U odrasloj dobi, mnogi od nas žive strateški umjesto autentično. Mnogi od nas su strateški umjesto iskreni; kako sa sobom tako i s drugima. Ali mnogi od nas su se počeli odnositi prema drugim ljudima i prema samom životu na strateški način tako rano da to činimo podsvjesno. U ovom stanju stalne strategije živi toliko ljudi, a da to čak i ne shvaćaju; to je očito samo ljudima oko njih. Razlog zašto to podsvjesno činimo je zbog toga što smo davno odlučili da ono što najviše cijenimo jest mogućnost kontroliranja iskustava koja imamo. Ako možemo misliti, govoriti i djelovati na način koji jamči da ćemo izbjeći ono što želimo izbjeći i dobiti ono što želimo dobiti, ponašamo se u skladu sa našom temeljnom vrijednošću. Stoga, kada živimo strateški, osjećamo se kao da smo vjerni sebi, čak i ako smo neautentični i nepošteni.
Ponekad svi odlučujemo živjeti strateški u našem odnosu prema svijetu. Budući da nas vodi zakon uzroka i posljedice, sve ima posljedicu. Dakle, da bismo bili uspješni, to znači da moramo svjesno odabrati svoje posljedice. Ali baš kao što biti pošten i autentičan ponekad dolazi s posljedicama, biti strateški također dolazi sa posljedicama. I ne možemo birati između negativnih i pozitivnih posljedica poštenja ili strateškog ponašanja, osim ako ne shvatimo da imamo taj izbor.
Zamislimo da su u svakoj situaciji imamo dva izbora: da budemo pošteni ili strateški.
1. Možemo biti iskreni i autentični. Ako smo iskreni, mislimo, govorimo i djelujemo u skladu s istinom i onim što je za nas stvarno. Mi smo pravi, iskreni i u stanju smo integriteta. Kada smo takvi, bavimo se životom iznutra prema van. Mi svoju istinu direktno iznosimo u svijet.
2. Možemo biti strateški. Ako živimo strateški, razmišljamo, govorimo i djelujemo u skladu s planom ili metodom koja nam jamči da izbjegnemo nešto što ne želimo, ili da dobijemo ono što želimo. Kada ovako živimo, stupamo u kontakt sa svijetom izvana prema unutra. Najprije procjenjujemo vanjski svijet kako bismo smislili plan o tome što je potrebno da izbjegnemo ono što želimo ili da dobijemo ono što želimo pa se onda po potrebi prilagođavamo.
Teško je sačuvati istinu o sebi i biti pošten u društvu u kojem vas proces socijalizacije uči da su neke stvari prihvatljive, a neke neprihvatljive. U mnogim obiteljima i kulturama, ako dijete živi ili ne živi na određeni način, ako je njegova istina ovakva ili onakva – posljedice su toliko velike da se to dijete odriče svog osjećaja sebe kako bi izbjegli te posljedice i kako bi dobili ono što žele i trebaju. Oni uče da je strategija način izbjegavanja boli i dobivanja onoga što žele i trebaju.
Kao rezultat svega toga, u odrasloj dobi, mnogi od nas žive strateški umjesto autentično. Mnogi od nas su strateški umjesto iskreni; kako sa sobom tako i s drugima. Ali mnogi od nas su se počeli odnositi prema drugim ljudima i prema samom životu na strateški način tako rano da to činimo podsvjesno.
U ovom stanju stalne strategije živi toliko ljudi, a da to čak i ne shvaćaju; to je očito samo ljudima oko njih. Razlog zašto to podsvjesno činimo je zbog toga što smo davno odlučili da ono što najviše cijenimo jest mogućnost kontroliranja iskustava koja imamo.
Ako možemo misliti, govoriti i djelovati na način koji jamči da ćemo izbjeći ono što želimo izbjeći i dobiti ono što želimo dobiti, ponašamo se u skladu sa našom temeljnom vrijednošću. Stoga, kada živimo strateški, osjećamo se kao da smo vjerni sebi, čak i ako smo neautentični i nepošteni.
