Debljina i prejedanje su simptomi, a ne uzrok. Uzrok su negativne emocije koje nisu razriješene te su proizašle iz specifičnih događaja iz prošlosti, sakupljenih tokom vremena.
Svi imamo takve događaje u našem sustavu, najčešće ih nismo svjesni, a stvaraju nemir. Neki ih umiruju hranom, neki drugim destruktivnim, ovisničkim ponašanjima kao što su alkohol, droga, medikamenti, radoholičarstvo i ostalim oblicima samokažnjavanja kao što je ulazak ili ostajanje u odnosima koji stvaraju negativne emocije.
Debljina je zdravstveni problem, mnoga znanstvena istraživanja povezala su ju s brojnim bolestima koje mogu biti terminalne. Debljina je i problem estetike, izgleda zbog kojeg se osjećamo poželjno i prihvaćeno te je i problem naše pokretljivosti, snage i općeg osjećaja upravljanja tijelom.
Svi mi znamo, zajedno s pticama na grani, ako kvalitetnije jedemo, npr povrće, više puta dnevno manje zdrave obroke umjesto čokolade i pekarskih proizvoda, te se više krećemo ili vježbamo – biti ćemo zdravi i vitki. Nije to atomska fizika, no iako to znamo i dalje se „napada frižider“.
Kako to riješiti?
Treba ciljati na uzrok problema, „kopati dublje“ odlaskom u prošlost te čistiti događaje iz kojih su proizašle negativne emocije i ograničavajuća uvjerenja. Snaga volje i samokontrola kod većine ljudi ne dovodi do dugotrajnih rezultata, već do začaranog kruga „jo-jo“ dijeta i frustracije.
Kako čistiti događaje iz prošlosti? Prostoje brojne tehnike i metode, a ona koja je meni i drugima s kojima sam ju radila i radim daje dobre rezultate je EFT (Emotional Freedom Techniques) ili popularno zvana Tapkanje. No, prije tapkanja potrebno je postaviti određeni broj pitanja, malo detektivskog posla, a evo i primjera:
Dobar početak je pitanje: Kada ste se počeli prvi put debljati?
Primjer 1
Odgovor: Početak škole, kao dijete sam bila jako mršava, no malo sam se počela debljati sa šest, sedam godina, a još više s dvanaest, trinaest godina.
Pitanje : Da li se nešto dogodilo s 12 godina, da li postoji neki događaj koji je bio jako emocionalan za vas?
Odgovor: S trinaest godina mi je umro najdraži ujak.
Pitanje : Da li ima još nešto čega se možete sjetiti?
Odgovor: Nisam baš imala u to vrijeme puno prijatelja , u starom kvartu sam imala, ali je ovo bila nova škola. Osim toga, moj otac je bio staromodan, nije mi dozvolio da idem drugoj djeci doma.
Pitanje: Da li ste se zbog još nečega tada osjećali loše?
Odgovor: Jesam, zbog mlađa sestra koja je bila zvijezda obitelj, lijepa i talentirana. Super je pjevala, imala je prekrasnu valovitu kosu i sva pažnja je uvijek bila usmjerena na nju. Mene nisu doživljavali, uvijek sam bila u pozadini.
Pitanje: Kako se osjećate zbog smrti ujaka, što ste s njegovom smrću izgubili?
Odgovor: Jako sam tužna, s njim sam izgubila ljubav koju od nikog drugog nisam dobila. On je bio drugačiji od oca , nije osuđivao, bio je ljubazan, prihvaćao je sve takvim kakvi jesu, bio je blag, sve nas je volio.
Iz ovog razgovora se može zaključiti – Ujak je bio veliki izvor ljubavi koji je nestao, a i bilo sve manje prijatelja koji stvaraju osjećaj pripadanja i poželjnosti. Nepoželjnost je pothranjena i sestrom zvijezdom iz čega se moglo razviti uvjerenje – ja ne zaslužujem pažnju, tu sam da budem u pozadini. Također očevo nametanje granica nedozvoljavanjem druženja također je pridodalo općem osjećaju koji se pretvara u „našu istinu“ i uvjerenje – ne uklapam se, ne vole me i nisam poželjna. To je ono što stvara nemir i što se želi utišati.
