Ako ste roditelj, možda mislite da se ljubav prema vašem djetetu podrazumijeva. Nije tako i to im stalno treba davati do znanja i govoriti im. Kako bi dijete što manje ispaštalo za posljedice rastave, važno je da bude uvjereno, a ne da pretpostavlja da vaša rastava braka ne umanjuje ljubav koju oba roditelja osjećaju prema njemu. To znači da oba roditelja moraju uložiti maksimalni trud da uvjere svoje dijete da ga vole istim intenzitetom kao i prije rastave i da će to zauvijek tako ostati.
Ovo je jedno od ključnih pitanja s kojima se susreću mnogi roditelji koji se odlučuju na rastavu braka iz bilo kojih razloga. Možda ste jedan ili jedna od onih koji su ušli u brak iz velike ljubavi i vjerovali da ste pronašli svoju srodnu dušu uz koju ćete doživjeti starost i brinuti se jedno o drugome čitav život, a sada prolazite kroz bračni brodolom. Zapravo niste ni sigurni kada i kako su kola krenula nizbrdo. Rastava je bila jedino rješenje. I sama pomisao o razvodu jako boli i stresna je.
Svaka veza i bračna priča je posebna. Jednako tako i vaš razvod će se razlikovati od ostalih koji su kroz to iskustvo prošli. Stoga i ne postoje neka univerzalna rješenja ili priručnik, zar ne? Ono što je zajedničko svim parovima koji prolaze kroz proces razvoda je osjećaj pogubljenosti, brige, ljutnje (ako je prevara uzrok rastave), nesigurnosti, i hrpa strahova – od onih egzistencijalnih do odgoja djece, itd. Mnogi su u nedoumici i dalje nisu sigurni u svoju odluku odnosno je li bolje ikakav brak zbog djece ili rastava.
Naravno da je za djecu idealno da rastu uz oba roditelja koji – ako su emocionalno, mentalno i tjelesno uravnoteženi i zdravi (što je sve rjeđi slučaj). Moje je mišljenje da kada između roditelja postoje problemi treba dati braku šansu i proći kroz bračno savjetovanje. Ako se situacija ne popravi ni nakon toga onda je i za partnere i djecu razvod bolja opcija. Zašto?
Zato što život u nezdravoj klimi stalne napetosti, svađa, galame, plača i povrijeđenih emocija, a nažalost i sve češćih scena nasilja kako emocionalnog tako i tjelesnog, nije dobra baza za odrastanje emocionalno zdravog, uravnoteženog i samopouzdanog djeteta.
Ako djeca žive s emocionalno uravnoteženim i zrelim roditeljem koji je posvećen djeci, onda i ta djeca rastu postaju stabilnija, zdravija i rasterećenija uz tog jednog zdravog roditelja nego uz dva neuravnotežena koji su u stalnim međusobnim sukobima, optuživanjima, svađama, nasilju…
Nije sve tako crno
Uglavnom se govori o negativnim posljedicama razvoda po djecu. Prave posljedice razvoda nećete otkriti samo u ponašanju vašeg djeteta (npr. lošiji školski uspjeh, povlačenje u sebe, agresivnost, drugačiji način komuniciranja). Otkriti ćete ga više u njegovom unutarnjem doživljaju promjene koja se dogodila, jer djeca razvedenih roditelja često nose u sebi ožiljke koje druga djeca nemaju. To znači da imaju ružna sjećanja, teškoće u kontroliranju svog ponašanja, potisnute emocije.
To je stoga jer su velik broj njih bili svjedoci s groznim svađama, ružnim riječima i vrijeđanjima, lažima, užasnim scenama… Mnoga djeca imaju problema s (ne)spavanjem, apetitom (ne jedu ili se zatrpavaju hranom), krizom identiteta, a što je najgore mnogi od njih postaju žrtve manipulacija svojih roditelja koji traže da djeca lažu za njih i zauzmu se za stranu jednog od roditelja.
Nije sve tako crno jer praksa pokazuje i pozitivne učinke razvoda na djecu ako proces razvoda prolazi u normalnoj i mirnoj atmosferi, odnosno ako su roditelji toliko osviješteni i znaju kako zaštititi svoje dijete od stresa razvoda. Na taj način dijete ima objektivne šanse da zadrži emocionalnu stabilnost.
Kako će dijete reagirati na razvod svojih roditelja ovisi o više čimbenika. Prije svega djeca različitog uzrasta doživljavaju na različite načine razvod svojih roditelja i prolaze kroz različite faze: bijesa, tuge, krivnje, osjećaja bespomoćnosti i napuštenosti, nade da možda ipak postoji šansa da se roditelji pomire, idealizacije jednog od roditelja, itd. Kako će dijete proći kroz razvod ovisi i od njegovog uzrasta, temperamenta, međusobne emocionalne povezanosti s roditeljima kao i od toga koliko su zadovoljene djetetove potrebe u ovom periodu.
