Trenutak kada si spreman odustati je obično trenutak točno prije nego se čuda počinju događati. Ne odustaj!

atma.hr – 52




Bile jednom dvije žabe koje su upale u posudu s vrhnjem. Odmah su shvatile da tonu. Bilo je nemoguće dugo plivati i plutati u toj smjesi gustoj poput živoga blata.

U početku su žabe lamatale nogama u vrhnju kako bi dosegnule rub posude. Ali bilo je uzalud; samo su se praćakale na istome mjestu i tonule. Osjećale su da je sve teže izaći na površinu i disati.

Jedna od njih glasno je rekla: “Ne mogu više. Nemoguće je izaći odavde. U ovome se ne može plivati. Budući da ću umrijeti, ne vidim razloga da produljujem ovu patnju. Ne razumijem kakva smisla ima umrijeti od iscrpljenosti zbog uzaludna napora.”

Rekavši to, prestane lupati nogama i brzo potone. Bijela gusta tekućina ju je doslovno progutala.

Druga žaba, ona upornija i možda tvrdoglavija, rekla je samoj sebi: ”Ne vidim načina da isplivam iz ovoga. Ipak, makar se smrt približila, radije ću se boriti do posljednjeg daha. Ne želim umrijeti ni sekundu prije no što kucne moj čas. Život je vrijedan truda…”

atma.hr – 52




Nastavila je lupati nogama i praćakati se satima stalno na istome mjestu, a da se nije pomaknula ni centimetra.

Iznenada, od tolikog batrganja, udaranja i lupanja batacima, vrhnje se pretvorilo u maslac.

Iznenađena, žaba skoči i kližući dođe do ruba posude.

Odande se mogla sretno vratiti svojoj močvari.

Jorge Bucay