Nepoznata duhovnost drevnih stanovnika Istre

Histri su vrijeme računali prema mjesečevim mijenama, te su protok vremena povezivali s menstrualnim ciklusima žena. Histri su općenito slavili ženu, stoga su njihova božanstva uglavnom bila ženska (dok su muška božanstva prisutna samo u tragovima). Naime, iz Kulta Boginje plodnosti razvio cijeli niz autohtonih ženskih božanstava koja su odgovarala specifičnim potrebama koje je ovaj narod imao, kao i izazovima s kojima se suočavao.

Autorica teksta: Egli Ilić

Zahvaljujući otvorenosti Mediterana, kao i trgovačkoj (i kulturnoj) razmjeni između zemalja koje mu pripadaju, duhovna vjerovanja većine mediteranskih zemalja, još od doba neolitika bila su ista ili vrlo slična. Prema povijesnim izvorima i materijalnim dokazima koje su ovi narodi za sobom ostavili (različite crtarije, monolitne iskopine, kipovi i sl.), takva su se vjerovanja zadržala i tijekom bakrenog i brončanog doba, a uz određene modifikacije opstala su i tijekom željeznog doba.

Puni “procvat” u nekim zemljama doživljavaju u Antici, a različiti narodi daju im i svoj specifični pečat. Tako se na temeljima sredozemne duhovnosti razvila i duhovnost Histra – drevnog naroda Istre, koji je na Poluotoku obitavao prije Rimljana.

Kultovi naroda Sredozemlja

Prapovijesni stanovnici sredozemnih zemalja gajili su Kult mrtvih. Vjerovali su da mrtvi mogu utjecati na njihov život, stoga su ih se i plašili, a kako bi od njih izmolili oprost za svoje pogreške, zaštitu ili izlječenje, prinosili su im žrtve u obliku različitih životinja. Isto su, po svemu sudeći činili i Histri u Istri. Naime na nekim mjestima na Poluotoku pronađeni su ostaci ukopa životinja slični onima koji su pronađeni u nekim drugim zemljama Bliskoga Istoka, za koje se može zaključiti da potječu iz istog povijesnog razdoblja.

Osim Kulta mrtvih, drugi značajan kult sredozemnih naroda bio je Kult Velike majke (Magna Mater), što podržava tezu o prevladavajućem matrijarhalnom sustavu, koji je – osim neolitika, u nekim društvima opstao i u brončanom i željeznom dobu. Naime drevni su narodi slavili život (i plodnost), a budući da samo bog može stvoriti život, žena, koja daje život je i štovana kao vrhovno božanstvo, te su se zato ženi, Velikoj majci i molili za život. U Nezakciju, kulturnom, administrativnom, ali i duhovnom središtu drevnih Histra pronađen je kip Boginje plodnosti, za koju se smatra da je bila vrhovno božanstvo željeznodobnog Nezakcija, kao i Kip konjanika. Boginja plodnosti predstavljena je kao dio jednog trapezoidnog bloka na kojemu se s gornje strane nalazi goli konjanik s čizmama na nogama i uspravnim falusom. Boginja je s druge strane prikazana gola, u sjedećem položaju i s djetetom položenim na grudi, koje pridržava desnom rukom, pa je asocijacija na plodnost više nego očigledna.

Štovanje ženskih božanstava

Zanimljivo je i da su Histri vrijeme računali prema mjesečevim mijenama (o čemu također saznajemo iz povijesnih izvora), te da su protok vremena povezivali s menstrualnim ciklusima žena. Histri su općenito slavili ženu, stoga su njihova božanstva uglavnom bila ženska (dok su muška božanstva prisutna samo u tragovima). Naime iz Kulta Boginje plodnosti razvio cijeli niz autohtonih ženskih božanstava koja su odgovarala specifičnim potrebama koje je ovaj narod imao, kao i izazovima s kojima se suočavao.

U najznačajnija božanstva Histra tako valja ubrojiti boginju Histriju, potom Tritu, Eiju, Boriju, Iriju, Nebru, Sentonu, Tritu, Iku, a od muških Jana i Melkosa. Analizom dostupnih izvora o ovim božanstvima dolazimo do zanimljivih spoznaja o povezanosti boginja uz prirodne pojave tipične za ovo podneblje, a neke od njih možemo povezati i s njihovim grčkim, odnosno rimskim inačicama, što samo podupire tezu da se duhovnost (kao i sve ostalo), u ono doba širila morem.

