Beznađe Ljubavi
Kad bih mog’o dahom oživit te vjeđe
smrt ti ne bi ništa, rasplinuta,
vidjela bi ono što si živeć’ rjeđe:
smjerno moje srce pokraj tvojih skuta;
a lice je tvoje na kamenu mirno
i ne čuješ riječi molbe, pokajanja,
sve su one manje u tom ehu silnom,
a sve veća moja beznadnost trajanja.
Ne želim svjedoke svojega opijela,
nek’ pupoljak ruže samo kraj nas diše;
ojađena duša cijelu noć je bdjela
nad imenom tvojim što na križu piše.
Tajanstvo te smrti kad bih ikad znao
i oprosti grijeha da li će me stići,
tad nad tvojim grobom ja bih opet stao
i smrt gled’o likom što joj silno sliči.
[author] [author_image timthumb=’on’]http://atma.hr/wp-content/uploads/2012/10/Zlatko-Tomić1.jpg[/author_image] [author_info]Zlatko Tomić, književnik, što objavljenih što neobjavljenih ima preko deset knjiga, autor psihološko-povijesnih romana, zbirki aforizama, drama, eseja, ali sebe nadasve prepoznaje po humanističko-etičkom ispisu te sociološko-povijesno-psihološkim i filozofskim inklinacijama u umjetnosti. Kultura življenja, duhovnost i nadduhovnost, filozofija religije, tolerantnost spram svih oblika alternativnosti moderniteta svakidašnje su mu preokupacije, nadasve cijeni čistu, iskrenu, istinsku misao, razmišljajnost oživotvorenja i obogotvorenja u najširem smislu tih riječi, transcedentnu u svojoj krajnjoj smislenosti. Javljat će se poučnim pričama, iskričavim esejima, poetsko-filozofskim minijaturama, humoreskama. Najveća mu je nagrada ako, čitajući ga, makar i uzgred, dočitate ponajprije sebe, spoznate vlastiti alter-ego kao sukreatora svog božanskog Jastva.[/author_info] [/author]
