Dva su redovnika došli do rijeke kako bi je prešli. Na obali je stajala tužna mlada djevojka koja je također htjela preći rijeku, ali je struja za nju ipak bila prejaka. Uplakana i očajna, prišla je redovnicima i zamolila ih da je prenesu. Mlađi je izričito odbio njen prijedlog objašnjavajući kako su oni redovnici u celibatu i kako tako nešto nije primjereno niti povoljno za njihov duhovni život. Stariji ju je redovnik bez puno razmišljanja stavio na svoja leđa i prenio preko rijeke.
Na drugoj strani su se pozdravili s djevojkom i krenuli svojim putevima. Stariji je smireno i nasmijano nastavio hodati uživajući u prirodi dok je mlađi bio vrlo uznemiren.
Nakon nekoliko sati hodanja mlađi redovnik više nije mogao izdržati: “Kako si mogao staviti onu mladu djevojku na svoja leđa i nositi je!? Dobro znaš da nam naša duhovna praksa tako nešto ne dozvoljava!”
Stariji redovnik odgovori: “Dragi moj brate, ja sam je nosio nekoliko minuta i ostavio ju na obali. Ti je nosiš već satima…”
