Svatko od nas već sada ima sve što je potrebno da bi transformirao energiju, odnosno sam život za svoje, a posljedično tome, i za najviše dobro svih drugih bića – misli. Od njih sve počinje.
“Po cijelom svemiru je energija. Samo je pitanje vremena kad će ljudi uspjeti spojiti svoju mašineriju za same pokretače prirode.” – Nikola Tesla
Osnovna jedinica vrijednosti te razmjene dobara i usluga među ljudima, bilo da je riječ o materijalnima ili onima nematerijalnima, u svijetu u kakvome živimo (još uvijek) je novac. Ako imaš novac, imaš sve i možeš sve. Ako ga nemaš, zatvorena su ti vrata pristupu za toliko mnogo toga.
Tvoja vrijednost, a posljedično tome i tvoje mogućnosti pristupa ljudima, stvarima, mjestima, zdravlju i, naposljetku, životu određene su vrijednošću novca koji u tom trenutku posjeduješ. Jedan od povijesnih primjera koji to vrlo plastično prikazuje je tzv.
Petrov oprost – praksa podjele oprosta pred Bogom vremenite kazne za grijehe za koje je krivnja već oproštena za novac kojim se onda financirala izgradnja Bazilike svetog Petra, koju je 1517. uveo papa Lav X., a čija je zlouporaba bila jedan od glavnih prigovora Martina Luthera i povod za protestantsku reformaciju.
Primjera suštinski sličnih ovome je nebrojeno u svim razdobljima povijesti čovječanstva. No, ono što najviše žalosti je spoznaja da sada, iako smo na najvišoj točki razvoja u tehnološkom, industrijskom, edukativnom, medicinskom i svakom zamislivom smislu stvaralaštva i razvoja ljudskog bića i čitavog nam poznatog univerzuma, kao da smo još dublje zakoračili u tu tamu poretka u kojoj je glavna valuta vrijednosti ljudskog postojanja novac.
Kao da smo se još više udaljili od jedinog pravog znanja koje nam omogućuje postizanje mira i osjećaja prožimanja s čitavim univerzumom – znanja duše.
Zašto? Zbog straha da nećemo imati dovoljno i/ili da ćemo to nešto, za što mislimo da imamo, izgubiti. No, osim samih sebe (praha iz kojega smo nastali i u koji ćemo se vratiti), mi ništa drugo zaista ne posjedujemo niti možemo steći.
Pa onda, što je to čega nas je strah da nećemo imati dovoljno ili da ćemo izgubiti? Energija. Upravo je energija “stvar” zbog koje ljudi oduvijek ratuju, bore se i natječu jer je krajnji cilj svih ljudskih nastojanja pristupiti još većim i većim količinama energije.
No, kada bismo samo znali, kada bismo jednostavno mogli osvijestiti i prihvatiti da energija nije nešto što je potrošno, nego da je ona neiscrpan dar života, zapravo da je ona sam život koji nikada ne nestaje niti prestaje, već se samo transformira prelazeći iz jednog oblika u drugi, tada bi naš strah od nedovoljnosti i nedostatnosti bio prosvijetljen znanjem da za svakoga od nas ima svega dovoljno i da smo i mi sami već dovoljni upravo takvi kakvi jesmo.
Kada bismo spoznali da smo upravo mi, svatko ponaosob, ti transformatori koji su u mogućnosti energiji, dakle, samom životu, dati kvalitetu, tada bi svoje vlastite misli koristili kao glavne alate kreiranja ove OVDJE stvarnosti ispunjene svjetlošću jedinoga znanja koje nas istinski može osloboditi i iscijeliti – znanja duše.
“Sve što jesmo rezultat je onoga što smo mislili.” – Buddha
“Čovjek je samo proizvod svojih misli. Ono što misli postaje.” – Mahatma Gandhi
“Pomislite tu misao dok joj ne povjerujete, a kad jednom u nju povjerujete, jest.” – Abraham Hicks
Svatko od nas već sada ima sve što je potrebno da bi transformirao energiju, odnosno sam život za svoje, a posljedično tome, i za najviše dobro svih drugih bića – misli. Od njih sve počinje.
Možemo li upravljanjem vlastitim mislima, svatko ponaosob, biti Martini Lutheri 21. stoljeća i svatko svojom unutarnjom, tihom i nečujnom, ali snažnom revolucijom pridonijeti otvaranju novih tokova življenja OVDJE u kojima glavna valuta plaćanja, zapravo življenja u najširem smislu te riječi neće biti novac, nego energija? I to kakva energija!
Energija ljubavi, empatije, povjerenja u prirodni poredak i prihvaćanja života koji nam ide u susret grleći nas poput djeteta i govoreći nam: “Vrijedan si, upravo takav kakav jesi.
Tvoju vrijednost ne određuje ništa i nitko izvana pa tako ni novac, već je određuju tvoje misli, a kroz njih tvoje riječi i tvoja djela kao manifestacija onoga što si zamislio.”
