Ayurveda – vedska medicina

Ayur­veda je znanost koja se zasniva na staroj indijskoj filozofiji. Može se prevesti kao “znanost življenja”. Kako je u biti znanost liječenja, ona se koncentrira na ono što je potrebno za vođenje zdravog normalnog života. Njena je namjena pobolj­šanje zdravlja i ljepše življenje. Ayurveda je savršena znanost jer potječe iz savršenog izvora. Ona je razotkriveno znanje; potje­če od Apsolutne Istine, a prenosila se lancem učeničkog nasljeđa s učitelja na učenika kroz generacije, kao i sva vedska znanost.

Za razli­ku od Zapadne medicine koja je pretežno kurativna, vedska medici­na je pretežno preventivna. Ayurveda sadrži detaljne upute o osob­noj higijeni i prehrani koje omogućuju zdravlje i dugovječnost. Va­žno je svakodnevno čitanje žive knjige; tijela. S obzirom da je preven­cija mnogo humanija i jeftinija od liječenja, ova knjiga doprinosi zbli­žavanju drevne mudrosti i modernog znanja. Efikasnost i filozofija su već prihvaćene u modernim medicinskim krugovima. One donose holistički pogled na zdravlje. Naglašavaju važnost uravnotežene dije­te, fizičke aktivnosti, zdrav način života, higijenu i brigu o tijelu za dug i zdrav život. Za razliku od moderne medicine, ayurveda tretira osobu a ne bolest. Kaže se da su živa bića su ovom materijalnom svi­jetu spoj duhovne i materijalne energije. Živo biće ili duhovna duša (duhovna energija) mora djelovati u skladu s tijelom (materijalnom energijom) koje je dobilo. Čovjek je mikrosvemir; očitovanje kozmi­čke energije i u harmoniji je s makrosvemirom, pa je stoga sklon sa­moizlječenju. Ayurveda želi da svaka osoba dovede svoje tijelo i duh u savršenu harmoniju s Vrhovnom sviješću.

U prirodi postoji beskonačna količina inteligencije. Tako i tijelo možemo vidjeti kao “tiki – tak” inteligencije koje je sposobno da se oporavi, izliječi i ude u svoju prirodnu ravnotežu. Treba mu samo po­moći kako bi si moglo samo pomoći. Ayurveda kaže kako se to može postići poznavanjem i pravilnim održavanjem tri fina energetska principa; tridoshe: vata, pitta i kapka. Doshe su za svaku osobu nepromjenjive, genetski određene (individualni pristup) i temelj su psihosomatske egzistencije čovjeka. Doshe održavaju tijelo u funkci­onalnom stanju u nazočnosti duhovne duše. Ravnoteža dosha znači zdravlje i dug život, neravnoteža znači bolest. Uravnoteženje dosha (unutarnjih sila) provodi se pravilnom prehranom i navikama. U knji­zi ćemo naći test pomoću kojeg možemo približno otkriti svoj osobni tip: vata, pitta, kapha. Naime, svaka osoba je kombinacija ove tri do­she. Jedna ili dvije doshe mogu prevladavati u tijelu. Poznavanje međusobnih odnosa (u postocima) tri doshe u tijelu je ključ pravil­nog odnosa (pravilne prehrane, pravilnog liječenja, itd.) prema tije­lu određene osobe.

Doshe, iako nepoznate Zapadnoj medicini, postoje svuda u prirodi. Podložne su promjenama s obzirom na mjesto (more, planine, nizi­ne), vrijeme (u godišnim dobima), životnu dob, položaj planeta, itd. Ljudsko tijelo je u stanju njihovog neprekidnog utjecaja. Ono je uvi­jek u stanju dinamičke ravnoteže. U knjizi se navode dugovječnost i pomlađivanje. Kaže se da oni ovise o tri još finije esencije: prani, ojasu i tejasu. Prana je slična vati, tejas pitti, a ojas kaphi. Prana, ojas i tejas također moraju biti u ravnoteži. To se postiže jednostavno prehranom, yogi vježbama, načinom života, duhovnim vježbama i celibatom. Prana je životna energija ili energija daha koja opskrblju­je tijelo kisikom i održava cirkulaciju. Tejas je suština vrlo suptilne vatre koja podešava metabolizam pomoću sustava enzima. Kaže se da je ključ zdravlja vatra probave koja se u grubljem obliku zove agni. Ojas je bit svih sedam dhatua ili tjelesnih tkiva. Hrana koju jedemo stvara strukturne elemente grubog tijela, tj. dhatue. Najvažniji i najfiniji je sjeme (piryd), kje se smatra suštinom, prožima čitavo tije­lo i čini auru (isijava svjetlost). Zbog toga je naglašena važnost čuva­nja sjemena ili celibat.

