U današnje doba, obilježeno coachingom za osobni razvoj i duhovnošću „novog doba” (New Age), mnogi stručnjaci savjetuju ljudima da je važno preuzeti 100% odgovornosti. Taj je koncept danas iznimno popularan. Problem je u tome što je riječ o upitnoj filozofiji. Razmotrimo zašto je to tako i što bismo umjesto toga mogli učiniti.
Pojam odgovornosti ima više definicija. Može označavati priliku ili sposobnost za samostalno djelovanje i donošenje odluka bez prethodnog odobrenja; dužnost bavljenja određenim pitanjima; kontrolu nad nekim; snositi posljedice ili krivnju za nešto; ili pak moralnu obvezu ispravnog ponašanja prema nekome ili nečemu. Zbog toga je, naravno, vrlo teško voditi smislen razgovor o odgovornosti.
Kada vas netko poučava da je ključno preuzeti 100% odgovornosti, zapravo se često radi o pitanju osobne moći. Ovo se predstavlja kao alat za osnaživanje pojedinca. Međutim, ako se ta filozofija tretira kao kruta apsolutnost – kao univerzalan i neupitan zakon koji vrijedi (i mora se poštovati) u svim okolnostima, bez obzira na kontekst, nijanse ili proturječne dokaze – ona postaje odvojena od stvarnosti – pa čak i opasna.
Pogledajmo zašto:
Tretiranje alata za osobno osnaživanje – poput koncepta „radikalne odgovornosti” – kao krute apsolutnosti može nas potpuno udaljiti od stvarnosti. Uzmimo za primjer milijune ljudi ubijenih u ratovima. Čini li vam se ispravnim pristupiti tim ljudima dok se nalaze u užasnoj situaciji – čekajući pogubljenje – i reći im: „Znate, vrlo je važno da shvatite kako snosite 100% odgovornosti za to gdje se danas nalazite; ključno je da preuzmete 100% odgovornosti. Ovdje ste danas zbog svojih jučerašnjih odluka, a sutra ćete biti ondje gdje vas dovedu vaše današnje odluke!”
Užasava nas prihvaćanje stvarnosti da možemo utjecati – i da doista utječemo – na druge ljude, te da i drugi ljudi mogu utjecati – i doista utječu – na nas. Čak i ako uzmete u obzir čimbenike koji prethode utjelovljenju, kao i zakon zrcaljenja (često nazivan zakonom privlačenja), postoji stvarnost koju mnogi ne žele prihvatiti: niste jedina djelatna sila.
Živite u sustavu neprestanog zajedničkog stvaranja. Težite osobnom osnaživanju u kontekstu svoje uloge u toj kozmičkoj simfoniji. Niste doslovni autor baš svega što se događa. Čak i kada prihvatite istinu više dimenzije – da ste sve to zapravo vi – u stvarnosti prostora i vremena u kojoj boravite, stvarnost je partnerstvo, a ne solo ples.
Ovo je paradoks. Jedna istina ne poništava drugu. Postoji sjecište između vaše uloge arhitekta vlastitog životnog iskustva i drugih sila – fizičkih i nefizičkih – koje također djeluju. Ne postojite u vakuumu. Vaša je stvarnost ples između vas i većeg, složenog sustava čiji ste dio. Mnoge filozofije, uključujući onu o preuzimanju 100-postotne odgovornosti (prema kojoj sami stvarate svoju stvarnost), mogu biti iznimno korisne za osobni rast. No, to ne znači da one predstavljaju objektivno točan opis stvarnosti.
Mnoga nefizička bića koja podučavaju čovječanstvo ne mare za istinu samu po sebi; ona imaju određeni cilj i svrhu. Poučavanje ljudi da na život gledaju kroz prizmu potpune osobne moći – na primjer, idejom da „sami stvarate svoju stvarnost” uz radikalnu odgovornost – mijenja osobu iz reaktivnog organizma u proaktivnog, samosvjesnog tvorca vlastitog životnog iskustva.
To im pomaže prevladati stanja nemoći preoblikovanjem bolnih narativa u one koji osnažuju. Potiče prelazak na unutarnji fokus kontrole, usmjeravajući svu energiju pojedinca tamo gdje on ima najveći utjecaj: na vlastite izbore i percepcije. Drugim riječima, za ljude je itekako važno početi razmišljati na taj način.
Ova filozofija preuzimanja 100-postotne odgovornosti ukorijenjena je u apsolutnom užasu od nemoći. Riječ je o filozofiji koja žudi za moći, a zapravo predstavlja oblik izbjegavanja. Ključna ideja koja stoji iza preuzimanja 100-postotne odgovornosti glasi: kad god prepoznate postupke druge osobe kao uzrok situacije u kojoj se nalazite (okrivljujući tu osobu), kad god sebe doživljavate kao žrtvu, kad drugima pripisujete odgovornost ili ih pokušavate pozvati na odgovornost – vi zapravo prepuštate svoju moć, svoje sposobnosti i svoj život nečemu ili nekome izvan vas. Time zapravo poručujete da ta druga strana ima kontrolu nad vama, dok ste vi sami nemoćni.
