Ono što ljudi i dalje kolokvijalno nazivaju slomom živaca svakako ukazuje na problem mentalnog zdravlja osobe kojem je potrebna pažnja, poput mentalnih stanja kao što su akutni stres (prolazno stanje), anksioznost i depresija. Ono što može biti opasno je da ono što drugi vide kao slom živaca, može biti i nedijagnosticirana mentalna bolest kao što su akutni stresni poremećaj, anksioznost ili depresija. Ako osoba ne potraži pomoć, posljedice mogu biti jako loše.
Jeste li i vi možda na rubu živčanog sloma, doznat ćete kada pročitate ovaj tekst i što iz ugla psihoterapeuta znači ovo stanje koje je preplavilo jako puno pojedinaca svih dobnih skupina.
O čemu se radi?
Kao prvo ovaj termin često se koristi da se opiše stanje u kojem se osoba osjeća emocionalno jako loše odnosno neku stresnu situaciju zbog koje više ne mogu normalno i učinkovito funkcionirati u svakodnevnom životu. Rekli bismo kada životni izazovi i zahtjevi postanu odveć teški i više se ne možemo nositi s njima pa osoba ”puca po šavovima”.
Taj se pojam ne koristi u psihijatriji dok se u prošlosti često koristio za pokrivanje raznih mentalnih poremećaja. Dakle, to nije medicinski pojam niti označava specifičnu mentalnu bolest. Međutim, to i dalje znači nenormalan ili nezdrav odgovor na stres.
Ono što ljudi i dalje kolokvijalno nazivaju slomom živaca svakako ukazuje na problem mentalnog zdravlja osobe kojem je potrebna pažnja, poput mentalnih stanja kao što su akutni stres (prolazno stanje), anksioznost i depresija. Ono što može biti opasno je da ono što drugi vide kao slom živaca, može biti i nedijagnosticirana mentalna bolest kao što su akutni stresni poremećaj, anksioznost ili depresija.
Mogli bismo reći da je živčani slom zapravo akutna faza bilo kojeg nervnog poremećaja, od neuroze pa sve do različitih psihosomatskih bolesti. Ovo emocionalno stanje nastaje kao reakcija na neki događaj ili životnu situaciju – dugotrajan stres, obiteljski ili problemi na poslu, smrt voljene osobe, itd.
Zašto se događa?
Događaj koji izaziva slom živaca ima neke svoje kriterije i u većini slučajeva svi se moraju konvergirati kako bi se osoba dovela u ovakvo psihičko stanje. To mogu biti:
- Kada osoba nije očekivala takav negativan rasplet događaja i jednostavno nije bila spremna na njega.
- Kada taj događaj predstavlja neku opasnost za osobu.
- Kada čovjek više ne pronalazi rješenje na neki njegov problem – ne zna više što da učini jer nema strategiju i rješenje.
- Kada se osoba osjeća krajnje usamljeno i izolirano u takvoj situaciji.
Ako u tom trenutku sloma nisu prisutni svi ti kriteriji, npr. osoba je s nekim podijelila svoju naizgled bezizlaznu situaciju (problem) i nije se osjećala toliko usamljeno, to je dobro jer će joj biti lakše da prevlada problematičnu situaciju. Međutim, ako se skupi jako puno takvih bez izlaznih situacija (problema), jedan za drugim, to nije dobro jer se kod osobe počinje skupljati stalno stanje napetosti. Nema rješenja, ne zna što i kako dalje, i još je sama.
Tada naš mozak počinje ”oživljavati’ i vizualizirati sve one najgore moguće scenarije. I što se onda događa? Vitalni resursi osobe padaju sve niže i niže dok se skroz ne isprazne na nulu. Zamislite vaš mobitel kojemu se ispraznila baterija i on se samo isključio. Više ne radi.
Upravo u ovom trenutku nastupa stanje sloma. Način na koji osoba reagira se počinje mijenjati, a pridružuju se i drugi simptomi.
Kako se manifestira?
Simptoma ima priličan broj, a način na koji ih osoba iskazuje razlikovat će se od osobe do osobe
Od simptoma je prisutna tjeskoba, emocionalna ili tjelesna iscrpljenost, gubitak apetita, neodržavanje osobne higijene, visoki krvni tlak, napadaji panike, razdražljivost, plačljivost, glavobolje, problemi s koncentracijom i općenito s pamćenjem, usporenost, nedostatak motivacije, poremećaji spavanja, anksioznost, izbjegavanje normalnih društvenih situacija, želja za alkoholom, neobjašnjivi bolovi u tijelu i osjećaj opće malaksalost, halucinacije, paranoja pa sve do suicidalnih misli.
Trajanje
Stanje živčanog sloma je akutna faza poremećaja i može trajati kraće ili duže. Ovisi od okolnosti u kojoj se osoba nalazi. Ono što je podmuklo kod ovog stanja jest da se može manifestirati na različite načine kad su u pitanju tzv. bihevioralni simptomi, dakle u ponašanju osobe.
Tako da s jedne strane, osoba može postati agresivna, nasilna i histerična, a s druge, opet da se izolira od svih, povučena, ravnodušna, inertna. Osobe iz okružja sigurno će uočiti promjene u takve osobe.
Posljedice
Ako osoba ne potraži pomoć, posljedice mogu biti jako loše.
Drugim riječima, svaki naš emocionalni šok koji nismo riješili, pokrenut će promjene u našem organizmu, uključujući psihosomatske poremećaje, kao što su: problemi sa spavanjem tahikardija, vrtoglavice, hormonski poremećaji i druge.
Što učiniti? Potražite pomoć!
Prije svega poželjno je da osoba podijeli svoje iskustvo s članovima obitelji ili prijateljima. Korisne mogu biti i tehnike disanja, posebno disanje udisanjem kroz nos i glasnim izdahom na otvorena usta.
Ako ništa ne pomaže i procijenite da ste na rubu, potražite pomoć psihoterapeuta ili psihijatra. Nisu isključeni ni lijekovi koje ćete koristit neko vrijeme uz psihoterapijski tretman.
Nije isključeno da će u težim stanjima biti potrebna i hospitalizacija za trenutnu i kratkotrajnu stabilizaciju. Poslije se može koristiti farmakoterapija uz psihoterapiju. Točan oblik liječenja ovisi o dijagnozi osobe.
Međutim, preporuka je da se ne oslonite tj. ne ograničavate samo na farmakoterapiju koja će samo ublažiti simptome stanja, nego da se osoba uhvati u koštac s uzrokom, da stekne iskustvo i nauči korisne vještine kako se ubuduće nositi s takvim stanjem jer izazovima nikad kraja, zar ne? C’est la vie!
piše: Mirella RASIC PAOLINI, holistički psihoterapeut/focusin-holisticlifestyle
