Život će vam dati iskustvo koje je najkorisnije za evoluciju vaše svijesti. Kako znate koje iskustvo trebate? To je iskustvo koje imate upravo sada!
Eckhart Tolle je mudro rekao da živimo točno ono što moramo živjeti. I to se manifestira svakodnevno. Evo njegovog poznatog citata: “Život će vam dati iskustvo koje je najkorisnije za evoluciju vaše svijesti. Kako znate koje iskustvo trebate? To je iskustvo koje imate upravo sada”.
Sir Isaac Newton isticao je da za svaku akciju postoji jednaka i suprotna reakcija. Isus je rekao: “Kako siješ, tako ćeš i žnjeti.” Za svaku posljedicu mora postojati uzrok i posljedica mora biti potpuno jednaka uzroku. To je jedna od postavki Vedante, filozofskog i metafizičkog dijela Veda. To je logika vječne pravde, duhovne i moralne ravnoteže.
Najranije zapise o karmi nalazimo upravo u drevnim znanjima Veda, dok sama sanskritska riječ karma dolazi od korijena kri, što znači “raditi”. Karma je u jednostavnoj definiciji djelo odnosno skup koristoljubivih, plodonosnih djela izvedenih u namjeri da se materijalnom grubom i suptilnom tijelu koje je prekrivač duše pruži ugoda ili patnja. A-karmičko djelovanje je djelovanje bez vezanosti za rezultat i bez osobnih koristoljubivih motiva, ono se revno vrši u skladu s našim položajem, božjim zakonima i uvijek za zadovoljstvo Boga. Takvo djelovanje ne donosi posljedicu u vidu karme i nastavljanja kruga reinkarnacije.
Karma je uvijek prisutna i karma uvijek djeluje, bez obzira vjeruje li se u nju ili se ne vjeruje, shvaća li ju se ili ne.
Pogrešno je promatrati sustav karme s gledišta nagrađivanja i kažnjavanja; treba ga gledati ispravno, kao zakon uzroka i posljedice. Jedna od najvećih vedskih mantri, Gayatri mantra, slavi Boga kao obožavanoga i voljenog. Netko takav ne može biti osvetoljubiv, nelogičan, pristran i okrutan. On može biti samo pravedan i milostiv.
Vedski mudraci pomno su ispitali karmu i opisali kako se ona odnosi na čovjeka. Oni koji imaju razvijeno šesto osjetilo ju opisuju kao želatinoznu plazmu koja pulsira unutar suptilnih tijela osoba, a suptilno tijelo je sačinjeno od etera, uma, inteligencije i lažnog ega. Svo tzv. sjeme prošlih misli i djela umetnuto je u tu plazmu, koja nas kao dušu prati život za životom. U svakom životu određeno se karmičko sjeme ispušta u živčani sustav s kodiranim privlačnostima ka nečemu, impulsima i težnjama te na taj način utječe na naša sadašnji život.
Utjecaji se odnose na tri sfere našeg života:
1. Jati – obitelj i zanimanje
2. Ayus – zdravlje i dužina života
3. Bhoga – kvaliteta i razina uživanja života
Karma je oblik duhovno-magnetske energije, što je glavna točka za shvaćanje zašto se karma “vraća”, radije nego “odlazi”. Svaka karma, tj. djelo stvara vibraciju, vrlo jasnu oscilaciju, vasanu, koja nastavlja vibrirati u umu. Te su vasane magnetske nakupine podsvjesnih impresija; tako dobra, suosjećajna i pobožna djela privlače dobre reakcije, a loša, poročna i sebična privlače loše.
Svako djelo tj. karma, nastavlja “privlačiti” svoju posljedicu sve dok ona ne bude “demagnetizirana”. To demagnetiziranje se vrši na dva načina. Prvi način je; ukoliko osoba nije spiritualna, ona jednostavno dobiva odgovarajuću reakciju na svoja djela. A drugi, ukoliko osoba prakticira duhovni život, ona uz pomoć primjene duhovne prakse može reducirati ili čak posve neutralizirati posljedice svojih djela.