Stoga, preuzimanjem 100-postotne odgovornosti, vi vraćate moć u svoje ruke. Ova je filozofija vrlo privlačna ljudima koje su drugi u prošlosti povrijedili i koji više nikada ne žele osjetiti tu nemoć. Ona postaje dio njihova traumatskog obrasca „hiperneovisnosti” – svojevrsni mehanizam suočavanja. Upravo zbog tog užasa i traume oni se tako kruto drže tog stava.
Ova je filozofija sklizak teren za okrivljavanje samih sebe. Mnogi ljudi koji se drže filozofije preuzimanja „100-postotne odgovornosti” neprestano analiziraju svako životno iskustvo kako bi utvrdili na koji su ga način sami uzrokovali. Ovo lako može dovesti do internaliziranja svega što nam se događa. Posljedično, to vrlo brzo prerasta u samookrivljavanje, sram, opsesivno razmišljanje i oštru samokritiku – negativnu spiralu.
Ova filozofija uzrokuje tjeskobu i izgaranje (burnout) – točnije, izgaranje uzrokovano pretjeranom odgovornošću. Potiče vas da sav teret preuzmete na svoja leđa, što nijedan čovjek zapravo ne može učiniti i vodi vas u slijepu ulicu. Ovakav pristup navodi ljude na uvjerenje da moraju kontrolirati sve kako bi izbjegli bol te da je oslanjanje na druge sramotno ili znak osobnog neuspjeha – a sve to vodi ravno u izgaranje.
Zagovornici filozofije „100-postotne odgovornosti” ističu kako treba prihvatiti činjenicu da je vaša trenutna situacija posljedica odluka koje ste donijeli u prošlosti, dok će vaša budućnost ovisiti o odlukama koje donosite danas.
Ovo stvara potrebu za savršenstvom pri donošenju odluka – kako bi se izbjegla katastrofa – a što dodatno pojačava stres. Lako se može dogoditi da pokušavate kontrolirati nešto na što zapravo nemate utjecaja, što vas drži u stanju kroničnog stresa. Kada odlučite da morate riješiti neku situaciju – jer ste osoba koja preuzima „100-postotnu odgovornost” – a ta se situacija ne može riješiti vašim samostalnim djelovanjem, ulazite u stanje „borbe ili bijega”. Umjesto da vas osnažuje, mentalitet „100-postotne odgovornosti” zapravo vas slabi. Izgaranje je užasno iskustvo.
Ovo je recept za katastrofu u međuljudskim odnosima, koji vas može zaslijepiti i vezati u disfunkcionalnim vezama. Preuzimanje „100-postotne odgovornosti” u odnosu znači da preuzimate odgovornost i za svoj dio i za dio druge osobe u nečemu što bi trebalo biti zajednički ples dvoje ljudi. Ovakav je pristup apsolutno neodrživ. Njime zapravo potičete neodgovornost kod drugih ljudi i postajete magnet za neodgovorne pojedince.
Ljudi će težiti tome da preuzimaju sve manje i manje, sve dok sav teret ne padne na vas – a vi to nećete primijetiti dok ne bude prekasno. Imat ćete poteškoća s ranjivošću u svojim odnosima. Bliskost i ranjivost, nužne za stvaranje dubokih veza s drugima, zahtijevaju uzajamno oslanjanje, što filozofija „stopostotne odgovornosti” često onemogućuje.
Štoviše, ako se nalazite u disfunkcionalnom ili zlostavljačkom odnosu, preuzimanje stopostotne odgovornosti može potaknuti i disfunkciju i zlostavljanje. To čak može postati oruđe kojim se druga osoba služi kako bi vas zlostavljala. Vi sami sebe postavljate kao problem i krivca – a to čini i druga strana. Čak i onda kada je problem zapravo nešto što ta osoba čini ili propušta učiniti. Primjerice, to često dovodi do dinamike u kojoj sami sebi govorite: „Ja sam kriv i odgovoran za to što me partner laže.”
Također, vrlo lako može doći do narušavanja osobnih granica, pri čemu se usredotočujete isključivo na vlastitu reakciju, umjesto da postavite posljedice za ponašanje druge osobe. Podržavanje ove filozofije može vas u društvenim odnosima lako dovesti u ulogu „žrtvenog jarca”. Ukratko, ova je filozofija siguran put u pakao međuljudskih odnosa.
