Puno puta izgubimo vlastiti kompas i dajemo drugima da nam sugeriraju u kojem smjeru ići dalje. Ponekad, samo mislimo da smo izgubili vlastiti kompas, i od silne buke kojom smo okruženi, doista se s vremenom izgubimo i prepustimo. Kako netko drukčiji od tebe, koji ne nosi tvoju istinu i tvoje boli, može znati koliko ti sebe možeš dati? Zašto vjeruješ kada ti pojedinci govore da nešto ne možeš?
Nemaju oni toliko identične boli, emocija, mudrosti. Jer nisu prošli ono što si prošao ti. Ne dopusti im da svojataju tvoj put i tvoje probleme, da prikazuju naklonost i simpatije onom dobrom starom rečenicom: ja sam prošao/la slično, znam o čemu pričaš i kako se osjećaš. Ne znaš, nemaš pojma. Daleko si od spoznaje mojih boli i mudrosti, moga bića, isto kao što sam ja daleko od tvojih. Time želim samo istaknuti činjenicu koliko smo svi različiti. Različitog mentalnog sklopa, emotivnog sklopa i različito pristupamo usvajanju tih lekcija. Mogu zamisliti i suosjećati s drugima, ali ne mogu znati kako im je, jer ne nosim njihove terete na svojim leđima. Tužno je kada vidiš koliko ljudi pokušava pomoći ne znajući koliko nam zapravo odmažu svojom subjektivnošću.
Radije stani sa strane, poslušaj što ti netko ima za reći i to je više nego dovoljno. Svatko od nas zna kako i kamo dalje, samo se previše oslanjamo na druge. Mnogo puta su mi pokušali stati na crtu, uvjeriti me da nisam dovoljno dobra, da ja to ne mogu. Samo zato što sebe smatraju nedovoljno dobrima, strahuju od toga da se zaista netko pokaže kao dostojan izazova i da ih nadmaši.
Smiješno je to, koliko ih pati od dokazivanja drugima, koliko ih sluša ego umjesto srce i intuiciju. Zašto im smeta tvoj rast? Zato što oni znaju da još nisu dorasli tome, a ti si se već dovoljno izborio za sebe da naučiš hvatati prilike koje ti se pružaju. Znaju da nemaju dovoljno hrabrosti i petlje za pokrenuti nešto, natjerati se na promjenu i baciti se u nešto novo. Ne bi te trebalo to sputavati, niti najmanje obeshrabriti. Uvijek su ono najgore pričali oni izgubljeni. Uvijek su se kriomice divili onima hrabrima, koji imaju svoje ja, onima koji se trude pronaći sebe bez obzira na okolnosti. Kada ti govore da ne možeš, istina je da oni ne mogu. Oni dopuštaju da svakodnevno truju svoje misli negativom i smatraju da ništa nije moguće. Njihova je to jad i njihova stvar.
Kada upiru prstom u tvoje izbore i korake, znaj, zapravo pokušavaju skrenuti pogled sa sebe. Jer su oni ti koji osjećaju grižnju radi nekih prethodnih izbora, koraka. Krivnje se rješavaju tako da ju prebacuju na druge. Ne dopuštaj im. Kada ti kažu da ne možeš, ti ipak zagriži najjače. Neka vele da grizeš u inat dušmanima. Neka govore što god misle da je ispravno. Ne znaju oni ono što znamo mi. Ne znaju oni da to nije inat. Ne znaju oni da se istinske spoznaje nalaze pod okriljem poniznosti i hrabrosti. Da ti tad zaista nije stalo tko će što misliti ili reći. Stalo ti je jedino do toga da postaješ bolja verzija sebe, da sebe gradiš kad god iznova padneš, da ustaneš. Da sa smiješkom nosiš svoje istine i boli, da ih prerasteš s vremenom i od njih napraviš nešto vrijedno spomena.
Ne znaju oni da ti ne radiš više ništa iz inata, nego iz ljubavi, prema sebi. Ljubav prema sebi ti treba biti motiv za dalje. Moraš naučiti prihvaćati sve svoje turobne dane isto kao i najsvjetlije trenutke. Tek tad, naučiti ćeš se odhrvati ružnim riječima, iskustvima i onima koji ti ne žele dobro, nego drže figu da ne uspiješ.
Zagrizi najjače, neka te iznutra razdire i boli, neka i ne znaš ponekad jesi li se usmjerio na pravi put. Pogriješi, i to je ljudski, i to je znak da i dalje ne odustaješ i da ćeš naći ono što želiš. Ne kuju se pobjede u strahovima, ne pronalaziš se iznova strahujući od života. Pronalaziš se kroz sve tuge i nesreće, kroz sve duge i osmijehe.
Zagrizi najjače, kao da sutra ne postoji, dokaži sebi da možeš. Sebi, ne njima. Jer krojen si da radiš ono što ti želiš i voliš, da živiš samo onako kako ti nalaže tvoje srce.
Vjeruj mi, spoznati ćeš neizmjernu slobodu uma i duha, spoznati ćeš istinu. Najbitnije spoznati ćeš sebe, imati ćeš sebe unatoč svim olujama i ružnim kritikama. Vjeruj mi, manje će boljeti drugi ljudi, jer nećeš više biti fokusiran na njih nego na svoj rast.
Marija Lombarović
https://marijalombarovic.wordpress.com/