Sve dok je um zaokupljen zakonima karme, osoba mora prihvaćati određenu vrstu tijela.
Spomenimo jedan od brojnih primjera, starca koji je na samrti zamolio liječnika da mu produži život na još četiri godine kako bi mogao dovršiti svoje planove.
To znači da je u ključnom trenutku smrti, umjesto na Boga – i dalje mislio o svojim planovima. Nesumnjivo, u slijedećem će životu dobit još jednu priliku kako bi ih mogao ispuniti…
Napustivši to tijelo bez sumnje je svoje planove ponio sa sobom u suptilnom tijelu koje nadživljava fizičko, a koje je po Vedama sastavljeno od finih materijalnih energija uma, inteligencije i ega.
Karma je izravnavanje posljedica koje potječu od uzroka, tijekom čega biće, na koje se ta karma odnosi, proživljava bol ili patnju. Karma je postojana i nepogrešiva težnja u svemiru koja neprestano ide ka izravnavanju. Obična osoba ne vidi trenutačnu djelotvornost izravnavanja posljedica vlastitog djelovanja zbog nužnog izravnavanja karme na nekome drugome mjestu, dok je mudroj osobi takvo izravnavanje očito. Stoga ne postoji nikakva nedjelotvornost, već samo djelovanje skriveno od pogleda neupućenih ljudi.
Budući da je karma univerzalni zakon vraćanja ravnoteže, jasno je da se, sve dok rezultati karme nisu poništeni, osoba mora ponovno rađati. To je logički zakon. Ukoliko osoba nagomila veliku količinu pobožnih djela, rađa se u dobrim, uzvišenim obiteljima i na višim sferama univerzuma, tzv. rajskim planetima ili na Svargi i prebiva tamo sve dok ne istroši zalihu pobožnih djela. Zatim se ponovno vraća na Zemlju. Slično tome, grješna djela šalju osobu u niže oblike života i u niže sfere univerzuma, na tzv. paklene planete namijenjene patnji gdje ona troši svoju lošu karmu.
U oba se slučaja osoba ponovno kad tad vraća na Zemlju, gdje ima odgovornost, slobodu izbora i gdje se jedino u Univerzumu karma stvara.
Duša se nikada ne rađa niti umire
Mali atomski dio Vrhovnog Duha i li Boga, duša, je kvalitativno, ali ne i kvantitativno jednaka Bogu i nikada ne podliježe promjenama kao tijelo.
Postoji šest vrsta preobražaja kojima podliježe tijelo. Ono se:
- rađa,
- ostaje neko vrijeme,
- raste,
- razmnožava i stvara potomstvo,
- postupno se raspada i
- na kraju propada.
Duša, međutim, ne podliježe takvim promjenama. Duša se ne rađa, niti umire, vječna je, puna znanja i blaženstva, ali pošto prihvaća materijalno tijelo, tijelo se rađa. Sve što se rađa također i umire. Duša se ne rađa i zato nema prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Vječna je, uvijek postojeća i prvobitna – to znači da u povijesti nema traga o njenom nastanku. Nikada nije bilo vremena da nismo postojali niti će ikada biti vremena da nećemo postojati.
Duša nikada ne stari, kao tijelo. Zato takozvani starac osjeća isti duh kao u djetinjstvu ili mladosti. Promjene tijela ne utječu na dušu. Tijelo se razvija i kreće zahvaljujući prisustvu duše, ali duša se ne mijenja niti ne podliježe prije navedenim šesterostrukim tjelesnim promjenama.
Duša je u svom izvornom potencijalu puna znanja, puna svjesnosti. Svjesnost i želja su simptomi duše. Čak i ako ne vidimo dušu, možemo shvatiti njeno prisustvo jednostavno po prisustvu svjesnosti.