Kako biste bolje razumjeli, navesti ću vam dva primjera:
Debbie je odrasla u domu s vrlo dominantnom i kontrolirajućom samohranom majkom. Kada se njezin otac razveo od njene majke, on se preselio u drugi grad. Kadgod se kao dijete ponašala na autentičan način koji se nije sviđao njezinoj majci (poput izražavanja osjećaja koji se njezinoj majci nisu sviđali ili dijeljenja mišljenja koje se nije slagalo s njom) kazna je bila izolacija. Njezini najbolji interesi nisu bili uzeti u obzir niti u jednoj odluci koju su donijeli ni njezina majka niti otac. Stoga se Debbie osjećala vrlo izvan kontrole.
Osjećajući se neprihvaćenom od svoje majke i nevoljenom od svog oca, ona je razvila toliko srama da je odlučila kako je najvažnije dokazati samoj sebi da je dobra osoba i da ima kontrolu nad svojim životom. Kako bi se osjećala kao dobra osoba, dobila ono što želi od drugih i da bi izbjegla bol, Debbie je postala vrlo, vrlo strateška osoba.
Debbie je blokirala svaku svijest o bilo kakvoj osobnoj istini zbog koje bi se mogla osjećati loše zbog sebe. Odbijala je prihvatiti bilo kakva razmišljanja drugih ljudi, ako bi se zbog njih osjećala loše pa bi umjesto toga pronašla razlog zašto su ti ljudi oni koji su u krivu i koji su loši. Odlučila se baviti humanitarnim radom; kako bi mogla vidjeti sebe kao dobru osobu i navesti druge ljude da je vide kao dobru osobu. Sam posao je mrzila pa kad joj se nije iskazivalo dovoljno pohvala, zahvalnosti ili zasluga za ono što je radila, dala bi otkaz i pridružila se drugoj humanitarnoj organizaciji.
Debbie se potpuno zatvorila i postala je vrlo dvolična osoba, neiskrena i lažljiva. Govorila bi laskave stvari o osobi ispred nje, a neugodne iza njihovih leđa. Čak i kada bi drugi ljudi ukazali na njezinu istinu na temelju njezinih postupaka ili stvari koje su čuli da im je rekla iza leđa, ona bi to odbijala priznati. Ona bi namjerno manipulirala ljudima kako bi joj povjerovali da je potpuno usklađena s njima, dok u stvarnosti ona to nije bila. Bila bi otvoreno obzirna prema drugim ljudima i zadovoljavala bi njihove potrebe, kako bi ih obvezala da budu obzirni prema njoj i zauzvrat zadovoljavaju njezine potrebe.
Ulazila bi u odnose samo s muškarcima koji sebe ne poznaju i strateški im pomagala da shvate da je njihova istina zapravo ista kao i njezina istina i da su njihove želje iste kao i njezine želje.
Debbie je izgubila dodir sa svojom osobnom istinom i odbila se sa njom suočiti. Odbila bi podijeliti onu osobnu istinu koju zna, ako bi za to bilo ikakvih negativnih posljedica. Dakle, nitko nikada nije bio u stvarnoj vezi sa Debbie. Bili su u vezi sa pomno izrađenom fasadom, dizajniranom da može kontrolirati svoju okolinu, izbjeći bol i dobiti ono što je željela i trebala. U konačnici je zbog toga sebi i svima oko sebe nanijela nevjerojatnu bol.
Erica su odgojile prolazne dadilje. Majka mu je umrla, a otac mu je bio čovjek koji nije imao prostora ni vremena za dijete, osim ako su postignuća ili ponašanje tog djeteta na neki način hranili njegov vlastiti ego. Eric je rano shvatio da nikada neće biti voljen niti će moći zadovoljiti svoje potrebe ako ne zadovolji svog oca. Dakle, on je odustao od toga da bude vjeran sebi, u korist primjene bilo koje strategije koja mu je to jamčila.
Oblačio se onako kako bi se sviđalo njegovom ocu, hvalio je oca i bio nježan, bavio se očevim omiljenim sportom. Pridružio se političkim skupovima koji su pripadali omiljenoj političkoj stranci njegova oca. Za sebe je govorio da su on i njegov otac najbolji prijatelji. Oženio se djevojkom za koju je znao da će je njegov otac voljeti. A onda je ponovio isti obrazac sa njom. Usvojio je njezin život.
