„Tajna života leži u tome da umreš prije nego što umreš i otkriješ da smrti nema.” – Eckhart Tolle
Ova Tolleova misao najslikovitije opisuje suštinu osobnosti onih ljudi čiji su životi, baš poput daždevnjaka (kojemu odgovara arhetip mitološke ptice feniks), obilježeni ciklusima potpunog umiranja staroga i zatim ponovnog rađanja posve novog identiteta.
Ako ste imali prilike doći u dodir s takvim ljudima ili ste i sami te rijetke, iznimno moćne duše, onda znate. Onda znate da je intenzitet kojim oni zrače neusporediv sa svim onim što ste doživjeli ili ćete tek doživjeti u odnosima s drugim, običnim ljudima.
Zbog svoje mogućnosti da regenerira rep i noge, daždevnjak je simbol obnavljanja i ponovnog rađanja, a njegova sposobnost preživljavanja unutarnjih vatri i postizanja savršene ravnoteže između tišine tla (prizemljenost, praktičnost) i dubine vode (emocije, intuicija) simbol je moći čovjeka da prođe kroz vatrene životne kušnje i iz njih izađe jači.
“Morate biti spremni spaliti sebe u vlastitom plamenu jer – kako biste se mogli ponovno roditi ako prvo niste postali pepeo?” – Friedrich Nietzsche
“Daždevnjak prima svoje tijelo iz vatre i u njoj pronalazi svoju hranu i utočište. Ono što bi uništilo druga stvorenja, njemu daje životnu snagu.” – Paracelsus
“Poput daždevnjaka koji obnavlja svoje izgubljene dijelove u tišini i tami, ljudska duša ima moć ponovnog rođenja tek kada se povuče iz buke svijeta u tišinu vlastitog bića.” – Manly Palmer Hall
Baš poput daždevnjaka (koji žive u vlažnim šumama, skriveni ispod lišća, kamenja i panjeva te izlaze na površinu kad pada kiša), ljudi koji u sebi nose kod ovog čudesnog vodozemca izvana djeluju povučeno i u sjeni. No, unutar sebe posjeduju nevjerojatnu snagu i otpornost, prirodno privlačeći promjene i ne bojeći se kretati ispočetka, iznova i iznova. Jer duboko u sebi znaju da tišina i tama (njihova sjena) nisu mjesta straha, već stvaranja i obnavljanja.
Jesi li ikada doživio susret u kojem si imao osjećaj da osoba preko puta tebe, gledajući u tvoje oči, vidi tvoju dušu, tebe potpuno ogoljenog od svih supermaski ega, baš onakvoga kakav si kada si „samo“ ono što jesi, bez titula, statusa i svih onih obilježja koja nosiš izvana, kada poput glumca izlaziš na pozornicu života?
Jesi li ikada doživio susret u kojemu je nešto u tebi „okinulo“, a da ni sam ne znaš zašto? Jer su svaka izrečena riječ i svaki izmijenjeni pogled, iako na prvi pogled sasvim obični i ništa drugačiji od onih koje razmjenjuješ s drugim ljudima, potpuno drugačiji od svih ostalih, na način i zbog razloga koji tvoj racionalni um ne može dokučiti.
Jesi li ikada doživio susret u kojemu te je nešto…nešto u tebi, iako ne znaš što niti gdje se nalazi, toliko zaboljelo, kao da se otvorila davno zacijeljena rana, pozivajući te da je pogledaš i ovaj put iscijeliš do kraja?
Ha, dragi čovječe? Jesi li doživio takav susret koji te je potpuno izmjestio iz ravnoteže tvoje dobro uhodane svakodnevnice neprestanog penjanja na pozornicu života u ulogama koje su ti dodijeljene da ih odigraš, i pozvao da sada, po prvi put ne igraš nijednu ulogu, već da budeš – to što jesi, potpuno ogoljen od svega što su ti rekli da bi trebao biti?
Ovakvi susreti potpuno razbijaju tvoju staru strukturu – onu koja je iznutra ispunjena blokovima neiscijeljenih rana, neproživljenih boli i samome sebi nepriznatih strahova, a izvana obojena fasadom svega onoga što „tako to treba izgledati na van“ radi stvaranja dojma moćnog, snažnog, neprobojnog čovjeka-robota. I malo po malo počinju ti krčiti puteve do onoga tebe koji si u središtu te ljuske jajeta – pravoga, autentičnoga tebe.
“Privilegija života je postati ono što doista jesi.” – Carl Gustav Jung
Upravo to je najljepši dar i najveća vrijednost iz susreta s takvim ljudima. Nepovratna promjena identiteta u smislu povratka ka istinskom sebi. I zato je bol, kao i kod svakog procesa rađanja, neizbježna. No, znaj da ona ne dodiruje samo tebe. Ona prodire i u tog čovjeka daždevnjaka. I to duboko, duboko.
Kako to? Takvi, iznimno duboki, intenzivni ljudi pozvani su sudjelovati u transformaciji svijesti i (nenametljivo) voditi druge kako bi se ponovno vratili sebi. To je njihova misija OVDJE.
No, ako im se pri tome onaj drugi previše približi, dolazi do promjene i na njihovoj strani. Taj intenzitet, ako postane previše jak, počne spaljivati obje strane, do potpune nule. Iako na prvi pogled ovo može djelovati zastrašujuće, upravo od tuda kreće magija.
Takvi su ljudi, baš poput magičara, sposobni savladati najveće unutrašnje kušnje (izdići se iz vatre) i iznova sudjelovati u onome za što su pozvani OVDJE, sada vodeći neke druge ljude kojima je potrebno da pronađu, prihvate i zavole sebe.
Poznaješ li nekog takvog? Ili si i sam jedan od njih?
Martina Setnik