Dotaknuta je također i ayurvedska farmakologija koja se temelji na rasi ili okusu hrane na jeziku, viryi (potencijalu) ili okusu hrane u tijelu (učinci: toplo, hladno, teško, itd.) i vipaku ili okusu nakon što je hrana metabolizirana. Svaka osoba, ovisno o tome koji je tip: vata, pilta, kapha, trebala bi birati odgovarajuću hranu za sebe vodeći ra­čuna o spomenutim okusima. Postoji šest rasa ili okusa hrane na jeziku (slatko, kiselo, slano, ljuto, gorko i trpko). Npr. ako osoba uzima previše hrane neke od šest rasa, narušit će ravnotežu tri doshe i nastati će bolest. Osim hrane, na ravnotežu u tijelu utječu i druge tvari (biljke) koje jedemo. Zatim, metali, kristali, boje, glazba, osjećanja, itd. Ayurveda bolest definira kao nered u tijelu, a zdravlje kao red i opću ravnotežu. Dalje se kaže da je bolest neugoda i patnja u tijelu koje imamo zbog toga što se procesi u tijelu više pravilno ne odvijaju. Definicija zdravlja i bolesti u Zapadnoj medicini prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO) ne razlikuje se u osnovi od definicije iz Sushruta-samhite. Charaka i Sushruta-samhita su dvije drevne rasprave o kirurgiji i općoj medicini na kojima se bazi­ra Ayurveda. Sushruta kaže: “Osoba koja ima normalnu ravnotežu tri doshe, sedam tjelesnih tkiva i otpadnih produkata tijela (izmet, urin i znoj), kao i normalni apetit, i tko je blažen u tijelu, umu i duhu je stvarno zdrav, ostale osobe nazivaju se bolesnima”. Definicija zdrav­lja prema SZO kaže: “Zdravlje je opće fizičko, psihičko i socijalno blagostanje, a ne samo odsustvo bolesti”.

Zapažamo da je u Ayurvedi uz grubu i suptilnu materiju nazočna i duhovna dimenzija, koja je u Zapadnoj medicini zanemarena. Tzv. psihosomatske ili psihofizičke bolesti se također tretiraju u zapadnoj i istočnoj medicini. Uzrokovane su neuravnoteženošću tijela i uma. Kako je neuravnoteženost sjeme bolesti, neuravnoteženost uma mo­že dovesti do bolesti grubog tijela i obrnuto. Kaže se da postoji izrav­na povezanost između dijete, navika, okoline i osjećajnih poremeća­ja. Uz ostale uzroke, prejedanje i osjećajni poremećaji su danas glavni uzroci neravnoteže tri doshe. Poremećaji ili neravnoteža uzrok su poremećenog agnija koji ne može probaviti svu hranu pa se stvara­ju toksini ili ama koji kruže po tijelu i nakupljaju se u slabim podru­čjima. Toksini se stvaraju i zbog osjećajnih poremećaja. Zato se kaže da je ključ zdravlja i bolesti agni ili vatra probave (metabolizam). Ta­kođer se navodi važnost uravnotežnog izbacivanja tri male: stolice urina i znoja. Dijagnostika u u ovoj knjizi, preporučena za običnog čovjeka, temelji se na stalnom praćenju međusobnog djelovanja zdra­vlja i bolesti. Liječenje je ponovno uspostavljanje ravnoteže. Naglaša­va se važnost ranog otkrivanja simptoma neravnoteže ili preventivno djelovanje. Stoga se svakoj osobi preporuča češće promatranje pulsa, jezika, očiju, noktiju, usana, lica, mokraće i stolice, da bi mogla uočiti promjene, otkriti uzroke i preventivno djelovati. Kada nastupi bolest, osim ovih, liječnici koriste i druge metode dijagnoze. Liječnička dijagnostika i terapija su složeni i znanstven posao i zahtijevaju ayurvedskog stručnjaka.