Mnogi ljudi (uključujući i duhovne učitelje) pogrešno tumače koncepte visoke razine. A mnogi drugi vole ih iskriviti kako bi podržali svoj već hiper-neovisni, hiper-individualni pogled na svijet.
Možda ste primijetili, kada počnete tražiti stručnjake u duhovnom području ili kada krenete na terapiju, prilično brzo ćete biti orijentirani na sebe za sve. Bit ćete stavljeni na brzi put do stanja pretjerane neovisnosti, pretjerane odgovornosti i pretjeranog individualizma.
Ali zašto vas toliko duhovnih učitelja i terapeuta vodi u ovom smjeru?
Ako živite u zapadnom svijetu ili svijetu pod utjecajem Zapada, okruženi ste duhovnim ideologijama poput: “Sve što ti treba je unutra. Ti stvaraš vlastitu stvarnost. Ti si jedini odgovoran/na za vlastitu sreću. Nitko te ne može natjerati da nešto osjećaš bez tvog pristanka. Ako te to iscrpljuje, to pusti. Nikome ništa ne duguješ. Vanjski svijet samo je odraz tvog unutarnjeg stanja. Nevezanost je cilj. Moraš prvo voljeti sebe, kako bi te netko drugi mogao voljeti. Ti si jedino što možeš kontrolirati. Ti si svoja srodna duša. Ne posvećuj pažnju nikome ili ničemu što smanjuje tvoju osobnu vibraciju. Iscjeljenje je samostalno putovanje.”
Poruka je ista: Ako ste dovoljno razvijeni ili zdravi, nećete trebati nikoga. I nitko na vas neće utjecati. Ova ideologija je duboko pogrešna. Ali, pogledajmo zašto toliko duhovnih učitelja, toliko stručnjaka za samopomoć i toliko terapeuta ide u ovom smjeru. Jedna od stvari kojoj su duhovni učitelji, stručnjaci za samopomoć i terapeuti najposvećeniji jest: Biti u stanju osobnog osnaživanja. Budući da nemoć uzrokuje toliko patnje.
Pa ako trčite okolo, pokušavajući sve i svakoga kontrolirati, to nije osobito učinkovita strategija za osobno osnaživanje. Ili da apelirate na sve i svakoga izvan vas da nešto učine kako biste se mogli osjećati dobro ili dobiti ono što želite.
Mnoge učitelje i terapeute zbunjuje što vi ili oni možete učiniti da biste izvana promijenili stvari. Na primjer, oni vam ne mogu reći kako da natjerate svog dečka da postane predan vama. Ili kako da natjerate roditelje da vas prestanu kriviti. Kako da natjerate prijatelje da budu pouzdani.
Ne mogu vam reći kako smanjiti inflaciju. Sama veličina modernih sustava i globalnih izazova pomaknula je središte kontrole na velike, bezlične institucije kojima pojedinci nemaju pristup. Pravo glasa, koje je nekada davalo moć pojedincu, pokazalo se kao nešto što se može mijenjati i popravljati, a može biti i opijum za mase.
Ogromni, sistemski problemi ugrađeni su u infrastrukturu naših života, na način da ne možete sudjelovati u društvu bez da hranite te probleme. Suočavamo se s problemima koji zahtijevaju masovna, kolektivna rješenja, a ipak živimo u vremenu kada je društveni kapital sustavno uništavan. Dakle, više nije snažan resurs. Zbog svega ovog, kako bi vas osnažili, većina učitelja i terapeuta stavlja fokus na: Sebe.
Što ti možeš učiniti da poboljšaš odnos. Kako ti uzrokuješ stvari od kojih patiš i što ti možeš učiniti da bi postigao/la ono što želiš. Kako ti možeš promijeniti SVOJU perspektivu o tome što se događa ili SVOJU reakciju na to. Što ti možeš učiniti da preuzmeš odgovornost. Kako TI možeš zadovoljiti vlastite potrebe. I popis se nastavlja….
