Znanost je dugo čovjeka proučavala isključivo iz biokemijskog aspekta, a to je ono što još i danas naša djeca uče u školama. Međutim, u zadnjih nekoliko desetljeća ne možemo neprimjetno proći kroz činjenicu da su se pojavile neke teorije i znanstveno temeljene teze koje očito približavaju aspekte drevnih duhovnih tradicija i znanosti. Polako se čovjek budi i doći će u jednom trenutku do toga da će nametnutu percepciju stvarnosti preispitati u sebi, a to će biti svakako prvi korak ka promjeni. Ali, koja je naša uloga, koja je moja uloga u tome i jesmo li spremni preuzeti osobnu odgovornost!? Mogu li i želim li probuditi “čarobne sposobnosti” u sebi?

Piše: Balint Juhas – autor romana Vrata

Ovo je meni jedna od najomiljenijih tema o kojoj volim razgovarati i razmišljati. Prvo svakako moram reći – da, ja vjerujem da ima! Toliko je opširno pitanje da je teško uopće krenuti od nekuda, tako da ću samo jednostavno krenuti od sebe. 🙂

Jako mi se dojmila integralna teorija Kena Wilbera, koja govori o sveobuhvatnoj teoriji razvoja svjesnosti. Njegov, sve-razinski model, uključuje sve razine stvarnosti (od materije, tijela, uma, duše sve do Duha) i to kroz jastvo, kulturu, prirodu i socijalni aspekt. Teorija koristi integralni pristup i moram priznati da me je to oduševilo, neke stvari su mi se lijepo posložile.

Prema Wilberu imamo personalne i transpersonalne razine svjesnosti. Razvoj svjesnosti predočava od prenatalnog doba i razvrstava ih na razvojne stupnjeve, koje naziva W1, W2, W3 pa sve do W10. Model je vrlo lijepo posložen u razine svjesnosti koristeći priznate modele moderne psihologije.

Cijela priča postaje posebno zanimljiva kada dolazimo do W6, pošto je ta razina zadnji personalni nivo svjesnosti, a W7 već spada u transpersonalno područje. Posebno mi se dopalo da njegov model nije statičan nego se i sam razvija, mijenja i širi prema aktualnim saznanjima i istraživanjima.

Wilber zadnju personalnu razinu još razdvaja u W6 ranu i W6 kasnu fazu, o ovom ću posebno pisati, ali se nadam da mi nećete zamjeriti ako krenem prvo sa transpersonalnim percepcijama, zapravo nemam drugog razloga za to, samo što mi je to zabavno i zanimljivo.

Na razvojnoj razini W7 pojavljuju se Osjetilne transpersonalne percepcije, koji je on svrstao u slijedeće kategorije (lista nije potpuna, samo primjeri su nabrojani):

  • Sudbonosni osjećaji/događaji (sinkroniciteti, NE slučajne slučajnosti)
  • Bioenergija (Opažanje aure i čakri, percepcija energije, energetska liječenja)
  • Parapsihološki fenomeni
    • Telepatija – Prijenos misli, osjećaja
    • Prekognicija – unaprijed znati što će se dogoditi.
    • Vidovitost – Dobivanje informacija o udaljenim mjestima i ljudima.
    • Psihokineza – svjesno pomicanje predmeta.
    • Izvantjelesno iskustvo
    • Spontana izlječenja
  • Intuitivno čitanje sila
    • Astrologija
    • JI-ching
    • “Predviđanje” sustavima simbola (tarot i sl.)
  • Magija – Utjecaj na događaje
    • To su takozvane osjetilne transpersonalne percepcije (Razina W7). “Iznad” gore navedenih je područje Suptilnih transpersonalnih percepcija (W8).
  • Svjetlosna i zvučna iskustva, spiritualna vizija, medijstvo
    • Iskustva raznobojnog svjetla, bijela božanska svjetlost, doživljenje duhovnih zvukova (glazba sfera, glazba ghandarva, nada yoga, itd.)
  • Susreti s duhovnim svijetom, entitetima, razne pojave
  • Duhovni vid, medijstvo (uvid u prošle života, viđenje drugih dimenzija, svjesno sanjanje, itd…)

Kada sam prvi puta pogledao ovaj popis, moram priznati da sam se šokirao, ali odmah u slijedećem trenutnu sam sebi postavio pitanje.