I ne zaboravimo ovo: U svim tijelima u Univerzumu postoji duša, svjesnost, nije samo rezervirana za ljudska tijela.
Međutim, za razliku od životinja i biljaka koje djeluju po čistom instinktu i time nisu pod zakonom karme, kada duša dobije ljudski oblik, postaje odgovorna za svako svoje djelo. Takvo djelovanje određuje njeno sljedeće rođenje.
Prema Vedama (točnije Srimad Bhagavatamu) u našem univerzumu postoje 3 materijalne sfere. Zemlja se nalazi u središnjem predjelu zajedno s ostalim zemaljskim planetima. Zemaljske planete su specifične jer ljudsko biće ima veliku količinu slobodne volje i može izabrati kako djelovati. Također, na Zemlji nema previše ni patnje niti previše uživanja tako da je idealno mjesto za duhovnu spoznaju.
Raj i Pakao su prema Vedama mjesta viših dimenzija. Uživanje i patnja koju možemo iskusiti u višim dimenzijama daleko je veća od onih koje proživljavamo kroz tri dimenzije.
Rajski uvjete života možemo naći po cijelom univerzumu, ali takva mjesta nisu vječna.
Oni koji rade altruistična, pobožna djela, rađaju se na višim planetarnim sistemima.
Na Svargaloki, koja bi mogla biti ekvivalent Raju prema kršćanstvu i islamu, ne postoji starenje i bolest. Život je vrlo, vrlo dug i prepun sreće i uživanja, tijela su daleko suptilnija od naših i sastavljena su od vrlo malog postotka grube materije. Živa bića osjećaju sreću kroz svaku poru svoga tijela. Nakon što se dobra karma potroši – nastupa smrt koja dolazi bez starenja.
Boravak na rajskim planetima je nešto poput odlaska na kozmički godišnji odmor. Nakon toga se moramo vratiti na planet zemlju i stjecati novu karmu.
Oni koji ignoriraju činjenicu odgovornosti za svoja djela, nakon napuštanja tijela odlaze u niže planetarne regije ovog svemira.
Postoji 28 vrsta paklova ovisno o vrsti grješnog djela i vrsti ispaštanja.
Na tim planetima su razne vrste također privremenih paklenih predjela, planeta opisanih u Puranama, ali i u spisima raznih religija. Rezultat koji duša dobiva u paklenom predjelu proživljava se kroz suptilno tijelo, koje čak i tamo obavija dušu. Budući da duša ispašta kroz medij suptilnog tijela, milijuni godina užasa mogu biti sažeti u trenutak, i trenutak intenzivnog bola može biti produžen u eon. Nešto kao najužasnija noćna mora koja traje i traje…
Užas pakla se zapravo iskušava kroz suptilno tijelo, te je stoga nalik na efekt kreiran trodimenzionalnim filmom strave. Zapravo, samo naša vlastita imaginacija je ta koja uzrokuje da se plašimo terora koji se odvija na kino platnu. Razlog zbog kojeg Bog daje takav strah palim dušama na prvom mjestu leži u odgojnoj, korektivnoj mjeri kako bi se u podsvijest duše duboko usadila impresija da neke stvari više nikada ne želi raditi. To se čini zbog vlastite dobrobiti duše u svrhu da ga oduči od nepravilnog ponašanja koje nije u skladu sa božjim zakonima.
Kazna pakla nije vječna kao što neke religije podučavaju. Pakao zapravo nije toliko kazna koliko je mjera ispravljanja. Kada grješna duša provede svoje vrijeme u paklu u skladu sa svojom karmom, ponovno se vraća na zemaljski planetarni sustav. Jednom kada duša dobije ljudsko rođenje, koje je obdareno inteligencijom i određenom količinom slobodnog izbora, ponovno je potpuno odgovorna za sva svoja djela. Prema tome, o njoj ovisi što će joj biti daljnja sudbina i odredište: hoće li ostati na istom mjestu, uzdići se na više planete, sići na niže ili se vratiti kući natrag Bogu, što je po Vedama krajnji cilj putovanja duše u krugu samsare.
