Kao što slijedećih 10 primjera pokazuju, veza između uma i tijela može raditi u našu korist ili štetu, ovisno o našem znanju o situaciji i našoj sposobnosti da kontroliramo svoje misli.
Iako često razmišljamo o našem tijelu i umu kao o dva različita entiteta, izgleda da su povezani puno više nego što možemo pretpostaviti.
Znanstvenici neprestano pronalaze dokaze da um ima izrazitu sposobnost manipuliranja tjelesnom fiziologijom.
Pogledajmo:
1. Sušenje odjeće
Sudeći po njihovoj sposobnosti da meditiraju satima, da se suzdrže od hrane danima, i njihovom zavjetu šutnje, većina nas će se složiti da tibetanski redovnici imaju bolju kontrolu nad svojim umovima i tijelima od prosječne osobe. Ipak, ono što je posebno nevjerojatno je da neki od njih mogu kontrolirati svoje fiziološke procese, poput krvnog tlaka i tjelesne temperature – podvizima koje mnogi liječnici pronalaze zapanjujućim.
U jednom od najznačajnijih izlaganja svojih vještina, skupina tibetanskih redovnika dozvolila je liječnicima praćenje promjene tjelesne temperature monaha koji su sudjelovali u meditativnoj joga tehnici poznatoj kao g Tum-mo. Tijekom procesa redovnici su bili obavijeni vlažnom, hladnom odjećom (9,4 c) i stavljeni u hladnu sobu (4,5 c).
U takvim uvjetima, prosječna osoba bi vjerojatno pokazivala nekontrolirano drhtanje i uskoro oboljela od hipotermije. Međutim, u dubokoj koncentraciji, redovnici su bili u stanju generirati toplinu tijela i nakon nekoliko minuta istraživači su primijetili paru koja se diže iz odjeće koja je pokrivala redovnike. U roku od sat vremena, odjeća je bila potpuno suha.
Iako je liječnicima to bila fascinantna pojava, redovnicima je to bilo sasvim normalno. U stvari, novi redovnici koristite g Tum-mo kao način dokazivanja svoje meditativne snage i održavaju natjecanja kako bi vidjeli tko može osušiti najviše odjeće u jednoj noći.
Budisti kažu kako je generiranje topline nusprodukt meditacije, jer je potrebna energija za dostizanje alternativne stvarnosti – mjesta nedotaknutog našim svakodnevnim svijetom.
KLIKNITE ZA OSTALE PRIMJERE:
- Sušenje odjeće
- Poremećaj podvojene ličnosti
- Placebo efekt
- Nocebo efekt
- Snovi mogu uzrokovati prave ozljede
- Jogiji gotovo zaustavljaju otkucaje svog srca
- Sportska vizualizacija
- Blokiranje boli
- Pozitivnost i meditacija
- Pojačano mršavljenje
2. Poremećaj podvojene ličnosti
Poremećaj višestruke osobnosti, podvojene ličnosti ili disocijativnog poremećaja identiteta je mentalno stanje koje je zanimljivo na mnogim razinama.
Možda najzanimljivija od svih je kako neki oboljeli ne samo da pokazuju promjene osobnosti i ponašanja dok se prebacuju između svojih različitih identiteta, već neki imaju i mjerljive fiziološke razlike između svake persone.
Na primjer, jedna pacijentova osobnost možda ima potrebu za naočalima dok druga ne.
Ili, jedan identitet može imati dijabetes, a drugi će imati savršeno zdravlje.
U takvim slučajevima, to nije samo stvar razmišljanja bolesnika koji su smatrali kako su im potrebne naočale ili inzulin, njihova tijela zapravo prolaze kroz legitimne promjene, kao što su razlike u očnom tlaku ili šećeru u krvi.
U jednom slučaju, koji je objavio American Psychiatric Press, liječnik je istaknuo kako su propisani lijekovi disocijativnog poremećaja identiteta na pacijenta imala različite učinke, ovisno o tome koja “osobnost” uzima lijek.