Što ako je sve ovo istina!?

Unatoč tome što naša više tisućljetna duhovna tradicija oduvijek govori o tim pojavama/sposobnostima i njih možemo naći doslovno u svakoj poznatoj religiji. Trenutno se ti dokazi ne smatraju prihvatljivima. U zadnjih 150 godina živimo u doba znanosti, a isključivo su znanstveno dokazane činjenice priznate te se percipiraju kao jedina istina, to jest nepobitna stvarnost. Znanost je dugo čovjeka proučavala isključivo iz biokemijskog aspekta, a to je ono što još i danas naša djeca uče u školama.

Međutim, u zadnjih nekoliko desetljeća ne možemo neprimjetno proći kroz činjenicu, da su se pojavile neke teorije i znanstveno temeljene teze koje očito približavaju aspekte drevnih duhovnih tradicija i znanosti.

Nova znanstvena otkrića pokazuju da naše misli djeluju na sve stanice našeg tijela. Poznati biolog Bruce H. Lipton, detaljno opisuje molekularne puteve kojima se to događa. Nova znanost, epigenetika donosi revoluciju u naše razumijevanje veze između mozga i materije.

U svojoj knjizi «Biologija vjerovanja» autor objašnjava kako pozitivne misli imaju ogroman učinak na gene, međutim samo kada su u skladu s podsvjesnim programiranjem. Ali navodi da jednako snažan učinak imaju i negativne misli. Kada prepoznamo kako ta pozitivna i negativna uvjerenja upravljaju našom biologijom, to znanje možemo iskoristiti za stvaranje života ispunjenih zdravljem i srećom.

Moj drugi omiljeni autor je dr Joe Dispenza, koji u svojoj knjizi “Ostvari svoje neograničene sposobnosti”, spaja kvantnu znanost i drevne mudrosti kako bi pokazao da svatko od nas može probuditi svoje potencijale do neviđenih razina.

Na temelju brojnih znanstvenih istraživanja u radu sa jednostavnim ljudima koji su ostvarili čudesno u svom životu, dr Joe nas podučava kako se spojiti s frekvencijom univerzalne svijesti, te kako da pokrenemo i uravnotežimo svoje energetske centre, te kako da se oslobodimo prošlosti kroz usklađivanje tijela s novim umom i kreiramo novu stvarnost mijenjajući energiju u sadašnjem trenutku.

Osim navedenih postoji veliki broj znanstveno dokazanih istraživanja koja govore da je ljudsko biće puno više od onoga na što su nas učili.

Sinkroniciteti, opažanje aure, sponatana izlječenja, telepatija, svjesno pomicanje predmeta, vizije, vid drugih dimenzija itd,itd. Sve mi se čini kao da smo u nekoj bajci ili u omiljenom romanu.

Međutim ako sagledamo širu sliku onda dolazimo do zaključka da gore spomenute Wilberove transpersonalne percepcije zapravo nisu neki extremni talenti izoliranih nadnaravnih bića nego su zapravo naše urođene sposobnosti koje čuče u nama kao neobrađeni dijamanti i čekaju da se pokažu.

I jedno uzbudljivo pitanje za Vas, ako bi mogli izabrati jednu od navedenih “čarobnih” sposobnosti koja bi to bila i zašto?

Polako se čovjek budi i doći će u jednom trenutku do toga da će nametnutu percepciju stvarnosti preispitati u sebi, a to će biti svakako prvi korak ka promjeni.

Ali, koja je naša uloga, koja je moja uloga u tome i jesmo li spremni preuzeti osobnu odgovornost!? Mogu li i želim li probuditi “čarobne sposobnosti” u sebi?

U sljedećem članku pisat ću o tome, a između ostalog i o Wilberovoj šestoj razini.

Ugodan dan svima,

Balint