Čuvena knjiga ”Jutro čarobnjaka” Luisa Pauwelsa i Jaquesa Bergiera konačno je dostupna i na hrvatskom jeziku. Ovu kapitalnu knjigu koja se bavi širokim pregledom okultnog misticizma i para-normalnih fenomena u modernom svijetu objavila je u nas izdavačka zadruga ”Enagram” iz Zagreba. Donosimo najzanimljivije ulomke iz pionirskoga djela koje je temelj brojnih kasnijih teorija urota, istraživanjem o devet skrivenih osoba koje vladaju svijetom kontrolirajući nepoćudna znanstvena otkrića, aktualnosti drevnih proročanstava, duhovnog značenja alkemijske transmutacije, nadnaravnih fenomena, nacističkoga okultizma, misterija tajnog društva Vril, uloge koju je imala magijska-nacistička zajednica Thula kao duhovna prethodnica nacističke stranke, ali i brojnih kasnijih oblika apokaliptičkog mentaliteta i onih duhovnih sadržaja koji su kasnije postali popularni u svjetonazoru New Agea.
Alkemija bi, prema našem mišljenju, mogla biti jedan od najvažnijih ostataka znanosti, tehnologije i filozofi je koje su pripadale nekoj propaloj civilizaciji. Ono što smo otkrili na području alkemije, pod svjetlom suvremenoga znanja, ne navodi nas na vjerovanje da je jedna tako istančana, složena i precizna tehnologija, nužno bila proizvod neke “božanske objave” koja je pala s neba. Mi ne odbijamo svaku pomisao o objavi. Ali, proučavajući svece i velike mistike, nikada nismo utvrdili da Bog govori ljudima stručnim jezikom: “Stavi svoju epruvetu pod polariziranu svjetlost, o Sine moj! Operi trosku u tridestiliranoj vodi.”
Alkemijska literatura
Znamo za više od stotinu tisuća alkemičarskih knjiga ili rukopisa. Ta silna literatura kojoj su se posvetili kvalitetni umovi, važni i čestiti ljudi, ta silna literatura koja svečano potvrđuje svoju predanost činjenicama, ekperimentalnoj stvarnosti, nikad nije znanstveno istražena. Vladajuća misao, u prošlosti katolička, danas racionalistička, održavala je oko tih tekstova zavjeru neznanja i prezira. U stotinama tisuća knjiga i rukopisa možda su sadržane neke tajne energije i materije. Sve ako to i nije istina, u njima je barem tako obznanjeno.
Prinčevi, kraljevi i republike poticali su bezbrojne ekspedicije u daleke zemlje i financirali raznovrsna znanstvena istraživanja. Nikada se ni jedna skupina kriptografa, povjesničara, lingvista i znanstvenika, fizičara, kemičara, matematičara, biologa, nije sastala u nekoj cjelovitoj alkemičarskoj knjižnici sa zadatkom da vidi što je iz tih starih radova ispravno i iskoristivo. To je nepojmljivo. Činjenica da je takva zatvorenost duha moguća i trajna, da vrlo civilizirana ljudska društva, nalik na naše, prividno bez predrasuda bilo koje vrste, mogu na svom tavanu zaboraviti stotine tisuća knjiga i rukopisa koje nose natpis “Blago” – i najveće će skeptike uvjeriti da živimo u fantastici.
