Nekima si previše.
Nekima premalo.
A nekima nikad dovoljno.
I to je u redu.
Nismo svi stvoreni da bi odgovarali svima.
U redu je da se razlikujemo.
Problem nastane kad se pokušavamo prilagoditi drugima da bismo im se svidjeli ili da bi nas odobravali.
A zašto to činimo?
Iz straha da ih ne izgubimo.
Iz straha da ćemo ostati sami.
I shvatiti da smo možda živjeli u iluziji…
Prilagodbom drugima često izgubimo sebe.
Do te mjere da se na kraju ne prepoznajemo…
Do te granice da više ne znamo tko smo.
Jer u toj potrebi da budemo prihvaćeni skroz sebe zanemarimo…
A ne bi trebalo biti tako.
Jer za sve postoji vrijeme i mjesto.
Za odnose prirodna putanja, nekad naizmjence uspona i padova, a nekad sa vidljivim krajem.
I to je u redu.
Nema potrebe nekoga silom zadržavati tako što se pretvaramo da smo nešto što nismo samo da bi nas prihvatili.
Jer to nisu kvalitetni odnosi.
Umjesto toga budite otvoreni.
Budite ono što jeste, budite prirodni.
I neka uz vas ostanu oni ljudi koji vas vole baš takve.
A odu oni kojima se sviđalo ono što ustvari niste…
Nema potrebe nikoga zadržavati.
Jer svijet je prepun onih koji vas žele upoznati.
Koji su slični vama i koje je kao i vas – lako voljeti.
Koji će biti sretni što ste se sreli i s kojima ćete se sa lakoćom razumjeti…
To su vaši ljudi.
Sa kojima ste autentični.
Koji poštuju sebe i vas.
Sa kojima dijelite slične interese i životne vrijednosti.
Gdje ste si podrška i zajedno rastete i napredujete…
A ovim ostalima sa kojima ste nekad bili bliski, a više niste…
Poželite sreću i sve najbolje pa ih ispratite.
Bez straha, bez rasprave…
I pustite da vas vaš put odvede dalje.
Čiste, jednostavne, rasterećene…
Lagane poput perca i otvorenog srca.
Među svoje.
Iva Bradarić
WEB – Sunčana strana života
Facebook – Sunčana strana
