Često, kada pitate par koji je dugo u braku, što je ključ uspješne veze, oni će reći: Kompromis. Kompromis se često tretira kao sveta krava odnosa. Ali vrijeme je da napustimo ovu zastarjelu ideju. Vrijeme je da promijenimo definiciju uspješne veze. I ako želimo odnos u kojem se dobro osjećamo, trebali bismo izbjegavati pravljenje kompromisa.
Mnogi se od nas u djetinjstvu nisu osjećali ugodno, prihvaćeno i doživljeno od roditelja. Osjećali smo da su naši roditelji nepravedni, nekooperativni, kruti i neosjećajni. Donosili su jednostrane odluke. Osjećali smo da se nisu ponašali u skladu sa našim najboljem interesima.
No, činjenica da su oni bili takvi, znači da, kako bismo se prilagodili i uklopili u našu obitelj, kako bismo zadovoljili vlastite potrebe i izbjegli ozbiljne posljedice, morali smo razviti strategije zavisnosti ( koje su zapravo narcisoidne strategije ).
Uvježbali su nas da je to ono što znači biti dobar, ispravan i pun ljubavi. Ovakvo iskustvo rađa dvije stvari koje nam uništavaju šanse za sretne onose u odrasloj dobi:
Povreda zbog toga što nismo bili uvaženi, nije nam se dolazilo u susret, prilagođavalo, niti se sa nama surađivalo, općenito bilo je dosta nefleksibilnosti u ophodnji sa nama. I stoga se rađa očajnička potreba za suprotnim iskustvom.
Ideja da je ono što su odnos i ljubav – kompromis … Ono što smo morali učiniti za ljude koje smo voljeli i ono što sada očekujemo zauzvrat od ljudi koje volimo.
Kompromis znači rješavanje spora / sukoba ili postizanje sporazuma uzajamnim popuštanjem. Imajmo na umu da popustiti znači odustati, odustupiti ili odreći se nečeg što cijenimo. Kompromis, prema definiciji, znači prihvaćanje nepoželjnog, što znači da je kod kompromisa nemoguće ne iskusiti bol. Po definiciji to zapravo nije win-win scenarij, kako je većina ljudi to shvatila.
Stoga, ono što zapravo radimo prilikom pravljenja kompromisa je pronalaženje usklađenosti sa drugom osobom tako što kažemo: “Evo malo boli meni, i malo tebi”.
Možda ćete na ovaj način uspjeti održati dugotrajnu vezu. Ali to će biti bolna dugoročna veza. A krajnje je vrijeme da ljudi prestanu definirati uspjeh u odnosu samo prema njegovoj dugovječnosti, bez obzira koliko su obje osobe u tom odnosu sretne ili nesretne, ispunjene ili neispunjene.
Ali ovdje je najveći problem: ljudi s ovom traumom zapravo nisu svjesni koliku im štetu nanosi kompromis jer se kompromis ( i kad to čine zbog drugih i posebno kada drugi čine kompromise za njih ) osjeća kao iscjeljenje i ljubav. Što znači da u takvom iskustvu ne osjećaju odgovarajuću razinu povrijeđenosti jer tu bol povezuju sa ljubavlju. Svoju spremnost na popuštanje povezuju sa ljubavlju zbog koje se osjećaju dobro.
I spremnost drugih ljudi na popuštanje i time na bol, oni doživljavaju kao demonstraciju ljubavi i potvrdu dobrote te osobe. Očekuju da ljudi oko njih prave kompromise, ako ih ti ljudi zaista vole. Ovo je jedan od mnogih obrazaca koji spadaju u kategoriju miješanja boli sa ljubavlju.
Drugi najveći problem kompromisa je taj da osoba koja vjeruje u kompromis, mora i podsvjesno će gravitirati nespojivim vezama. Kompatibilnost je kada se dvije stvari ( čak i ako se razlikuju ) mogu pojaviti ili postojati zajedno u harmoniji bez problema i bez sukoba. U vezi to znači da dobro usklađene karakteristike omogućavaju i jednoj i drugoj osobi prirodan suživot kada se kombiniraju zajedno i u harmoniji. Harmoniju nije teško stvoriti sa ljudima koji su nam kompatibilni. Harmoniju je nemoguće stvoriti sa ljudima sa kojima smo nekompatibilni, kada neprestano pokušavamo prisiliti sebe ili njih da se promijene, kako bi došli do potrebne kompatibilnosti. Iz ovog je razloga kompromis – koliko god bio nefunkcionalan – sveto i moralno dobro jer on omugućava održavanje nespojivog, nekompatibilnog odnosa.