Većina duhovnih učitelja, stručnjaka za samopomoć i terapeuta ovo vidi kao orijentaciju koja vas smješta točno u sjedište osobnog osnaživanja. I u mnogim je aspektima ovaj pristup prilično učinkovit, sve dok ne počne voditi do vlastitih problema; poput stresa i izgaranja, izolacije, poricanja relacijskih potreba, percepcije trajne neadekvatnosti, okrivljavanja sebe za ono što zapravo nije bila vaša krivnja ili pod vašom kontrolom, do isključenosti, raspada zajednice, nemogućnosti da se vide stvarni problemi, uključujući sistemske probleme, jer se krivnja svaljuje na sebe i djeluje kao dimna zavjesa za sve ostalo. Ali poanta je da vas fokus na samoosnaživanje obično usmjerava u smjeru sebe.
Mnogo ljudi pronalazi put do duhovnosti i/ili terapije zbog traume. A veliki dio traume koja ljude vodi u oba područja je međuljudska trauma. Trauma odnosa. Neki potom postanu učitelji ili terapeuti. Ali to ne znači da su nužno iscijelili te traume. Vrlo je važno znati da je jedan od glavnih odgovora na stres ili adaptivnih strategija suočavanja koje ćete vidjeti kod ljudi s traumom odnosa upravo – pretjerana neovisnost.
Oni shvaćaju da je način izbjegavanja boli postati otok za sebe, pronaći svaki način da pokušaju ne biti…pod utjecajem drugih ljudi. Koristiti samodostatnost kao zaštitni štit. Nikada ne ovisiti ni o kome. I preoblikovati sve svoje “probleme” izbjegavanja odnosa kao nekako dobre, kreposne, probuđene i osnažene.
Na primjer, izbjegavajuća vezanost postaje “zaštita vlastite energije”. Emocionalna utrnulost postaje “Pronašao/la sam unutarnji mir!”. Strah od intimnosti postaje “Volim vlastito društvo!” Reakcija izolacije temeljena na strahu postaje “Pronašao/la sam više stanje svijesti”. Društveni problemi preoblikuju se u osobne psihološke deficite.
Mnogi duhovni učitelji i terapeuti jednostavno pronalaze i podučavaju metode i ideologije koje su same po sebi nezdravi obrambeni mehanizmi i mehanizmi suočavanja.
Zamislite da ste rođeni u Indiji, kulturi koja je posebno sklona dinamici ispreplitanja između roditelja i njihove djece. Cijeli ste život patili od onih iskustava u kojima ste bili kontrolirani i gdje vaše granice nikada nisu bile prepoznate. I gdje su se vaši roditelji ponašali kao da postojite iz jednog razloga, da ih usrećite i zadovoljite njihove potrebe. Koje bi misli okončale vašu patnju? Odgovor je nešto poput: “Osoba mora postati vlastiti izvor sigurnosti i sreće. Nitko ne pripada svojoj obitelji; pripadaju univerzumu.” Metode odvojenosti. Apsolutna sloboda u nevezanosti. “Samoća je publika samom sebi.”
I jer ne biste željeli da itko pati kao što ste vi patili, stoga ono što biste ih učili i smjer u kojem bi ih vodili išao bi u smjeru autonomije, ekstremne neovisnosti, individualizma, oslanjanja na sebe i pobune protiv društvenih ograničenja.
Ovo isto vrijedi i za terapeute i njihove vlastite osobne traume.
Toliko toga što mnogi učitelji i terapeuti podučavaju izravna je protu-reakcija na njihovu vlastitu traumu. To je sjena koje svatko od nas mora ostati itekako svjestan. Ne možete odvojiti sadašnji svijet od povijesti. Ne možete odvojiti pojedinačne stručnjake od kulturnog stava njihova vremena. A stvarnost je da su današnji svijet i njegovi učitelji pod velikim utjecajem neoliberalizma.
