Onaj neopisiv osjećaj kao da nekoga znamo bar deset godina, a tek smo se upoznali. Snažna, pomalo iracionalna, čak i zastrašujuća privlačnost prema nekoj osobi može nas iznenaditi, jer o tome nitko svjesno ne razmišlja, to su stvari koje se jednostavno dogode na duhovnoj razini. Možda bi točnije bilo reći da smo se prepoznali, a ne upoznali.
Os Uma
Autor: Irena Dujmušić
Ova privlačnost, uz koju često ističemo prilog “nevjerojatno”, može se očitovati ili miješati s romantičnom ili seksualnom privlačnošću, no u isto vrijeme nam je jasno da se radi o nečem dubljem. Kao da nas nešto u našoj srži neodoljivo potiče na povezivanje s tom osobom, osjećamo se da rezoniramo s nekim na vrlo dubokoj, tajanstvenoj razini, bez mogućnosti potpunog objašnjenja. Kakve li okolnosti na duhovnoj razini mogu izazvati ovakvu povezanost?
Duhovni sporazum
Kada govorimo o prepoznavanju, o osjećaju kao da nekoga koga smo tek upoznali zapravo odavno znamo, mi osjećamo ispravno, jer zaista srećemo nekoga koga odavno poznajemo, odnosno dušu s kojom smo u jednom ili više prošlih života imali nekakav odnos. Ako smo prihvatili misao da duše žive kroz nekoliko života, onda je moguće da na duhovnoj razini imamo dogovor s tim drugim dušama kako ćemo zajedno raditi na duhovnom razvoju u ovom životu. Vjerojatno imamo desetke, ako ne i stotine takvih dogovora, a ovisno o našim životnim izborima, neke od duša ćemo sresti, a neke nećemo. Prema tome, nije nužno da ćemo sresti ljude s dušama s kojima imamo dogovor, no kada ih sretnemo, osjetit ćemo duboko prepoznavanje. To je kao da imamo zakazani sastanak, duhovni ponovni susret kojeg ne možemo sa sigurnošću prepoznati, samo osjećamo da je to nešto veliko, nešto suvislo, nešto što se događa na dubljoj razini. I ostajemo zapanjeni…
Izraz da svatko u svijetu ima svoju srodnu dušu, samo je treba pronaći, je zapravo točan, no to se ne odnosi samo i isključivo na ljubavni odnos i na samo jednu srodnu dušu. Čak i da je ljubavni odnos u pitanju, duhovni dogovor se ne mora odnositi na dugoročni, doživotni ljubavni život. U nekim slučajevima ljudi će doći i otići iz naših života, bit će možda kraće vrijeme, ali i ti susreti imaju svoj zato na odgovor zašto. Iz nekih razloga, u koje svatko od nas može proniknuti, i takvi će odnosi biti korisni za duhovni napredak. Bit će tu i odnosa drugačije prirode, poput prijateljstava ili poslovnih i nekih drugih odnosa, a zajednička im je bit – neke ljude ćemo u životu sresti zbog dubljih razloga, naše će se duše nastojati naći jer smo s njima jednom sklopili takav dogovor.
Duhovna sklonost
Može se dogoditi da ćemo osjetiti povezanost i s nekime za koga nećemo osjetiti tu izrazitu duhovnu privlačnost, već neobičnu povezanost, osjećaj kao da pripadamo nekoj istoj nevidljivoj zajednici. To će biti duše koje nismo nikada susreli u bilo kojem prošlom životu te s njima nemamo nikakav duhovni dogovor, duše prema kojima osjećamo sklonost. Radi se često o osobama s kojima se osjećamo energetski povezani, s kojima dijelimo osjećaj zajedništva, a zapravo se radi o dušama koje dolaze iz iste grupe duša, odnosno “mjesta” odakle duše potječu, što znatno utječe na oblikovanje duše.
Ovaj osjećaj sklonosti je poput osjećaja prepoznavanja nekoga tko dolazi iz vašeg rodnog grada, ili nekoga tko radi isti posao kao i vi. Taj nas osjećaj beskrajno raduje, tako da susret može biti prilično intenzivan, pogotovo ako do tada nismo naišli na duhovne istomišljenike.
Vibracijska podudarnost
Povezanost možemo osjetiti i u privlačnosti prema ljudima sa sličnom energetskom vibracijom. Kažemo, privlače nas ljudi koji nešto zrače, a uz osobe sa sličnom energetskom vibracijom se osjećamo ugodno. Oni nas vjerojatno tada još ne privlače na način kako se osjećamo kada prepoznamo srodnu dušu, no volimo i želimo biti u njihovom društvu. Zapravo, upoznat ćemo osobe s energijom kakvu bismo i sami željeli imati ili kakva nam je potrebna i to će nas tada privući. U njihovoj prisutnosti možemo se prilagođavati njihovoj energiji, a to nam omogućuje da učimo, rastemo i mijenjamo se, što će se manifestirati novim rezultatima u našem životu i što će promijeniti naše vlastite vibracije.