Najpoznatija histarska božanstva

Tako se primjerice za Histriu, odnosno Terru Histriu vjeruje da je bila zaštitnica cijelog područja Istre, te općenito plemena Histra, zato je i bila boginja štovana na cijelom istarskom području. Trita je, s druge strane vjerojatno bila boginja zdravlja. Eia se kao lokalno božanstvo štovala u Nezakciju i Puli, a vjeruje se da su Eia, Trita i Histria predstavljale Mjesečeve boginje, odnosno različite oblike njezine pojavnosti. U grčkoj mitologiji aspekti Mjesečeve boginje utjelovljeni su u Demetri, a aspekte predstavljaju Kora, Perzefona i Hekata, djevica, nimfa i starica.

Povezujući plodnost sa zemljom, Kora je predstavljala zeleno žito, Perzefona zreo klas, a Hekata pokošeno žito. Kora je bila Demetrina kći koja je kasnije nazvana Perzefonom. Hekata je bila boginja čarobnjaštva i podzemlja zadužena da vodi brigu o Kori. Prema ovoj logici, Koru bi predstavljala histarska Eia, Perzefonu Trita, a Hekatu Histria. Štovanje aspekata Mjesečeve boginje očitovalo se u Eleuzijskim misterijima za koje se smatra da su bili srodni Nezakcijskom kultu plodnosti.

U autohtona božanstva prirodnih pojava ubraja se i Boria, boginja vjetra, čije se ime povezuje s burom – hladnim, sjeverozapadnim vjetrom karakterističnim za ovo podneblje, dok se za Nebru vjeruje da je bila boginja oluje. Prema ovoj je boginji i nazvana nevera, jako nevrijeme praćeno olujom, također karakteristično za ovo područje.

Nadalje, vjeruje se da Sentona, kao najpoznatije i najštovanije božanstvo na području Labinštine predstavlja božanstvo slično vrhovnoj grčkoj boginji Heri (premda to nije potkrijepljeno s dovoljno dokaza), dok se za Iku pretpostavlja da je bila boginja izvora i voda. Po ovoj je boginji ime dobila Ika – malo mjesto bogato izvorima pitke vode koje se nalazi u blizini Opatije. S druge strane, za Iriju se smatra da je bila histarska boginja slična Veneri, a štovala se na istočnoj obali Istre.

Histri su dakle štovali prirodu, te su vjerovali da prirodnim pojavama upravljaju bogovi – odnosno – uglavnom boginje. Vjerovanja u podređenost prirodi, kao i potrebe za njezinim štovanjem slični su onima koja su postojala i u nekim drugim duhovnostima diljem svijeta, a koja su nastajala u sličnim povijesnim razdobljima (tako se primjerice kompletna duhovnost taoizma, koji je nastao na području Kine temelji na usklađenosti čovjeka s prirodnim zakonima, što donosi harmoniju i zdravlje u svim aspektima postojanja).

Osim navedenih, u duhovnoj ostavštini Histra nalazimo i cijeli niz drugih (najviše ženskih), uglavnom lokalnih božanstava, čija su svojstva i obilježja do današnjih dana nažalost ostala nepoznata.

Histarska duhovnost pada u zaborav

Romanizacijom Istre, koja se dogodila u 2. st.  p.K., autohtona histarska božanstva polako počinju padati u zaborav, a s pojavom kršćanstva, posebno od 313. godine od kad je ono postalo službenom religijom Rimskoga carstva, važnu ulogu u životu ovog naroda, kao uostalom i drugih naroda iz okruženja počinje zauzimati kršćanstvo. Ono se, u obliku katoličanstva kao dominantna religija zadržalo do današnjeg dana.

Pa iako smo analizom dostupnih izvora iz duhovnog života Histra donekle uspjeli dobiti uvid u duhovna vjerovanja ovoga naroda, rastužuje činjenica da za razliku od kršćanstva o kojemu znamo gotovo sve, o vlastitoj (istarskoj) autohtonoj duhovnosti znamo vrlo malo ili gotovo ništa. Daljnjim istraživanjem ove drevne duhovnosti vjerojatno bismo otkrili mnoge – svevremene mudrosti svojih predaka, slične onima kakve pronalazimo u drugim duhovnostima koje oplemenjuju naš život, a koje, za razliku od histarske, nisu pala u zaborav.