Žene zadržavaju i nose živu DNK od svakog muškarca s kojim su imale spolni odnos, prema novoj studiji Sveučilišta u Seattleu i Centra za istraživanje raka Fred Hutchinson.
O istraživanju
Istraživanje, koje je slučajno otkrilo zapanjujuće informacije, izvorno je pokušavalo utvrditi mogu li žene koje su bile trudne s muškim djetetom biti sklonije određenim neurološkim bolestima koje se češće pojavljuju kod muškaraca.
No, ispostavilo se da je ženski mozak još misteriozniji nego što smo ranije mislili. Studija je pokazala da ženski mozak često ima “muški mikrokimerizam“ ili drugim riječima prisutnost muških DNK stanica koje potječu od druge osobe i genetski se razlikuju od stanica koje čine ostatak tijela te žene, piše IdeaSpot.
Prema studiji: “63% testiranih žena (37 od 59) imalo je muški mikrokimerizam u mozgu. Muški mikrokimerizam bio je prisutan u nekoliko područja. “
Tako ispada da 63% žena ima muške DNK stanice koje žive u njihovom mozgu. Istraživači su htjeli znati odakle muški DNK dolazi.
Želite li pogađati? Od očeva žena? Ne. DNK vašeg oca se kombinira s DNK vaše majke kako bi stvorili vaš jedinstveni DNK. Pa odakle bi onda mogao doći?
Kroz studiju, istraživači su pretpostavili da je najvjerojatniji odgovor da su sve muške DNK stanice koje žive u ženskom mozgu proizašle iz trudnoće s muškim djetetom. To je bila sigurna, ispravna pretpostavka. Ali ti istraživači su živjeli u zabludi.
Jer kada su vršili sekciju na mozgu žena koje nikad nisu bile trudne, znači nisu imale muško dijete, još uvijek su pronalazili muške DNK stanice koje su prevladavale u ženskom mozgu.
U tom trenutku znanstvenici nisu znali što se zapravo događa. Zbunjeni, učinili su sve da sakriju dokaze dok ih ne razumiju i objasne. Zakopali su ih u brojnim studijama i člancima, ali ako ih sve pregledate, naći ćete presudnu izjavu, jednu rečenicu koja otkriva tajnu i objašnjava točno odakle dolaze ove muške DNK stanice.
“Zaključci: Muški mikrokimerizam nije bio rijetkost kod žena bez sinova. Osim poznatih trudnoća, drugi mogući izvori muškog mikrokimerizma uključuju neprimijećene spontane pobačaje, nestalog muškog blizanca, od starijeg brata prenesen majčinom cirkulacijom ili kroz seksualni odnos. Muški mikrokimerizam bio je znatno češći, a razine su bile više kod žena s induciranim pobačajem nego kod žena s drugačijim trudnoćama. Potrebne su daljnje studije kako bi se utvrdilo specifično porijeklo muškog mikrokimerizma kod žena.”
Widget not in any sidebars
Dakle, prema znanstvenicima, mogući izvori muških DNK stanica koje žive u mozgu žena su:
-pobačaj za koji žena nije znala
-nestali muški blizanac
-stariji brat koji je prenio cirkulacijom DNK u maternicu
-spolni odnos
S obzirom na činjenicu da 63% žena ima muške DNK stanice koje žive u njihovom mozgu, za koju od navedenih mogućnosti mislite da je najvjerojatnije podrijetlo muške DNK?
Prve tri opcije odnose se na vrlo mali postotak žena. Ne može se računati da je to 63%. Četvrta mogućnost? To je nešto što je učestalije.
Odgovor je 4. Seks.
Ovo ima vrlo važne posljedice za žene. Svaki muškarac čije spermatozoide apsorbirate postaje doživotno živi dio vas. Žene na kojima je rađena obdukcija u ovoj studiji bile su starije osobe. Neke su nosile živi muški DNK unutar sebe više od 50 godina.
Sperma je živa. To su žive stanice. Kada se ubrizgava u vas, ona bezglavo pliva i pliva dok ne udari u zid, a onda se pričvrsti i zakopa u vaše meso.
Ako je u vašim ustima, pliva i penje se u vaše nazalne prolaze, unutarnje uho i iza vaših očiju. Zatim ulazi u vaš krvotok i nakuplja se u vašem mozgu i kralježnici.
Kao nešto iz filma znanstvene fantastike, ona postaje dio vas i ne možete je se riješiti.
Tek sad počinjemo shvaćati punu snagu i posljedice spolnog odnosa.
Telegonija – kontroverzna teorija
Prije 150 godina uzgajivači konja pokušali su križati konja i zebru. Eksperimenti nisu uspjeli i uskoro su bili zaboravljeni. Ali kroz nekoliko godina, kada su “eksperimentalne” kobile oždrijebile normalne mlade od normalnih konja, kasnije su počele donositi na svijet od istih normalnih pastuha prugaste mladunce!