Primjer 2
Odgovor : Početak srednja škola, već sam se krajem osnovne osjećala nesretno kako izgledam. Osjećala sam se teško iako sam vjerojatno imala prosječno kila.
Pitanje: Što mislite da je tome uzrok?
Odgovor: Moja mama je bila vitka i lijepa žena, smetalo ju je što jedem, uvijek me kritizirala. Također nije odobravala ni moje odluke, nikad joj se nije sviđalo što sam htjela kupiti.
Pitanje: Kako ste vi na to reagirali kad vas je ona kritizirala?
Odgovor: Prihvatila sam što je rekla, nisam joj se suprotstavljala, a i stekla sam mišljenje da nisam dovoljno dobra. Za razliku od nje, tata me nikad nije kritizirao, prihvaćao mi je takvu kakva jesam, mada ga nije bilo puno doma, radio je kao doktor. On je bio debeo, a i svi s njegove strane obitelji su bili debeli i nikad me nisu kritizirali. Često bi od bake dobila na poklon slatkiše.
Pitanje : Koje su posljedice za vas biti lijep i mršav?
Odgovor: Biti kao moja mama, osim toga morala bi vježbati, a ne želi da me boli, već me ovako i onako dosta boli artritis kojeg imam.
Iz ovog razgovora se može zaključiti da se na podsvjesnoj razini stvorila „istina“ koja ovako zvuči – Mama me kritizira, nisam poželjna i voljena od nje, nešto sa mnom ne štima, nisam dovoljno dobra. Za razliku od nje, debela strana obitelji me nikad nije kritizirala i još sam dobila poklone u obliku slatkiša – zaključak – biti debeo znači ljubav. Javlja se sukob mišljenja između – mama me naučila da su mršavi i lijepi ljudi prihvaćeni u svijetu, dok su me baka i tata naučili da biti debeo znači biti pun ljubavi i ne kritizirati. Na taj način dolazi do odupiranja vitkom izgledu jer je mama bila mršava, a nije znala dati ljubav već kritiku. Odupire se i vitkom izgledu jer je za njega potrebno vježbanje, koje predstavlja bol, a zbog postojeće bolesti trpi već dovoljno boli.
Primjer 3
Odgovor: Počela sam se debljati s dvadeset i pet godina, kada je muž bio nasilan prema meni.
Pitanje: Koja je za vas posljedica gubitka kilograma?
Odgovor: Biti ću više primijećena, biti ću meta, stah me silovanja.
Pitanje: Zašto vas je strah silovanja, da li ste nešto takvo doživjeli?
Odgovor: Kad sam imala osam godina susjed me je „dirao“. Osjećam strah kada se toga sjetim, a i sram što mi se dogodilo. U to vrijeme nikome nisam rekla što se dogodilo jer mi je on zabranio.
Pitanje: Kako se još osjećate zbog toga?
Odgovor: Ljutito na njega i na mamu. Ona me je krivila, pa se i sama osjećam krivom.
Pitanje: Zašto vas je krivila?
Odgovor: Moju sestru je isti susjed silovao. To se dogodilo nakon što je mene zlostavljao. Da nisam šutjela to se ne bi dogodilo. Sama mama mi je rekla da sam ja kriva.
Pitanje: Samo zbog toga ste ljuti na mamu?
Odgovor: Ne, nije to jedini put da me je krivila. Mama me je za svašta krivila dok sam bila mala i nikad nisam ništa dovoljno dobro napravila.
Iz ovog razgovora se može zaključiti da nemir koji se umiruje hranom izazvan je strahom, sramom, krivnjom i ljutnjom zbog zlostavljanja i mamine reakcije na njega, maminog općenitog kritičnog ponašanja u odgoju te nasilnog muža.
Navedeni primjeri pokazuju kako nema jedinstvenog uzroka za nemir izazvan negativnim emocijama koji su proizašli iz događaja u prošlosti koji mnogi umrtvljuju hranom. Ti događaji mogu i ne moraju biti povezani. Zahvaljujući njima stvorene su „istine“ koje nas „štite“ – kad sam debela neće me silovati, debeli ljudi su dobri…
Pitanje koje ostaje je – Kako vi rješavate svoje nemire?
Ana Pintar, www.freya-eft.com.hr