Na primjer, kada je sredstvo za smirenje dato djetinjastoj personi, ona je postala pospana i opuštena.
Međutim, kada je odrasla osobnost uzimala isti lijek, on ju je činio uznemirenom i zbunjenom. Slični su rezultati dobiveni s drugim pacijentima i s različitim lijekovima. Liječnik je čak primijetio vidno očite osobine, kao što je lijeno oko, koje bi se pojavljivalo i odlazilo ovisno o tome koja je osobnost prisutna.
Ovaj fenomen je posebno fascinantan jer nitko, uključujući i bolesnike, ne tvrdi da je to djelo nekog misticizma. Naprotiv, to je pravi primjer uma koji mijenja tijelo.
3. Placebo efekt
Placebo je inertna tvar ili uvjerenje koje proizvodi stvarne biološke učinke kod ljudi.
To je tako široko prihvaćeno kao činjenica da je placebo varijabla uračunata u većinu liječničkih testova. Ljudi bivaju izliječeni iako ne primaju pravi lijek, već iz razloga što su uvjereni da ga primaju.
Postoje tone eksperimenata koji dokazuju placebo efekt, ali jedan od najzanimljivijih je onaj koji su obavili studenti Princetona koji su se odlučili organizirati bezazlenu zabavu s bezalkoholnim pićem za svoje kolege.
U eksperimentu su studenti potajno ispunili pivsku bačvu O’Douls pićem (sadrži oko 0,4% alkohola, dok redovno pivo ima oko 5% alkohola), a zatim promatrali kako se njihovi vršnjaci glupiraju, brbljaju nejasne riječi, valjaju po podu i općenito, djeluju potpuno pijani.
Iako je gotovo nemoguće biti pod utjecajem alkohola od O’Douls pića, ovi su studenti imali tako snažnu vjeru da su pili alkoholno pivo da je to utjecalo na njihovo ponašanje.
Zanimljivo je da su znanstvenici otkrili kako placebo efekt djeluje učinkovitije od nekih lijekova koji su već godinama na tržištu, kao što je na pr. Prozac. On je trenutno manje učinkovit od placeba.
Naravno, to predstavlja veliki problem farmaceutskim tvrtkama, koje pokušavaju provesti razne neurološke studije u nastojanju da dođu do novih načina za očuvanje svoje industrije pod prijetnjom običnih šećernih tableta.
Usput, kompanija Big Pharma je trenutno profiabilnija od kompanije Big Oil, tako da je veliki novac u igri.
4. Nocebo efekt
Dok je placebo uglavnom povezan s pozitivnim ishodima, bilo da se radi o liječenju bolesti ili opijanju bezalkoholnim pivom (ako prihvatimo da je to pozitivno), Nocebo efekt stvara negativne rezultate, kao što je povraćanje pacijenta koji ima rak prije nego je kemoterapija uopće počela ili izazivanje osipa jer su uvjereni da su dotakli otrovni bršljan, iako je to bila samo obična biljka.
Jedan od najpopularnijih primjera Nocebo fenomena je incident objavljen u “New Scientist”. Prema izvještaju, jedne kasne noći, čovjek iz Alabame, po imenu Vance, otišao je na groblje i susreo se s liječnikom-vračem koji je Vanceu rekao da će uskoro umrijeti.
Vjerujući vraču, Vance se ubrzo razbolio, a unutar nekoliko tjedana je strahovito smršavio i bio blizu smrti. Vance je odveden u bolnicu, ali liječnici nisu mogli naći ništa od čega je mogao oboljeti. Konačno, Vanceova supruga je rekla liječniku, dr. Doherty-u, o susretu s liječnikom-vračem, što je dovitljivom liječniku dalo ideju.
Slijedećeg dana, doktor Doherty je rekao kako je uhvatio vrača i fizički mu prijetio dok mu vrač nije konačno priznao da je stavio guštera unutar Vancea da ga jede iznutra.
