Što se događa nakon što prestane ili nestane ljubav i može li uopće nešto tako veliko, lijepo i uzvišeno, nešto u što smo ugradili veliki dio vlastite pozitivne energije uopće nestati? Evo kako možemo bez gorčine transformirati ovu neuništivu energiju u svoju korist i otvorenog srca ići dalje u susret nekim drugim energijama koje će zajedno s nama graditi neke nove ljubavi.
Zakoni fizike demantiraju ovu mogućnost, jer energija ne može nestati, ona samo mijenja svoj oblik, mjesto postojanja i način djelovanja.
Ljudi mogu napustiti rodni grad, posao, prijatelje, obitelj i sve ono što su nekada imali i stvarali, a sada im više ne treba ili ih opterećuje. Ali, može li se doista napustiti ljubav i ako da; što je onda sa energijama napuštenih ljubavi, kuda one odlaze nakon što ih se odreknemo i prepustimo ih samoći i zaboravu. Da li one tamo nestaju? Obzirom da je ljubav biće u energetskoj formi, ne može nestati već samo promijeniti oblik i strukturu pod utjecajem novih okolnosti i uvjetovanosti.
Kako se to onda manifestira na one koji su tu ljubav stvarali i svoje energije pretočili u nju? Tu dolazimo do različitih spoznaja, ovisno o našem odnosu prema napuštenoj ljubavi.
Rijetko kada do napuštanja dolazi u miru i ravnoteži obje strane, jer bi to onda značilo da je transformacija već napravljena i da se uopće ne radi o napuštanju. Obzirom da je najčešće riječ o naglom zaokretu kotača života u jednom trenu našli smo se u nepoznatom prostoru kojem ne znamo niti ime, a koliko dugo ćemo se tu zadržati ovisi o mogućnostima svakog pojedinca da spozna, prihvati i prođe kroz novonastalu situaciju.
Svi smo mi nekada napuštali i bili napušteni i iskusili smo neke manje ili više teške lekcije iz tih procesa. One su nas usmjeravale kroz život i obilježavale neke etape.
Onome tko „ izlazi“ ili napušta u prvom je trenutku lakše jer se osjeća oslobođenim od onoga što više ne želi i energiju ljubavi dobrovoljno prepušta nekom drugom prostoru ne razmišljajući o njoj jer mu više „ne treba“. Naoko izlazimo jednostavno iz ovog procesa, sve do onog trenutka kada se energija napuštene ljubavi ponovo vrati u nekoj drugoj formi i zatraži od nas da preuzmemo ono što smo nekada stvorili i što nam pripada. Ova odbačena energija je tada znatno drugačija, ali ima isti intenzitet i moramo je konačno apsorbirati kako bi postigli vlastitu ravnotežu.
Onome tko ostaje još uvijek „zarobljen“ u labirintu emocija u početku je znatno teže, jer ne vidi izlaz i u neprekidnom mentalnom lutanju susreće se s mnogim pitanjima, dilemama, teškim osjećajima i emocionalnom potrošenošću. Čini mu se da ga ovaj vrtlog energije napuštene ljubavi neprekidno usisava i vuče na dno i ne zna kako izaći iz njega.
Važno je održati se na površini, umiriti polje jake oscilacije naših misli i zatim pristupiti transformaciji ove energije.
Sve ono što smo stvorili i što u sebi sadrži našu energiju dijelom pripada nama. Tako je i s napuštenim ljubavima. I umjesto da žalimo sebe i okolnosti svog življenja trebamo ući u proces transformacije i ponovnog preuzimanja ove energije, vraćajući je nama samima.
Bitno je samo spoznati onaj dio koji pripada samo nama, a ostaviti sve ono što MI nismo i što pripada nekome drugome. Kada u tome uspijemo naša ljubav je doista uvijek s nama i živi bez uvjetovanosti i s punim osjećajem slobode u bezgraničnom prostoru za rast.
Energiju ljubav ne treba napuštati zato što je povezana s nekom drugom koja više nije na istoj vibraciji. U miru duše treba pristupiti ovom energetskom vrtlogu koji smo zajedno s nekim stvorili, transformirati energiju, otvoriti srce i preuzeti ono što nam pripada.
Znači li to da se i dalje vežemo za nekoga kome više nismo bitni?
Ne, to samo znači da volimo sebe i ne odričemo se onog što smo stvarali, bez obzira na percepcije drugih o tome.
Mi iz „napuštene ljubavi“ uzimamo dio koji pripada nama i vraćamo ga svom integralnom biću. Ponovno osnaženi ovom ljubavlju postajemo svjesni vlastitog bitka i značaja ljubavi prema sebi samima.
Ne osjećamo više bol gubitka, jer gubitka nema.
Sva naša ljubav je s nama. Možemo neopterećeno, bez gorčine i straha otvorenog srca ići dalje u susret nekim drugim energijama koje će zajedno s nama graditi neke nove ljubavi.
Onima s kojima smo nekada bili povezani ovom energijom dajemo potpunu „slobodu“ od našeg energetskog tijela i prepuštamo im da i oni sami, ako to znaju i žele, transformiraju svoj dio energije napuštene ljubavi u neku drugu formu.
San Duše
