je praznik Chumash, u Iranu Yalda, u Kini to je Dong Zhi, odnosno dolazak zime, kod Židova Hanukkah, festival svjetla, a u kršćanstvu blagdan Božića.
Iako je danas općepoznato da su svi važniji svjetski rašireni običaji i simboli Božića preuzeti iz raznih drevnijih europskih običaja vezanih upravo za proslavu suncostaja, nismo ni svjesni koliko je slavenskih izvora u samim hrvatskim običajima i nazivlju.
Primjerice, sama etimologija naziva Božića: iako se smatra logičnim da je to tek naziv za malog Boga, dakle Isusa, stručnjaci se slažu da je to slavensko naslijeđe: Božićem su oni nazivali maleno, tek rođeno Sunce.
Badnjak ili badanj je naš naziv za drvo koje se palilo diljem Europe u noći solsticija da bi se kroz energiju i svjetlost vatre prizvala vatrena sila za još slabašnog Božića. Badanj se palio u krjesovima kao simbol pročišćavajuće uzdižuće svjetlosti.
Tri su biljke simbolički snažno povezane s adventom: imela, božikovina i, naravno, jelka. Imela danas simbolizira mir, pomirenje i sreću. Ovo seže u davne keltske običaje: kad bi se neprijatelji susreli pod imelom, objavljivali su primirje do sljedećeg dana. Zato se ona do danas stavlja iznad kućnog praga, a izmjena poljubaca pod njome je označavala prijateljsko i dobronamjerno raspoloženje.
Paganska upotreba imele u doba oko solsticija bijaše vrlo raširena pa ju je Crkva zabranila. Umjesto nje je predložila zimzelenu božikovinu čiji šiljasti listovi podsjećaju na Kristovu krunu, a crvene bobice na kapi krvi.
Božićno drvce također ima pretkršćanske korijene širom svijeta, tako se na primjer u Indiji od drevnih vremena pa sve do danas za praznik Divalija pale male uljanice na ornamentalnom željeznom drvcu. U kršćanske običaje je uvedeno tek u 16. stoljeću u Njemačkoj od kuda se postupno među kršćanima taj običaj širio Europom. Legende o božićnom drvcu su nebrojene. Drevna simbolika zimzelenog drveća leži u činjenici da ona žive i u tom periodu bez svjetlosti, kao simbol života.
Najpoznatiji stari naziv tog blagdana je i danas poznat u engleskom jeziku kao Yule. Ta anglosaksonska riječ označava ‘kolo’ ili ‘kotač’, čija simbolika neprekinutog kruga rođenja, smrti i preporoda se ocrtavala u svim važnijim godišnjim ritualima.
Adventski vijenac ima četiri svijeće u „kolu“ što predstavlja dva ekvinocija i dva solsticija kao promjene unutar životnog kruga. Tako i u vedskoj tradiciji postoje četiri perioda u krugu života (četiri stadija života, ashrama).
Staroslavenski naziv za taj dan – Koljada – po nekima također potječe iz riječi ‘kolo’. U nekim su slavenskim krajevima postojale procesije koje bi pratilo dijete na konju, kao simbol novorođenog Sunca i nosio se sunčev znak koji se zapaljen vrtio. Taj je simbol kasnije u narodu lako zamijenjen zvijezdom.
Svi običaji vezani uz ovaj period u svim kulturama diljem svijeta, i oni drevni, i ovi noviji, stari tek oko dva tisućljeća, slave dolazak na svijet nečega čemu je sudbina izmijeniti svijet na bolje.
atma.hr / yoga-in-daily-life.hr