Duhovni pokloni
Svjesno ili nesvjesno, uvijek nastojimo izraziti naše duhovne poklone i talente u svom ljudskom postojanju. Izražavajući ih sami sebi, bez prisustva drugih ljudi, nećemo doživjeti neki poseban napredak u duhovnom rastu. Zato biramo izražavati ih u interakciji s drugim ljudima. Neki će nam ljudi više nego drugi omogućiti da u potpunosti izrazimo svoje darove, te ćemo prema njima osjetiti posebnu duhovnu privlačnost. Dobar primjer su iscjeljitelji, koje će neodoljivo privlačiti osobe koje imaju bilo kakvih problema, ili učitelji, koje će privući učenici koji su spremni preuzeti njihovo učenje. Kada osjećamo da imamo nešto za dati svijetu, drugim osobama, sasvim je sigurno da će nas privući upravo oni kojima je to najpotrebnije.
Živjeti svoju duhovnu svrhu znači izražavati svoje duhovne poklone, smisao svakog života je kao i uvijek, ne samo primanje nego i davanje. Oboje služi u svrhu duhovnog razvoja. Često ćemo zato intuitivno, svojom dušom, osjetiti kada ćemo dobiti priliku za izražavanje onoga što imamo za pokloniti. Sve što trebamo je biti svjesni svojih duhovnih darova, i njihove svrhe. Oni kojima će biti potrebni će doći, privući će nas i spojiti naše potrebe za davanjem i primanjem.
Tiha duhovna privlačnost
Svi smo sigurno doživjeli i odnos s nekom osobom koja nas na početku nije posebno privukla, nije postojala ta duhovna neopisiva privlačnost, no ipak nas uz njih nešto posebno i nedokučivo veže. Bez njih ne možemo, to znamo, a zašto – to nam nije baš jasno. Čak smo se i pitali kako to da smo s tom osobom u vezi, kakva god da je bila priroda te veze. No, s vremenom nam je to postalo jasno. I te su se osobe u našim životima našle s razlogom, on nam nije bio očit na početku, no nakon nekog vremena nam je postalo kristalno jasno. To su naši duhovni vodiči, privlačili su nas polako i strpljivo, zbog obostrane duhovne koristi. Indijanci imaju dobru izreku – duhovi vode duhove u spiritualni svijet. Izvan svake sumnje, svi mi trebamo usmjeravanje i podršku u životu. Ova duhovna pomoć dolazi u raznim oblicima, pa i u ljudskom.
Je li povezanost uvijek obostrana?
Ne mora biti, nekada u ljudima prepoznajemo ono što smo voljeli u nekome drugom, oni nas podsjećaju na nekoga do koga nam je bilo stalo u nekom od prošlih života, što će nas naravno privući. No, ovo se često događa i na ovoj tjelesnoj razini. Preplave nas iznenadni osjećaji kada upoznamo nekoga tko nas podsjeća na osobe od kojih smo fizički odvojeni pa je možda teško razlučiti što je zapravo u pitanju. Ono što može pomoći je činjenica koju ćemo možda predvidjeti, a to je da osjećaji neće biti uzajamni. Na taj način možemo sa sigurnošću znati da se radi samo o sjećanjima na drage i važne osobe, ali i to je na neki način nužno. U svakom životu učimo ono što je zaista važno, a to je jedino i uvijek – samo ljubav, bez obzira prema kome ili čemu. Podsjećanja na pozitivne osjećaje, na privrženost, ljubav i dobrotu su nužna jer ćemo ih prenositi i u duhovnu sferu drugih života.
Živjeti otvorene duše
Budući da se većini ljudi bar jednom dogodila ta situacija neopisive duhovne privlačnosti, teško je zamisliti da nekome nije. No, ako razmislimo kako se danas živi sasvim je logično da postoje ljudi koji nisu ni na jednoj razini svjesni nematerijalne strane života. Nemaju vremena od utrke za isključivo materijalnim vrijednostima – profitom i statusom u društvu. To ne znači da se u nekome od njih ne nalazi duša kojoj je potreban susret s drugom dušom radi duhovnog buđenja. Postoji puno izreka koje mogu pomoći u smjernicama što bi osvješteni ljudi trebali u životu učiniti. Jedna od njih je da slično privlači slično. No u ovom slučaju se ne bi smjeli ograničiti samo na to, nego upravo na suprotno. Trebali bi prići različitima od sebe i upoznati ih, jer nikada ne znamo što njihova duša nosi za nas, niti naša za njih. Druga izreka, koja se često koristi, a da ni ne znamo uistinu koje duboko značenje ima, odlično opisuje ono što nam može pomoći. Kaže se – otvoriti dušu. Što to zapravo znači? Kada osoba, kako raste, nauči voljeti samog sebe, naučit će voljeti i sve ostale, tražit će ljubav u svim oblicima postojanja. Ako s ljubavlju priđemo osobama koje su sasvim suprotne od nas i nađemo način da pred njima “otvorimo svoju dušu” moguće je da ćemo otvoriti vrata njihovih duša. Možda je to jedna od naših lekcija koje moramo proći.
Životne priče i osobna iskustva nas stalno uče da vjerujemo kako si u nekom odnosu bilo koje vrste “nismo bili suđeni”. No to nije točno, svatko tko nas je privukao ili koga smo privukli se u kontaktu s nama našao s razlogom, sve su to lekcije koje moramo proći, a traju koliko je to našim dušama potrebno. Neke će duše naići same i oborit će nas s nogu kada se najmanje nadamo, neke ćemo dugo čekati, a neke ćemo morati potražiti sami. U svakom slučaju, dobro bi bilo da se vodimo mišlju da nikada ne znamo što se u kome krije. Zato treba živjeti otvorene duše i vjerovati instinktu kada imamo neke neobične osjećaje. Oni su tu s razlogom.