Naravno, liječnikova je priča potpuno izmišljena, ali je napravio veliku predstavu ubrizgavanjem tajanstvene supstance u pacijenta te je nabavio pravog zelenog guštera za kojeg je rekao da ga je izvukao iz Vancea.
Slijedećeg dana, Vance se probudio bistar i gladan, a nedugo zatim se u potpunosti oporavio.
Priču su pratila još četiri druga medicinska stručnjaka i često se navodi kad se objašnjava zašto je VooDoo zapravo djelotvoran (ne zbog magije već zbog nocebo efekta).
>> Nocebo – čuvajte se negativne sugestije
5. Snovi mogu uzrokovati prave ozljede
Postoji puno priča o ljudima koji su doživjeli ozljede u svojim snovima, a zatim pronašli pravi, fizički dokaz rane na njihovim tijelima nakon što su se probudili.
Na primjer, neki ljudi su tvrdili da su bili uhvaćeni u požaru u svojim snovima, a onda se probudili i pronašli tragove opekline na koži.
Druge uobičajene priče uključuju ljude koji su napadnuti u svojim snovima, a nakon buđenja pronašli ogrebotine na svojim tijelima. Međutim, većina tih priča se nalaze na nekim chatovima ili forumima, tako da je teško potvrditi njihovu istinitost.
No, postoji jedan dobro dokumentirani slučaj, kojeg je izvijestio glasoviti psihijatar Ian Stevenson, o indijskom čovjeka po imenu Durga Jatav koji je, tijekom borbe s tifusom, imao izuzetno živopisan san o zatočenju u nekoj drugoj dimenziji.
Da bi ga čuvali od bijega, njegovi tamničari su mu u snu otkinuli noge na koljenima.
Nažalost, njegove su noge su već bile otkinute u trenutku kad su tamničari iz sna shvatili da imaju pogrešnog čovjeka.
Kad je Jatav pitao će se vratiti bez nogu, tamničar mu je ponudio nekoliko pari nogu, on je odabrao svoj par, a onda su nekim čudom bile ponovo spojene s tijelom.
Dok je Jatav sanjao, njegovo tijelo postalo jako hladno i u jednom trenutku njegova obitelj je mislila da je mrtav, ali je oživio je nekoliko dana kasnije. Nakon što se probudio, njegova sestra i susjed su primijetili duboke pukotine oko koljena koje prije nisu postojale. Rendgenske snimke nisu pokazivale abnormalnosti ispod površine kože, što je dovelo Jatava i njegovu obitelj do zaključka da su tragovi na koži posljedica njegovog iskustva iz sna.
Dr. Stevenson se susreo Jatavom nekih 30 godina kasnije (1979), i uslikao fotografije s još uvijek vidljivim ožiljcima.
Iako Stevenson nije bio svjedok događaja, on očito vjeruje u priču, što su potvrdili i svi koji su bili uključeni, a on priču i fotografije uvrstio u svoju knjigu “Reinkarnacija i biologija:. Doprinos etiologiji madeža i urođenih mana”.
Očito ne postoji znanstveni dokaz ovom intrigantnom fenomenu, ali to nije previše nevjerojatno obzirom na ono što već znamo o snazi uma nad tijelom.
6. Jogiji gotovo zaustavljaju otkucaje svog srca
Poput tibetanskih redovnika, izgleda da i indijski jogiji imaju istančan osjećaj za manipuliranje svojim fiziološkim procesima dok su u dubokoj meditaciji.
Nakon što je čuo priče o jogijima koji provode 28 dana ispod zemlje i preživljavaju, 1936-te godine francuski kardiolog imenom Therese Brosse otputovao je u Indiju kako bi vidio imaju li jogiji doista takve sposobnosti. U svojim pokusima, jogiji toliko uspore rad svog srca da je isti vidljiv samo na EKG-u.
1950-te godine, Brosseovu je studiju proširila druga skupina znanstvenika koji su putovali kroz Indiju s osmokanalnim elektroencefalografom i raznim drugim instrumentima koji se koriste za praćenje moždanih aktivnosti jogija, njihovog disanja, temperature kože, promjene obujma krvi i vodljivosti kože.