Vratimo se u prošlost. U 1970-ima mnoge su nacije bile suočene s visokom inflacijom, ali niskim gospodarskim rastom, poput nezaposlenosti i pada profitabilnosti. Postojala je potreba za novim ekonomskim pristupom. Neoliberalizam je bilo rješenje koje se smišljalo od 1930-ih. Ideali koje su zagovarali neoliberalni vođe dobili su ogromnu popularnost kao novo rješenje. U toj ideologiji, kolektivizam i vlada istaknuti su kao problem. Individualizam i slobodno tržište istaknuti su kao rješenje.
Kolektivizam je označen kao prisila (prisiljavanje da plaćate stvari koje ne koristite i prisiljavanje da nosite teret drugih ljudi, lijenih ljudi). Individualizam je bio označen kao sloboda i izbor (pravo da trošite vlastiti novac, živite vlastiti život i tkate vlastitu sudbinu).
Ukidanjem društvene sigurnosne mreže i snižavanjem poreza, oni koji su predvodili pokret nastojali su osloboditi pojedinca jer su vjerovali da je vlastiti interes najmoćniji motor napretka. I da će, ako svatko bude brinuo o sebi, slobodno tržište brže rasti i učiniti društvo bogatijim u cjelini. Ovo je bio masivan, kolektivni pomak mentaliteta prema individualizmu. Ubrzo su se društvene vrijednosti počele mijenjati i pojedinci su počeli biti cijenjeni, hvaljeni i poštovani zbog hiper-neovisnosti i hiper-individualizma.
Psihocentrizam bio ključni element neoliberalizma. U osnovi, personalizacija društvenih, sistemskih problema i prebacivanje odgovornosti s države na pojedinca. Na primjer, odjednom problem nije bila nejednakost u stanovanju, već neuspjeh vlastitog načina razmišljanja o uspjehu. I sve se to prihvatilo.
Zašto je ovaj prelazak na psihocentrizam tako srdačno prihvaćen? Zato što je nudio osjećaj osobnog osnaživanja i osobne aktivnosti u svijetu koji se činio nekontroliranim i punim kaosa. Pomagao je ljudima da povjeruju da su gospodari vlastite sudbine. Prikazan je kao vrlina.
Za razliku od sistemskih promjena, nudio je trenutačno zadovoljstvo. Izazove i nesreće preimenovao je u nužna iskustva za rast. A budući da je to nova vrijednost unutar društva u cjelini, sve što podržava neoliberalizam, poput neovisnosti i individualizma, sada su ljudima donijele društveno prihvaćanje i odobravanje.
Iako samopomoć, psihologija i duhovnost imaju podrijetlo starije od neoliberalnog pokreta, tijekom tog vremena došlo je do drastičnog pomaka unutar svih njih, pomaka prema usklađivanju s neoliberalnim ideologijama. Eksplozija industrije samopomoći dogodila se u savršenoj vezi s porastom neoliberalizma. Postala je ogledalo ove nove ideologije, u biti izgrađena je da je podupre. Baš kao što neoliberalizam zagovara pretjeranu neovisnost i individualizam, tako to čini i moderna duhovnost, moderna terapija i moderna samopomoć.
Ljudima je neugodno pomisliti da je standardni mentalitet u područjima poput psihologije, samopomoći ili duhovnosti bio pod utjecajem političke, ekonomske filozofije koja je nastala kao izravna reakcija na stvari poput fašizma, socijalizma, komunizma i stagflacije. Ali to je istina.
Komercijalizacija duhovnosti i psihologije. Biti stručnjak u ovim poljima je stvarno teško jer u današnjem svijetu morate zaraditi novac da biste dobro živjeli. Ali, ako je vaša karijera i stručnost u jednom od tih polja, potrebno je da prodate ono što radite kao proizvod.
