Danas kao da se ljudima nameće mentalitet roja. To je nešto potpuno suprotno ljudskoj prirodi, uopće svim bićima koja imaju dar empatije. Empatiju se želi suzbiti tako da se ljudsko društvo može pretvoriti u jedan divovski mravinjak ili košnicu u kojoj bi svatko bio nebitni atomizirani kotačić. Zato se uništavaju strukture ljudskog društva, od obiteljske (to je cilj promicanja androgenosti), susjedske pa nadalje. Ta ideologija stoji u pozadini tzv. ‘seksualne revolucije’, ali i u pozadini neviđenog tehnološkog razvoja, kojeg ne prati razvoj humanosti i kulture.
U roju nema muških i ženskih, postoje samo radilice i inkubatori gdje se uzgajaju nove jedinke. Ta ideologija stoji u pozadini tzv. ‘seksualne revolucije’, ali i u pozadini neviđenog tehnološkog razvoja, kojeg ne prati razvoj humanosti i kulture. Ove potonje dvije stvari zapravo su u padu.
Društveni inženjeri si u svom odsustvu mudrosti (jer oni su izuzetno inteligentni, ali nimalo mudri jer mudrost dolazi iz empatije) tako zamislili savršeno ljudsko društvo, kao neki kolektivni um i kolektivni organizam, ujednačen i bez iznimaka, koji bi zato bio stabilan.
Naravno, apsurd je u tome da se mora uništiti prava ljudska priroda da bi se stvorilo “savršeno” ljudsko društvo. To nije nešto što sam izmislio, oni su o tome napisali dosta knjiga koje su dostupne.
No, čini mi se i da živimo u vrijeme kad se jedan sustav uvjerenja ruši, i to u raznim vidovima – ljudi sve manje vjeruju korporacijama, farmaceutskoj industriji, bankarskim tijelima, političkim tijelima, raznim idejama o GMO, propituju cijepljenje, svrhovitost stvaranja unija, super-država, ‘demokracije’.
To naravno nećete vidjeti u novinama, ali porazgovarajte malo s ljudima i vidjet ćete da je poprimilo razmjere epidemije. I onda je, da se malo pjesnički izrazim, Kontrolni sustav konačno, nakon dugog razdoblja ignoriranja kako ne bi tim stvarima, za njega nemilim idejama davao dodatnu energiju, bio prisiljen reagirati. A to radi, da se opet pjesnički izrazim, kroz ‘robote’, ljude koji misle da su vlasnici svojih uvjerenja, ali nisu. Ali zato su isključivi, agresivni, arogantni, ego-tipovi, a pri tom nemaju pojma čega su zapravo dio.
Ne smije se zaboraviti da Kontrolni sustav, da se tako izrazim, čine ljudi, naši susjedi, prijatelji. Zato se samozvana malobrojna ‘Elita’ (zapravo šaka prestrašenih jadnika) toliko trudi okupirati ljudima stavove i uvjerenja jer bez pristanka ljudi ona je nemoćna. Jer ljudi poput nas su i policajci, i suci, i vojnici i genetičari i farmaceuti i pedijatri i ekonomisti.
Oni nisu zli niti imaju loše namjere, samo rade svoj posao, ali neće ga raditi isto s razumijevanjem funkcioniranja sustava kojeg su dio i s razumijevanjem njegovih ciljeva. A bez suradnje ljudi, koji zapravo animiraju uniforme i položaje u društvenoj hijerarhiji, ništa od otimačine i fašizma.
Kad bi nas se pustilo na miru, mi bismo se svi nekako dogovorili da stvari počnu funkcionirati na dobrobit svih.
Jer istina jest – ne može tebi biti dobro dok je onom s druge strane ulice loše.
Sve je povezano.
A uz to nitko i ne želi da nekome bude loše.
Krešimir Mišak, voditelj kultne emisije ‘Na rubu znanosti’ i autor brojnih izdanja
isječak iz razgovora/dnevno.hr