Nosio je ono što je ona htjela. Uvjerio se da su njezini interesi i njegovi interesi. Svoje mračne misli i osjećaje zapisivao je u dnevnik i nikada ih ni sa kime nije podijelio. Pristao je na brak kada je ona počela vršiti pritisak na njega. Pristao je imati djecu sa njom kada ih ona želi i rekao joj da ih i on želi. Na kraju je Eric dobio ono što je želio. Ali po cijenu da ikad sazna koja je njegova osobna istina izvan “želim da me ova osoba voli”.
Kad je Eric imao 40 godina, imao je krizu srednjih godina. Budući da je podsvjesno od svog života napravio stratešku igru, nije je mogao nastaviti i osjećati se dobro. I tako je potpuno prevario druge ljude. Počeo se ponašati prema njima kao da su ga natjerali na život koji nije njegov… Da su ga kontrolirali zbog svojih interesa. Prevario je svoju ženu. I prestao se družiti sa svojom djecom jer je njegova stvarna istina bila da je uvijek želio otvorenu vezu i da zapravo nikada nije želio djecu.
Mislio je da će njegova žena prekinuti vezu ako to otvoreno izjavi. Naravno, kada je to konačno rekao svojoj ženi, ona je doživjela živčani slom i vratila se svojoj majci. Eric se pridružio političkoj stranci suprotnoj od one za koju se zalagao cijeli život. Prestao je odlaziti kod oca na odmor i od njega se otuđio, što je ozbiljno utjecalo na očevo zdravlje.
Eric je izrazio probleme koje je imao u prošlosti i sa ocem i sa suprugom, tek nakon mnogo godina od tih situacija, kada u vezi toga nitko od njih nije mogao više ništa učiniti. Prekinuo je svaku vezu u svom životu, nanijevši sebi i drugima neizmjernu bol.
Za iskrenost postoje posljedice. Ali i za strategiju postoje posljedice. A te su posljedice vrlo teške. Strategija nije uvijek loša ideja i iskrenost nije uvijek bolja. Iskrenost / autentičnost i strategija su prečesto dijametralno suprotni, budući da smo toliko nesvjesni svog izbora da živimo pošteno ili strateški.
Nije moguće ostati u ovom strateškom stanju i biti sretan i imati stvarne odnose. I zato, ako želite život vrijedan življenja, morate znati koja je vaša istina. Vidjeti pozitivne i negativne posljedice poštenja kao i pozitivne i negativne posljedice strateškog ponašanja. I na temelju te svijesti svjesno odlučiti što učiniti sa svojom istinom.
AUTOR: Teal Swan
https://tealswan.com/resources/articles/honesty-strategy/
Prevela i prilagodila Angelica Horvatić / angelicahorvatic.com
facebook.com/AngelicaHorvatic
Angelica Horvatić je savjetnik za (partnerske) odnose, praktičar iscjeljivanja trauma, iscjeljenja unutarnjeg djeteta, rada sa sjenom i hipnoterapeut.
Rođena i odrasla u Hrvatskoj, u posljednje dvije dekade života koje je provela na tri kontinenta, u sedam različitih zemalja, Angelica je intenzivno pomagala i radila sa tisućama ljudi iz cijeloga svijeta, individualno i kroz svoje grupne radionice. Pošto su gotovo sva prva iskustva u njenom životu bila vrlo traumatična, Angelica je, kroz svoju “borbu za život”, rano shvatila da nije svim dušama data takva brzina, snaga i radost za ŽIVOT i da je njoj to dato u tolikoj mjeri upravo zato da bi mogla pomoći drugima.
Njena misija je pomoći ljudima da se ‘podignu’ i pokrenu u smjeru kojim žele ići, povezani sa sobom i drugima.
“Osvoji svoju planinu” je njen moto – Osjećajte, Budite, Posjedujte i Napravite SVE ono što želite u životu!
Angelica organizira i vodi retreat u prirodi, u Istri 01.06.- 07.06.2023.: Predivna umjetnost mekoće – ženski retreat, Istra