Uzimajući u obzir svo ovo znanje, vedski spisi preporučuju – athato brahma yijnasa – sad je vrijeme da se počnemo raspitivati o Apsolutnoj Istini. U ovom svijetu uvijek postoji mogućnost za novi početak. Živimo u svijetu koji funkcionira prema određenim zakonima, u to nema sumnje.
Najvažniji zakon je zakon karme koji nam jamči da nijedno naše djelo neće proći nekažnjeno ili nenagrađeno. Naš život u ovom svijetu ima svoj smisao, jer ovo nije stvarni život.
Trenutak života u sadašnjosti jer vrlo teško uhvatiti, gotovo uvijek razmišljamo o prošlosti i planiramo budućnost, tj. bojimo se loše i nadamo se boljoj.
Život duše u oslobođenom stanju jest život u vječnoj sadašnjosti. U ovo materijalno tijelo bivamo stavljeni iz razloga da bismo naučili djelovati na način koji ne nanosi patnju drugima. Vrijeme je dimenzija koja postoji u materijalnom svijetu kako bi se ove aktivnosti mogle odvijati.
“Svi planeti u materijalnom svijetu, od najvišeg do najnižeg, mjesta su patnje na kojima se odvija uzastopno rađanje i umiranje. Ali onaj tko dostigne Moje prebivalište, o Kuntin sine, nikada se više ne rađa.” – Bhagavad Gita 8.16.
Postoji prebivalište izvan ovih planetarnih sustava i materijalnih svemira. Opisano je je kako je ono 3/4 cjelokupne manifestacije. Materijalni univerzumi tvore samo 1/4 postojanja. Naš stvarni život je tamo, ‘negdje izvan planeta’… Iako izgleda tako daleko, zapravo se ne radi o fizičkom putovanju koje traje milijune svjetlosnih godina.
To je tek najgrublja vrsta putovanja. Nama su potrebni uvidi u više dimenzije. Putovanje koje je potrebno da bi se živo biće oslobodilo utjecaja karme i ostalih materijalnih zakonitosti svemira je ono iznutra…
Završimo s nekoliko ključnih stihova koje je izgovorio Gospodin Krišna u slavnoj Bhagavad-giti…
“Kao što utjelovljena duša u ovom tijelu prolazi kroz dječaštvo, mladost i starost, tako u trenutku smrti duša prelazi u drugo tijelo. Razborita osoba nije zbunjena takvom promjenom.
Nestalno pojavljivanje sreće i nesreće i njihovo iščezavanje tijekom vremena su kao dolazak i odlazak ljeta i zime. Oni potječu od osjetilnog opažanja i osoba ih mora naučiti podnositi bez uznemirenosti.
Trebaš znati da je ono što prožima čitavo tijelo neuništivo. Nitko ne može uništiti tu neuništivu dušu.
Duša se nikada ne rađa niti umire. Nije nastala, ne nastaje i neće nastati. Nerođena je, vječna, uvijek postojeća i prvobitna. Nije ubijena kada je tijelo ubijeno.
Kao što osoba oblači novu odjeću, ostavljajući staru, duša prihvaća nova materijalna tijela, napuštajući stara i beskorisna.
Onaj tko se rodio će sigurno umrijeti, a nakon smrti će se sigurno ponovo roditi. Onaj tko prebiva u tijelu nikada ne može biti ubijen. Stoga ne trebaš žaliti ni za jednim živim bićem.
Predano služeći Gospodina, veliki mudraci i posvećenici oslobađaju se rezultata djelovanja u materijalnom svijetu. Tako se oslobađaju kruga rođenja i smrti i dostižu položaj iznad svih bijeda, vraćajući se nazad Bogu.”
ATMA
