Roditelji često stoje pred dilemom: kako da dijete odgajano na tradicionalnim, zdravim osnovama, opstane u današnjem svijetu?
– Ono što je važno je da naučimo sebe (ako mislimo i našu djecu) je da vjerujemo da smo na pravom putu i da je ono što radimo ispravno. Da drugoga ne osuđujemo odmah čim smo ga sreli, da pokušamo naći razlog njegovog gnjeva, njegovog nerazumijevanja naše pozicije. Da naučimo dijete odmalena da se igra „Ne ljuti se, čovječe”. Ako pobijedi – lijepo; ako izgubi – da to izdrži.
Ako je netko zao i pravi neprijatnosti, da ga naučimo izbjeći ili da mu pomognemo da uvidi da je zao. Ako mi na njegovo zlo odgovaramo našim zlom, onda je problem ozbiljan.
Osnovni problem zrelosti je da svako zadovoljstvo moramo znati odgoditi, za neki viši cilj. Ne možemo mi, ako se ponašamo pristojno, imamo manju zaradu, gledati (uspoređivati se) susjeda koji ima ogromnu zaradu i pravi kuće i vile jer ima neke dohotke koje mi nemamo. Problem je što mi imamo drugačiji koncept života, a osjećamo se nesposobnim pred onima koji su uspješniji od nas. Onda dolazimo u konflikt sa samim sobom.
Moramo znati živjeti u svijetu u kojem se sada favorizira zlo, u kom se favorizira laž. Takvo je bilo i Rimsko carstvo, takve su bile sve imperije koje su vladale svijetom.
Trebamo izdržati u tome da znamo da je vrlina naš smisao života. Ne postižemo je uvijek, ali kad postignemo, da se ponosimo time pred samim sobom.
Prof. dr Svetomir Bojanin, dječji psihijatar
