Nekada je na Svetoj Gori živio jedan monah. Svakodnevno je bio u alkoholiziranom stanju i postao je uzrok sablažnjavanju hodočasnika.
Widget not in any sidebars
Jednog dana je umro i neki vjernici su osjećajući olakšanje otišli kod vidovitog starca Pajsija Svetogorca (na slici) da mu prenesu, s posebnom radošću, da je konačno riješen ovaj veliki problem. Otac Pajsije im je odgovorio da zna za smrt redovnika, jer je vidio cijeli legion anđela koji su došli da mu preuzmu dušu. Hodočasnici su se čudili i negodovali, a neki od njih su pokušavali objasniti starcu Pajsiju o kome je riječ, misleći da ih starac nije razumio.
Starac Pajsije im je ispričao: “Ovaj monah je rođen u Maloj Aziji, neposredno prije progona stanovništva, kada su Turci otimali svu mušku djecu (danak u krvi). Da bi ga sačuvali, roditelji su ga nosili sa sobom na žetvu, a da ne bi plakao sipali bi mu malo rakije u mlijeko poslije čega bi spavao. Zato je rastući postao alkoholičar. Poslije savjeta mnogih liječnika da se ne treba ženiti i zasnivati obitelj, došao je na Svetu Goru i postao je monah. Tamo je našao jednog svetog starca i rekao mu da je alkoholičar. Starac mu je savjetovao da čini pokore i molitve, i da preklinje Bogorodicu da mu pomogne smanjiti piće za jednu čašicu.
Nakon godinu dana je uspio uz molitve i pokajanje smanjiti piće s 20 čašica koliko je pio dnevno, na 19 čašica. Nastavio je i tijekom više godina je postigao da pije samo 2-3 čašice dnevno, od kojih bi se ipak opet opio. “
Godinama su ga svi smatrali monahom alkoholičarom koji sablažnjava hodočasnike, ali je Bog u njemu vidio borca, istrajanog u borbi da smanji svoju lošu naviku.
Ako ne znamo razloge i nečiji uloženi trud da bi postigao ono što želi, s kakvim pravom osuđujemo njegov pokušaj?