Dva su ispitanika bila smještena u nepropusne zatvorene kutije, u dva navrata te su praćeni 8 do 10 sati. Za to su vrijeme jogiji pokazali biološke karakteristike slične spavanju i bili su u stanju usporiti rad svog srca i disanja do te mjere da u prostoru ostane dovoljno kisika i ugljičnog dioksida.
Dakle, dokazano je da usporavanjem svojih tjelesnih procesa, a ne paničarenjem (što bi većina nas učinila) jogiji mogu preživjeti tjednima više da su kojim slučajem živi zakopani.
- Sušenje odjeće
- Poremećaj podvojene ličnosti
- Placebo efekt
- Nocebo efekt
- Snovi mogu uzrokovati prave ozljede
- Jogiji gotovo zaustavljaju otkucaje svog srca
- Sportska vizualizacija
- Blokiranje boli
- Pozitivnost i meditacija
- Pojačano mršavljenje
7. Sportska vizualizacija
Mnogi sportaši tvrde da im pomaže da bolje igraju kada su prije izlaska na teren odigrali igru u svojoj glavi. Iako možemo pretpostaviti da je riječ samo o mentalnoj vježbi koja im omogućuje da se bolje usredotoče na igru, mogle bi postojati i konkretnije promjene koje se događaju unutar tijela.
Uzmimo za primjer pukovnika američkih zračnih snaga Georgea Halla koji je bio zaključan u malom, mračnom sjevernokorejskom zatvoru sedam godina. Dok bi većina nas skrenula s uma u takvim okolnostima, Hall je otišao na svoje tzv. ‘sretno mjesto’, i mentalno igrao golf svaki dan iz svog zatvora.
Njegove su vizualizacije bile iznimno duboke i detaljne. Uključivale su udarac loptice o drvo, upadanje u pješčane zamke, utjecaj vjetra i naravno, ubacivanje loptice u rupu blagim dodirom.
Bez obzira na tjelesnu slabost i veliki gubitak tjelesne težine, jedna od prvih stvari koju je Hall htio učiniti nakon izlaska iz zatvora je legitimna partija golfa. Bio je pozvan na Greater New Orleans Open gdje je začudo odigrao u 76 poteza. Kad je novinar opisao njegov nastup kao početnička sreća, Hall je odgovorio: “Sreća!? Nisam pogriješio već zadnjih pet godina!”
Dakle, bez obzira na njegovo fizičko pogoršanje i što nije stao na golf teren više od sedam godina, njegovo je tijelo razvilo mišiće memorije samo na temelju njegove mašte.
8. Blokiranje boli
Jack Schwarz, nizozemski židovski pisac, također je živio u neljudskim uvjetima kad je prisilno doveden u nacistički koncentracijski logor tijekom Drugog Svjetskog Rata.
Poput mnogih drugih, bio je pretučen, izgladnjivan i mučen više nego što većina nas može zamisliti.
Kako bi se nosio sa svojim stanjem, počeo je s praksom meditacije i molitve, koja se razvila do točke u kojoj je mogao blokirati bol mučenja i izdržati situaciju u kojoj se nalazio.
Nakon njegova oslobađanja, Schwarz je nastavio svoju praksu ‘uma nad materijom’ i povremeno bi demonstrirao svoje vještine probadanjem svoje ruke iglom, bez ozljeda.
On je također prikazao svoju sposobnost da regulira protok krvi svoga tijela na način da je iz rupice na tijelu koju je napravio mogao zaustaviti i pokrenuti krvarenje prema svojoj volji.
Schwarza su proučavali istraživači Menninger Zaklade koji su otkrili da je on doista mogao kontrolirati mnoge tjelesne procese sa svojim umom.
Nadalje, kroz elektroencefalograf, otkriveno je da je njegov mozak imao drugačiju električnu aktivnost u odnosu na većinu ostalih ispitanika.