Filozofija „stopostotne odgovornosti” je dio problema u današnjem svijetu. U suvremenom društvu, kako svijet postaje sve više individualiziran, uzajamne društvene veze postupno propadaju. Ljudsko društvo prelazi iz modela „brinemo jedni o drugima” u model „svatko je odgovoran za sebe i vlastitu dobrobit”. Stav o preuzimanju stopostotne odgovornosti prebacuje krivnju i teret sistemskih propusta – stvari koje nisu u redu, a izvan su pojedinčeve kontrole – na samog pojedinca. Filozofija „stopostotne odgovornosti” hrani taj globalni društveni problem i omogućuje njegovo daljnje postojanje. Zbog nje naš ljudski svijet postaje okrutnije mjesto za život.
Osobno osnaživanje je izvrsna stvar. Iz tog, kao i iz mnogih drugih razloga, alati povezani s odgovornošću vrlo su korisni. U svom najčišćem obliku, odgovornost znači preuzimanje pozitivnog vlasništva nad nečim – primjerice, nad samim sobom i vlastitim životnim iskustvom. To je stanje visoke angažiranosti i osobne moći. No, ako nas zanima buđenje, moramo sagledati cjelokupnu sliku stvarnosti, a ne se koristiti samo onim njezinim dijelom koji nam daje osjećaj moći kako bismo negirali onaj dio koji nam taj osjećaj uskraćuje.
Cjelokupna slika uzročnosti ne uključuje samo nas. Bez obzira na to je li vaša duša odabrala upravo ovaj život – pa čak i određeni skup negativnih okolnosti – činjenica ostaje: ovo životno iskustvo je ZAJEDNIČKO stvaranje. Vi utječete na druge, a drugi utječu na vas. Ne shvaćati to znači biti duboko i svjesno odvojen od stvarnosti. Zbog toga je, kada je riječ o odgovornosti, daleko bolja i „budnija” praksa prepoznati što pripada vama, a što ne. U svakoj se situaciji taj popis može pokazati prilično dugim. Takav pristup omogućit će vam da uvidite svoju ulogu u široj, često vrlo složenoj mreži uzročnosti.
To je ujedno i drukčiji, kvalitetniji način da iz ovog životnog iskustva „izvučete” spoznaje o tome kako preuzeti odgovornost i na koje načine zapravo imate moć u određenoj situaciji. Vrlo je crno-bijelo razmišljanje tvrditi da ljudi ili preuzimaju 100% odgovornosti, ili su u mentalitetu žrtve. Ne morate napustiti okvire stvarnosti kako biste si postavili pitanja poput:
Koje sam izbore donio/la, a koji su me doveli ovdje?
Što sljedeći put mogu učiniti drugačije?
Koje korake trebam poduzeti da bih ovo prevladao/la?
Što iz ovoga mogu naučiti?
Kako mogu reagirati drugačije?
Što bih trebao/la raditi drugačije?
Kako mogu prijeći na unutarnji fokus kontrole?
Nemojte dopustiti da vas filozofija 100% odgovornosti odvede na put koji vodi u patnju i udaljava vas od stvarnosti. Umjesto toga, počnite se pitati: Što je moje, a što je njihovo?
AUTOR: Teal Swan
https://tealswan.com/resources/articles/is-it-good-to-take-100-responsibility-r699/
Prevela i prilagodila: Angelica Horvatić / www.angelicahorvatic.com
https://www.facebook.com/profile.php?id=61584949619452
Angelica Horvatić – ljubiteljica prirode, slobodna i nekonvencionalna duša, istraživačica mističnog i ezoteričnog, svjetska putnica, suvremena nomadska iscjeljiteljica, intuitivni kanal, praktičarka iscjeljenja unutarnjeg djeteta, praktičarka iscjeljivanja trauma, hipnoterapeutica, praktičarka rada sa sjenom, rada sa dijelovima sebe, praktičarka Procesa Kompletiranja po Teal Swan, konstelatorica
Rođena i odrasla u Hrvatskoj, u posljednjih 26 godina, za vrijeme studija i rada u Velikoj Britaniji, na Bliskom Istoku, po Europi i u Australiji, Angelica je radila sa tisućama ljudi iz cijeloga svijeta, kroz rad 1:1 i vođenjem grupnih radionica, intenziva i retreatova.
Njena misija je pomoći ljudima da se ponovno povežu sa svojom dušom i tijelom i vrate se – svojoj ISTINI.
“Oslobodi svoju sjenu. ŽIVI svoju Istinu.” je njen moto.
Angelica će održati UŽIVO radionicu obiteljskih konstelacija u Istri 7.11.:
https://atma.hr/konstelacije-sa-angelicom-u-istri-7-11/
ONLINE radionice obiteljskih konstelacija: 4.11., 2.12. i 30.12.:
https://atma.hr/online-konstelacije-sa-angelicom/
ZIMSKI INTENZIV:
https://atma.hr/zimski-intenziv-oslobodi-svoju-sjenu-zivi-svoju-istinu/