Kako su kompromisi bili uspostavljeni kao način održavanja odnosa, kompatibilnost nije bila društvena briga. Na primjer, brakovi su trebali držati dvoje ljudi zajedno, bez obzira na to jesu li oni zajedno kompatibilni ili ne. Brakovi su bili sklapani iz drugih razloga, i par je bio odgovoran za funkcioniranje braka ( zauvijek ). Da bismo to učinili sa nekompatibilnim partnerom ( kojih je mnogo ), potrebno je priznati i podnijeti malo boli ( ili puno ) kako bi ovakav brak potrajao. Stoga, kompromis je kada nekoga učite da ( zauvijek ) ostane u nekompatibilnom odnosu.
Da bi odnos zaista funkcionirao, potrebno je da obje strane dobiju win-win scenarij, istinsko “DA” za obje strane. Ne scenarij “Voljan/na sam odustati od sebe i trpjeti bol za tebe, i to isto očekujem od tebe”. Kada dođe do istinskog “DA” kod obje strane, obje strane se osjećaju da su sklopile dobru pogodbu, a ne da su se morale odreći nečeg njima važnog kako bi došle do neke sredine u kojoj nitko nije sretan. A način da se do toga dođe je shvaćanje i prihvaćanje važnosti kompatibilnosti u našim odnosima.
Kompromis je zapravo žrtva, i recept za ogorčenje. Kada se netko žrtvuje u vezi, ta osoba svjesno ili podsvjesno očekuje naknadu ili nagradu za to kasnije. A ako do te otplate ili nagrade ne dođe, bit će ogorčena. Ogorčenost u odnosima je korodirajuća sila, i kompromis je otkucavajuća emocionalna bomba.
Zajamčeno je da ćemo se, kada napravimo kompromis, sjetiti da smo to učinili. Pa kada u odnosu dođe do nesuglasica, to ćemo iznijeti kao dokaz naše dobrote i nesebične ljubavi kako bismo drugu osobu natjerali na kompromis. Ili ćemo mi opet napraviti kompromis i osjećati se poput otirača kojeg svi gaze i svi iskorištavaju.
Kad radimo kompromise, mi zapravo ne volimo. Kad tražimo kompromise, mi zapravo ne volimo. Kad drugi za nas rade kompromise, mi zapravo nismo voljeni.
Kada napravimo kompromis, mi zapravo nismo pronašli istinski win-win scenarij. Mi smo samo odlučili da je loš dogovor bolji od nikakvog. Pravimo kompromise kako bismo se osjećali sigurni. Što znači da nas kompromisu zapravo vodi strah od onoga što želimo izbjeći, a ne ono što zapravo želimo.Prihvaćanje kompromisa nas ne vodi do sretnog života. Žrtva nas ne vodi do sretnog života.
Nije važno ono što radimo za odnos, važno je kako se osjećamo o tome što radite za odnos. Iskreni win-win scenarij nam ostavlja dobar osjećaj. Kompromis po definiciji to ne daje. Jer kad se odreknemo nečega što nam je važno, osjećamo taj unutarnji otpor, taj unutarnji protest. Ako idemo protiv tog osjećaja i nastavimo sa kompromisom, završiti ćemo u još većoj boli.
Dakle, kompromis u odnosu ne može predstavljati dobar odnos. Kompromis je zapravo neprijatelj harmonije, neprijatelj sreće i istinskog dogovora.
AUTOR: Teal Swan
https://tealswan.com/resources/articles/compromise/
Prevela i prilagodila Angelica Horvatić / angelicahorvatic.com
facebook.com/AngelicaHorvatic
Angelica Horvatić je savjetnik za (partnerske) odnose, praktičar iscjeljivanja trauma, iscijeljenja unutarnjeg djeteta, rada sa sjenom i hipnoterapeut.
Rođena i odrasla u Hrvatskoj, u posljednje dvije dekade života koje je provela na tri kontinenta, u sedam različitih zemalja, Angelica je intenzivno pomagala i radila sa tisućama ljudi iz cijeloga svijeta, individualno i kroz svoje grupne radionice. Pošto su gotovo sva prva iskustva u njenom životu bila vrlo traumatična, Angelica je, kroz svoju “borbu za život”, rano shvatila da nije svim dušama data takva brzina, snaga i radost za ŽIVOT i da je njoj to dato u tolikoj mjeri upravo zato da bi mogla pomoći drugima.
Njena misija je pomoći ljudima da se ‘podignu’ i pokrenu u smjeru kojim žele ići, povezani sa sobom i drugima.
“Osvoji svoju planinu” je njen moto – Osjećajte, Budite, Posjedujte i Napravite SVE ono što želite u životu!