Schwarz je govorio kako je također mogao vidjeti auru ljudi, što mu je omogućavalo da ocijeni njihova fizička, emocionalna, duhovna i mentalna stanja.
9. Pozitivnost i meditacija
Nema sumnje da je teško zadržati pozitivan stav kada ste suočeni s bolešću opasnom po život, ali, na temelju raznih zdravstvenih studija, to može biti pitanje života i smrti.
Na primjer, u 1989-toj, Dr. David Spiegel sa Stanford Sveučilišta je proveo istraživanje na 86 žena s kasnim stadijem raka dojke.
Polovica tih žena dobila je standardnu liječničku skrb, a druga polovica je uz standardnu medicinsku skrb dobila i mogućnost tjednih sastanaka podrške.
Tijekom sastanaka žene bi dijelile svoje osjećaje, razgovarale s drugim pacijentima i općenito imale pozitivan stav kako bi se mogle nositi sa svojom bolešću.
Na kraju istraživanja, žene iz grupe za podršku su živjele dvostruko duže od onih koje nisu bile u toj skupini. Godine 1999-te, slično istraživanje pokazalo je da pacijenti s rakom koji imaju osjećaj bespomoćnosti i beznađa imaju manju šansu preživljavanja.
Nedavno je David Seidler, pisac “Kraljevog govora”, tvrdio kako je njegov rak eliminiran kroz meditaciju i maštu. Nakon što se borio s rakom mjehura već godinama, samo dva tjedna prije operacije, Seidler je odlučio isprobati može li se riješiti raka svojom maštom.
Priznao je kako je mislio da je sama ideja pomalo otkačena, ali je shvatio kako nema što izgubiti. Tako je proveo dva tjedna koja je imao do operacije, zamišljajući čist, krem boje, zdrav mjehur.
Kad je Seidler otišao na biopsiju prije operacije liječnik je bio zapanjen jer je pronašao značajno povlačenje raka – čak je biopsiju poslao u četiri različita laboratorija na ispitivanje.
Dok Seidler vjeruje da je njegova vizualizacija uzrok nestanka raka, njegov liječnik je pojavu ocijenio kao “spontanu remisiju.”
10. Pojačano mršavljenje
Čini se da sve veći broj ljudi tvrdi kako ulažu veliki napor u vježbanje i razne dijete, ali broj pretilih ljudi je sve veći iz dana u dan. Pretilih je ljudi u svijetu više nego ikada prije. Neki znanstvenici misle da je pozitivnost varijabla koja nedostaje u jednadžbi mršavljenja i nedostatak iste održava ljude debeljuškastima.
Da bi dokazala poantu kako um uvelike utječe na tijelo, harvardska psihologinja Ellen Langer je provela eksperiment na skupini pretežito pretilih hotelskih sobarica koje bi, sudeći po njihovim svakodnevnim aktivnostima, trebale biti mršavije. Unatoč činjenici da gotovo cijeli dan vježbaju svojim radom, Langer je anketom otkrila kako 67% sluškinja smatra da se ne bave nikakvom vrstom tjelovježbe.
Langer pretpostavlja kako njihova percepcija ‘sluškinje’ otežava njihov gubitak težine, pa je podijelila djevojke na dvije grupe, te je uz fizička mjerenja, jednoj grupi objasnila kako je posao čišćenja zapravo sama definicija aktivnog načina života. Drugoj polovici sluškinja nije dala nikakve informacije o tome.
Mjesec dana kasnije, Langerin tim se vratio u hotel kako bi vidio rezultat svojih pretpostavki. Kod informiranih je djevojki pronašao ukupan pad sistoličkog krvnog tlaka, tjelesne težine i opsega struka. Druga skupina nije imala značajne fizičke promjene.
Dok neki sumnjaju da je sama rasprava o vježbi nekako promijenila ponašanje žena pa su se kao rezultat toga počele više kretati, Langer je rekla kako nema naznaka da je bilo koja sluškinja mijenjala svoju rutinu, a ona osjeća kako su se rezultati pojavili jednostavno zbog promjene njihovog stava u umu.