Istraživanja na području alkemije poduzimana su rijetko, bilo od strane mistika koji u tekstovima traže potvrdu svojih duhovnih stavova, bilo od strane povjesničara koji su prekinuli svaki dodir sa znanošću i tehnologijom. Alkemičari govore da je nužno više tisuća puta destilirati vodu koja služi za pripremanje Eliksira. Čuli smo kako jedan specijalizirani povjesničar tvrdi da je ta radnja suluda. Nije ništa znao o teškoj vodi niti o metodama koje služe za pretvaranje obične vode u tešku. Čuli smo kako neki erudit tvrdi da bi, budući da beskrajno rafiniranje i pročišćavanje metala ili metaloida nimalo ne mijenja njegova svojstva, u alkemičarskim uputama trebalo potražiti postupak mističnog učenja strpljenja, koje bi se odvijalo ritualnim kretnjama sličnima brojanju zrnaca na krunici. Naime, upravo se takvim rafiniranjem, pomoću metode koju su opisali alkemičari i koju danas nazivamo “fuzijom zone”, proizvodi čisti germanij i silicij za tranzistore. Danas, zahvaljujući radovima s tranzistorima, znamo da dubinskim pročišćavanjem metala i uvođenjem u njega nekoliko milijuntih djelova grama pažljivo odabranih nečistoća, obrađivanom tijelu dajemo nova, revolucionarna svojstva. Ne želimo nagomilavati primjere, ali bismo željeli da ljudi shvate koliko bi poželjno bilo uistinu metodično proučiti alkemičarsku literaturu. To bi bio golem posao, koji bi zahtijevao desetke godina rada i desetke istraživača svih disciplina. Ni Bergier ni ja nismo to mogli niti skicirati, ali ako naša nespretna knjižica jednoga dana navede nekog pokrovitelja da odluči omogućiti taj posao, tada nismo u potpunosti izgubili vrijeme
Alkemijska dostignuća
Proučavajući malo alkemičarske tekstove, zaključili smo da su oni uglavnom moderni u odnosu na doba u kojem su napisani, dok ostala okultistička djela kasne. S druge strane, alkemija je jedina parareligijska praksa koja je istinski obogatila našu spoznaju stvarnosti.
Albert Veliki (1193-1280) uspio je proizvesti kaustički kalij-karbonat. Prvi je opisao kemijski sastav živinog minerala, olovnog bjelila i minija.
Raymond Lull (1235-1315) proizveo je potasijum bikarbonat.
Teofrast Paracelsus (1493-1541) prvi je opisao cink, kojije dotad bio nepoznat. Uveo je upotrebu kemijskih spojevau medicini.
Giambattista della Porta (1541-1615) proizveo je kositreni oksid.
Jean-Baptiste Van Helmont (1577-1644) utvrdio je postojanje plinova.
Basile Valentin (čiji pravi identitet nitko ne zna) u 17. je stoljeću otkrio sumpornu i klorovodičnu kiselinu.
Johann Rudolf Glauber (1604-1668) otkrio je natrijev sulfat.
Brandt (umro 1662.) je otkrio fosfor.
Johann Friedrich Boetticher (1682-1719) bio je prvi Europljanin koji je proizveo porculan.
Blaise Vigenere (1523-1596) otkrio je benzolsku kiselinu.
To su neki od alkemičarskih radova koji su obogatili čovječanstvo u doba napretka kemije31. Što se druge znanosti više razvijaju, čini se da alkemija slijedi napredak, a često mu i prethodi. Breton 1722. godine, u svojim Ključevima spagirične filozofije na više nego pametan način govori o magnetizmu i često predviđa suvremena otkrića. Otac Castel 1728., u trenutku kad se počinje širiti pojam gravitacije, govori o gravitaciji i o njenim odnosima sa svjetlošću izrazima koji će dva stoljeća kasnije na čudan način odjeknuti u Einsteinovoj misli: ”Rekao sam da bismo svijetu, kad bismo mu oduzeli težinu, u isto vrijeme oduzeli i svjetlost. Uostalom, svjetlost, zvuk, i sva ostala osjetilna svojstva čine jedan lanac i nalik su na rezultate mehanike, pa tako i težine prirodnih tijela koja su manje ili više svijetla i zvučna, već prema tome koliko su teška i pokretljiva.”
U alkemičarskim radovima našega stoljeća često su, prije nego u sveučilišnim radovima, bila objavljena najnovija otkrića nuklearne fizike, i vjerojatno će se u sutrašnjim radovima spominjati najapstraktnije moguće fizičke i matematičke teorije.
Knjigu ”Jutro čarobnjaka” možete naručiti u zadruzi Eneagram