Što roditelj može učiniti za dijete?
Prije svega osluškujte djetetove potrebe. Nemojte ih izolirati od vaših konflikata i misliti da dijete ne razumije što se događa u obitelji ako je ”zaštićeno” izolacijom. To nije dobra strategija jer kada je u potpunosti izolirano dijete će početi osmišljavati neke svoje drame kako da privuče pozornost jer ono itekako razumije da nešto nije u redu na podsvjesnoj razini.
Sve to skupa pojačava osjećaj nesigurnosti i emocionalne nestabilnosti djeteta. Puno je bolje da stalno komunicirate s djetetom i pružite mu objašnjenja za promjene koje se događaju u obitelji. Nikada ne zaboravite da su djetetove primarne psihološke potrebe – osjećaj sigurnosti, da je voljeno i zaštićeno.
Prvo sebe dovedite u stanje emocionalne ravnoteže
Moj vam je savjet da ne govorite pred djetetom o razvodu poglavito ne onda kada ste iznervirani ili u afektu. Recite i razgovarajte s djetetom o razvodu tek kada budete sigurni u vašu odluku oko razvoda. Neka razgovor bude primjeren uzrastu djeteta. Psihički se pripremite na razgovor, unaprijed isplanirajte vaš narativ ii odgovorite na sva pitanja – i ono najvažnije – budite smireni, odmjereni, opušteni, racionalni i ne odveć emocionalni u smislu toga da iz vas govore samo emocije.
Kada pojašnjavate vašu odluku o razvodu onda je za djecu u predškolskom i osnovnoškolskom uzrastu, ključna stvar da dijete razumije one praktične stvari a to su – gdje će tko i s kime živjeti i kako često će viđati i gdje drugog roditelja. Ne komplicirajte odnosno sve maksimalno pojednostavite.
Drugo, uvijek govorite istinu, ali opet bez opterećujućih detalja da ne zbunite dijete. Možda ovako – “Znaš, mama i tata se nisu slagali oko nekih stvari. Trudili smo se i pokušali oboje da ispravimo naše greške. Obadvoje smo griješili, pokušavali, ali ipak nismo uspjeli riješiti naše probleme. Zato smo obadvoje odlučili da je bolje da svatko ide svojim putem odnosno dogovorili smo se da se razvedemo i živimo odvojeno. Ovo nema nikakve veze s tobom. I mama i tata te jako puno vole i uvijek su tu za tebe.”
Ono najbitnije – uvijek govorite djetetu da razvod nema veze s njim, da nije krivo i nije razlog rastave. To je jako važno jer dijete u predškolskom uzrastu sve loše što se roditeljima događa povezuje sa sobom – npr. misli da su mama i tata tužni jer je ono nešto pogriješilo, i obrnuto – ako je roditelj raspoložen, da je za to i samo zaslužno. Ako ste se vi razveli, dijete često sebe doživljava kao loše.
Ako ste roditelj, možda mislite da se ljubav prema vašem djetetu podrazumijeva. Nije tako i to im stalno treba davati do znanja i govoriti im. Kako bi dijete što manje ispaštalo za posljedice rastave, važno je da bude uvjereno, a ne da pretpostavlja da vaša rastava braka ne umanjuje ljubav koju oba roditelja osjećaju prema njemu. To znači da oba roditelja moraju uložiti maksimalni trud da uvjere svoje dijete da ga vole istim intenzitetom kao i prije rastave i da će to zauvijek tako ostati.
I obrnuto – dijete voli i ima potrebu da voli oba svoja roditelja. Prema tome, bez obzira na to koliko ste možda povrijeđeni, ljuti, tužni, rezignirani itd. zadržite sva ta osjećanja za sebe i ne koristite djecu kao posrednika u vašoj komunikaciji s bivšim. Na koncu konca, niste se vi razveli od svog djeteta nego od partnera.
Možda se rastavom braka doista i srušio čitav jedan svijet koji ste brižljivo gradili i ulagali u njega s puno ljubavi. Međutim kada iscijele te rane, a hoće, uvidjet ćete da ste istovremeno počeli stvarati i jedan novi svijet, a zbog svog djeteta u taj vaš novi svijet iznova ćete se potruditi i investirati maksimum sebe – svoga vremena, pažnje, energije, živaca i strpljenja, iako za razliku od sada već vašeg bivšeg, vaša veza sa djetetom jest i trajat će čitav život. Sretno na tom putu.
piše: MSc. Mirella RASIC PAOLINI, specijalist struke za psihofizičko, mentalno i duhovno zdravlje/focusin-holisticlifestyle
