Pri svakom koraku naše stopalo dolazi u kontakt sa zemljom, a zatim se odvaja od nje i nedugo nakon toga se vraća, ritam koji se stvara ljulja nas, naše tijelo i naš um. Dok je tijelo u harmoničnom djelovanju, naš um također putuje i oslobađa se, ali to čini na potpuno drugačiji način nego kada tijelo miruje. I upravo zato što je um slobodan, rađaju se ideje.
„Nemojte gubiti želju za hodanjem: hodajući svaki dan, dolazim do stanja blagostanja i ostavljam za sobom svaku boljku. Imao sam najbolje misli dok sam hodao – i ne znam misao koja je toliko teška da se ne može izostaviti u hodu. Ali kad stojite na mjestu sve ste bliže i bliže osjećaju bolesti … Zato samo nastavi hodati – i sve će biti u redu.” – Bruce Chatwin
Hodanje. Moje ga tijelo u posljednje vrijeme prijeko treba. To je najprirodnija, najugodnija i najsmislenija tjelesna aktivnost za čovjeka. Svakodnevno bismo trebali dugo hodati ne samo zbog tjelesne dobrobiti, već i iznad svega zbog duhovne i duševne dobrobiti.
Često se uhvatim kako dok hodam promatram automobile na cesti i uvijek me pogađa misao “mi smo ludi!”. U većini automobila vozi se jedna osoba i često je udaljenost koju svaki automobil prijeđe jako mala. Na cesti, na putu je malo, vrlo malo ljudi.
Zimi se osjećate kao da živite u betonskoj pustinji. Sjećam se scena iz znanstvenofantastičnih filmova s više letjelica koje jure uokolo kao lude… nažalost nismo daleko od ovakvog načina života.
Bilo bi bolje da to činite u prirodi, ali i u gradu je šetnja terapeutska sa svih strana.
„Hodanje pretpostavlja da se na svakom koraku svijet mijenja u nekom aspektu i također da se nešto mijenja u nama.“ – Italo Calvino
Pri svakom koraku naše stopalo dolazi u kontakt sa zemljom, a zatim se odvaja od nje i nedugo nakon toga se vraća, ritam koji se stvara ljulja nas, naše tijelo i naš um. Dok je tijelo u harmoničnom djelovanju, naš um također putuje i oslobađa se, ali to čini na potpuno drugačiji način nego kada tijelo miruje. I upravo zato što je um slobodan, rađaju se ideje.
“Ako ste u potrazi za kreativnim idejama idite pješice. Anđeli šapuću čovjeku kad krene u šetnju.” – Raymond I. Myers
Hodanje je dobro, doista vrlo dobro, za duše koje rastu iz mnogo razloga. To je aktivnost koja ih tjera da iskuse umor, ljepotu i zadovoljstvo što su vlastitim nogama u dodiru sa zemljom. Pomaže djeci da povjeruju u svoje fizičke i mentalne potencijale, tjera ih da se kreću na prirodan i zdrav način, imaju priliku disati skladno zajedno s ritmom svojih koraka.
Hodanje u društvu neke osobe je zabavno, dijeljenje ne samo mentalnog i verbalnog, već i fizičkog, dva ili više tijela zajedno stvaraju harmoniju. Samostalno hodanje je početno putovanje, način da osluškujete svoje misli koje teku, svoje tijelo koje zahtijeva adekvatan pokret.
“Nema tuge koja hodajući ne blijedi.” – Romano Battaglia
Hodajte jer to vaše tijelo traži, hodajte ako ste ljuti, hodajte sa svojom djecom, s prijateljima, sa svojim partnerom ili životnim partnerom, bosi ili u cipelama, izađite na ulice, na selo, u šumu, učinite to svaki dan, nekoliko puta dnevno, odvojite malo vremena za šetnju svijetom…
“Hodajući učiš o životu, hodajući upoznaješ ljude, hodajući liječiš rane od prethodnog dana. Hodaj, gledaj u zvijezdu, slušaj glas, slijedeći tragove drugih koraka.” – Ruben Blades
Elena Bernabè
eticamente/Pripremila: Suzana Dulčić za atma.hr
