Birajući lažni mir u vanjskom svijetu, mi zapravo objavljujemo rat vlastitoj duši. A sve ono što ne osvijestimo, dočekat će nas vani u obliku sudbine.
Mnoge žene odgojene su da budu stijene svojih obitelji. Da trpe i prešućuju nepravdu. Da razumiju erupcije bijesa i agresivne ispade članova svoje primarne obitelji, bez propitivanja je li to u redu i jesu li zaslužile biti očevicima stalnih izljeva te teške energije, koja ih nemilosrdno guta i sve više zatomljuje njihovu zdravu energiju.
Mnoge žene odgojene su da stalno iznova popravljaju nepopravljivo. Da liječe sve oko sebe. Da gutaju knedle i pristaju na kompromise koji ih izjedaju iznutra. A sve to samo da bi sačuvale „mir u kući“.
No, pravo je pitanje koja je cijena tog mira?
„Ako zadržavanje mira u kući zahtijeva uništavanje mira u tvojoj duši, onda je cijena tog mira prevelika.“ – Nepoznati autor
„Tvoj unutrašnji mir je tvoja svetinja. Ne dopusti nikome da u nju ulazi s prljavim cipelama.“ – Mahatma Gandhi
Birajući lažni mir u vanjskom svijetu, mi zapravo objavljujemo rat vlastitoj duši. A sve ono što ne osvijestimo, dočekat će nas vani u obliku sudbine.
„Dok podsvijest ne učinite svjesnom, ona će upravljati vašim životom i vi ćete to zvati sudbinom.“ – Carl Gustav Jung
Zato ni naši partnerski odnosi nisu slučajni, već su savršeno dizajnirana zrcala naših najdubljih obiteljskih programa, karmičkih dugova i neiscijeljenih rana iz djetinjstva.
„Privlačimo ono što jesmo i ono što trebamo iscijeliti. Naši partneri često nose ključeve naših najdubljih obiteljskih rana.“ – Harville Hendrix
Takve žene izvana djeluju snažno i neovisno, kao liderice i stijene na koje se svi mogu osloniti i kao one koje sve mogu same – i za sebe i za druge i umjesto drugih. No, iza te željezne maske često se krije podsvjesno uvjerenje da ljubav mora biti teška, da se za nju mora raditi i da je se mora zaslužiti stalnim ugađanjem, preuzimanjem prevelike odgovornosti i umanjivanjem sebe kako bi drugi izgledali veći, bolji, snažniji.
„Ljubav ne bi trebala boljeti. Ako boli, to nije ljubav, već ponavljanje stare drame iz djetinjstva u kojoj pokušavamo popraviti ono što je davno slomljeno.“ – Robin Norwood
Zbog takvog uvjerenja takve žene postaju magnet za manipulativne partnere, koji koriste suptilne psihološke igre, emocionalne ucjene ili krivnju kako bi ih zadržali u podređenom položaju. Zašto?
Zato što naša podsvijest traži partnera koji nam je poznat, koji nosi identičan energetski zapis onomu iz naše primarne obitelji. Ako smo odrastali u obitelji u kojoj su dominirali suptilna kontrola, emocionalni pritisak ili drama, pogotovo od strane oca, mi te obrasce usvajamo kao definiciju bliskosti te u odrasloj dobi privlačimo kopiju svog oca kako bismo kroz taj odnos, sada kao odrasli ljudi, popravili ono što u djetinjstvu nismo mogli.
Točnije, kako bismo konačno dobili odobrenje, ljubav i mir. I tako ulazimo u začarani krug – hodamo po jajima, pazimo na svaku izgovorenu riječ i trpimo kontrolu. A sve radi očuvanja odnosa, ne shvaćajući (ili jednostavno ne želeći vjerovati) da se manipulatora ne može popraviti. Što više ulažemo i žrtvujemo se, misleći da ćemo tako zaslužiti promjenu, to više nestajemo u svom tijelu i u svojoj duši.
Umor, tjeskoba i kronični nemir signali su kojima nam tijelo najavljuje buđenje i konačni, završni ispit, a sam preokret događa se u trenutku kada se u nama slomi potreba za ugađanjem i kada shvatimo da cijena tog lažnog mira u kući znači trajni gubitak vlastitog unutrašnjeg mira.
„Ponekad je najveći čin moći i hrabrosti jednostavno se okrenuti i otići.“ – Nepoznati autor
Onog trenutka kada odlučite reći jedno hladno, čvrsto i odraslo NE bez objašnjavanja i ulaženja u beskrajne rasprave koje ionako nikamo ne vode, manipulatori odlaze. Jer oni ne podnose granice.
No, ono što je, s aspekta svijesti i penjanja na sve više stepenice duhovnog i osobnog razvoja možda još moćniji učinak cijelog tog procesa, jest da je to NE manipulativnom partneru ujedno NE cijelom generacijskom lancu trpljenja koji se prenosio s koljena na koljeno i završni korak u iscjeljivanju one djevojčice u tebi koja je nekada davno morala šutjeti.
A taj mir koji dolazi nakon rušenja karmičkih iluzija, iako u početku može djelovati samotno, duboko je stabilan i ljekovit. Prepoznat ćete ga po tome što se iz glave i stalne mentalne analize vraćate u svoje tijelo te polako i nježno, u tempu koji je vama prirodan, dopuštate si da usporite ritam, udahnete i shvatite da više nikome ništa ne morate dokazivati niti ičiju ljubav zasluživati teškim radom.
Nakon tog osvještavanja i „čišćenja“ trajno se mijenja i energetski kod. Više ne privlačiš niti ulaziš u odnose kao ranjiva djevojčica koja traži odobrenje oca, već kao odrasla, integrirana žena koja točno zna tko je i koliko vrijedi, a svaki sljedeći partner kojega privučeš u svoj život više neće biti zrcalo tvojih starih obiteljskih trauma, već tvog sadašnjeg (trajnog) mira i stabilnosti.
Ako se prepoznaješ u ovome, znaj da te svemir ne kažnjava, već te kroz težinu te situacije poziva na tvoj završni ispit. Ponekad je potonuće do potpunog dna vlastitih granica jedini način da se probudimo, podignemo i izronimo novu, zdravu verziju sebe.
I zato, koliko god ti je vremena potrebno i koliko god ti se sada čini teškim i nemogućim, znaj da ništa nije teže od ostajanja zarobljenim u tuđim tamama u kojima sve više gubiš sebe. I zato, uvijek i bezuvjetno izaberi svoj mir i reci to veliko NE svemu što te umanjuje. Jer tek kada srušiš lažni mir u kući, otvaraš vrata za stvarni mir u svojoj duši.
Martina Setnik