Ova nevjerojatna pojava izgleda da je odavno poznata uzgajivačima pasa. Ako se bar jednom rasna kuja poveže sa običnim psom, ona više nikada neće donijeti na svijet rasnu štenad, makar im otac bio svjetski šampion po čistoći i vrijednosti svoje rase! Ova pojava dobila je u biologiji naziv telegonija i, što je najčudnije, manifestira se i kod ljudi i to u još izrazitijoj formi.
Widget not in any sidebars
Urednik lista iz kojeg ovo prenosimo (ruski časopis “Priroda i život”) komentira:
“Ova informacija dozvala je u sjećanje staru diskusiju, koja se u mom prisustvu rasplamsala među doktorima. Govorili su o tome da su poslije otvaranja Instituta Partisa Lumumbe u Moskvi, učestale seksualne veze naših studentica s ljudima crnačke rase. Veze nisu imale posljedice u smislu trudnoće i djevojke su ih brzo zaboravljale. Po završetku višeg obrazovanja djevojke su raspoređivane na rad u najudaljenije krajeve naše nepregledne domovine (Rusija), tamo se udavale za mjesne muškarce (bijele rase) i rađale im – crne bebe!
Doktori koji nisu vjerovali ovim činjenicama, žarko su dokazivali svemoćnost marksističko-lenjinističkog pogleda na svijet, po kojem su sve rase na zemlji jednake! A ovdje se crna rasa pokazivala jačom od bijele. To je nemoguće, vikali su oponenti.
Tek sada, kao što se vidi iz gornjeg teksta, postalo je jasno da stvar nije u fiziološkoj neravnopravnosti rasa, nego u istoj ovoj telegoniji, po čijim zakonitostima buduća djeca prošlih seksualnih partnerica nasljeđuju ne samo fizičke osobine, već i unutrašnje karakteristike bivših ljubavnika.
Plod – interakcija dviju duša
“Krivac” za ispoljavanje fenomena telegonije jest sama priroda živih bića – kako i fizička tako i metafizička. Svaki živi organizam prožet je i okružen svojim bioelektromagnetnim poljem, što važi i za čovjeka. To polje se može snimiti pomoću Kirlijanove kamere, a svijetli omotač koji na takvim snimcima okružuje tijelo naziva se korona ili aura.
Osim Kirlijanove metode, koju je ovaj ruski naučnik otkrio prije šezdesetak godina, postoje i drugi načini za detekciju i praćene promjena u auri, na osnovu čega se može saznati mnogo toga o stanju živih organizama i njegovih pojedinih sistema, ali i o stanju ljudske duše.
Ovo ne treba čuditi, jer kod čovjeka aura kao eterično tijelo predstavlja vezu između fizičkog tijela i ljudske duše kao čovjekove metafizičke suštine. Rađanje novog ljudskog bića nikako ne može biti samo rezultat seksualnog čina kao čisto fizičke (fiziološke) interakcije, već prije svega interakcije dviju duša, što najprije pokreće popratne manifestacije u eteričnom planu (auri), pa tek onda i na fizičkom (odnosno biokemijskom) planu.
Drugim riječima, fenomen telegonije počinje prije nego što uopće dođe do seksualnog čina i, štoviše, bez obzira da li će do njega uopće i doći. Po toj teoriji, dovoljni su požudni pogledi muškaraca koji prate ženu, pa da njena aura bude “načeta”. Pri tom nije jedini problem što će ona čak i od svojih nepoznatih simpatizera i primiti izvjesne telegenetske informacije, koje će možda prenijeti svom budućem potomstvu. Problem je i u tome što “promatrači”, vidjevši tjelesno atraktivnu žensku osobu, gotovo bez izuzetka i ne pokušavaju ‘vidjeti’ ništa drugo osim njenog seksipila, i po pravilu počinju u mašti vizualizirati seksualni čin s dotičnom.
U prošlosti se veliko značenje pridavalo ženskoj nevinosti, poštenju i vjernosti, praktično u svim kulturama, nacijama i religijama (s tek ponekim izuzetkom), a po teoriji telegonije to ima čvrstu genetsku osnovu i znanstveno utemeljenje.
U ovome se može naći i objašnjenje običaja da žene u nekim tradicijama i danas skrivaju sve osim očiju (jer su oči “ogledalo duše”), čime se sprječava svaka interakcija s muškarcima, osim duhovne.
U knjizi “Čuda i misterije vode i vjere”, objavljenoj 1997. godine, pisano je i o fenomenu prenošenja nasljednih osobina posredstvom bioelektromagnetnog polja, spomenuvši i istraživanja kineskog znanstvenika, dr Sijanga Kanzena. On je i eksperimentalno dokazao da je prijenos nasljednih osobina tim putem moguć čak i među različitim vrstama. Dr Kanzen ne osporava da su molekule DNK materijalni nosioci genetskih informacija, ali samo nosioci – nešto poput “cd-a” – dok se prave informacije o nasljeđivanju prenose posredstvom bioelektromagnetskog polja.
Ovaj tekst, točnije jedan njegov dio je preuzet iz Trećeg Oka, radi se o autentičnom članku autora Miroslava Markovića koji je ujedno i autor knjige “Čuda i misterije vode i vjere”
38 OSHO – ZDRAV EMOCIONALNI ŽIVOT