I to trebate plasirati na tržište. Što se prodaje? Egocentrične stvari. Sve što je povezano s individualizmom i neovisnošću te osobnim osnaživanjem i samoostvarenjem.
Zbog toga wellness izgleda kao individualni projekt, a nije.
Duhovnost, psihologija i samopomoć sada su prilagođeni kako bi zadovoljili potražnju potrošača. A ako to ne učinite, žrtvujete vlastiti uspjeh i ograničavate vlastitu izloženost.
A u svijetu u kojem je kulturna ideologija neoliberalna, stručnjaci koji najviše rezoniraju s ljudima i koji su komercijalno najuspješniji su oni koji se slažu s tom ideologijom. A posebno u svijetu kojim upravljaju osobni algoritmi, vidjet ćete ih i sve više!
Mnogi ljudi (uključujući i duhovne učitelje) pogrešno tumače koncepte visoke razine. A mnogi drugi vole ih iskriviti kako bi podržali svoj već hiper-neovisni, hiper-individualni pogled na svijet. Na primjer, učenje poput “sve što vidiš izvan sebe odraz je onoga što je u tebi.” – ovdje se lako može pogrešno protumačiti da se pravi duhovni rad događa samo unutra, što uopće nije istina.
Učenja o nevezanosti se isto tako, lako mogu pogrešno protumačiti da osobu uče odvojenosti, nepovezanosti, ravnodušnosti, odricanju, nedostatku afekta, nemanju ciljeva ili želja te netrebanju ničega i nikoga.
Samoosnaživanje i samoostvarenje su sjajni. Međutim, živimo u vremenu u kojem se ljudi sve više udaljavaju jedni od drugih. Svijet u kojem je usamljenost epidemija. Živimo u vremenu u kojem je neovisnost postala bolest.
Moguće je biti duboko osnažen, bez upadanja u kruti mehanizam samoobrane hiperneovisnosti i hiperindividualizma. Bez poricanja stvarnosti sistemskih problema. Bez poricanja da ljudska bića imaju relacijske potrebe i da nisu otoci sami za sebe. I najvažnije od svega, bez promicanja toksične ideologije da ako ste dovoljno razvijeni ili zdravi, nećete trebati nikoga. I da na vas nitko neće moći utjecati.
AUTOR: Teal Swan
Prevela i prilagodila: Angelica Horvatić / www.angelicahorvatic.com
https://www.facebook.com/profile.php?id=61584949619452
Angelica Horvatić je iskusni intuitivni medij, praktičarka iscjeljenja unutarnjeg djeteta, praktičarka iscjeljivanja trauma, savjetnica za partnerske odnose, hipnoterapeutica, praktičarka rada sa sjenom, rada sa dijelovima sebe, praktičarka Procesa Kompletiranja po Teal Swan, u završnoj fazi edukacije za praktičarku obiteljskih konstelacija.
Rođena i odrasla u Hrvatskoj, u posljednjih 25 godina, za vrijeme studija i rada u Velikoj Britaniji, na Bliskom Istoku, po Europi i onda Australiji, Angelica je radila sa tisućama ljudi iz cijeloga svijeta, individualno i kroz svoje grupne radionice.
Pošto su gotovo sva prva iskustva u njenom životu bila vrlo traumatična, Angelica je, kroz svoju “borbu za život”, rano shvatila da nije svim dušama data takva brzina, snaga i radost za ŽIVOT i da je njoj to dato u tolikoj mjeri upravo zato da bi mogla pomoći drugima.
Njena misija je pomoći ljudima da se ‘podignu’ i pokrenu u smjeru kojim žele ići, povezani sa sobom i drugima.
“Oslobodi svoju sjenu. ŽIVI svoju Istinu.” je njen moto.
Angelica će održati vikend radionicu u Istri od 11.9. – 13.9.2026.: Iscjeljivanje Povrede sa Ocem – Vikend Radionica
