Mnogi smatraju nesrećom s 40 godina živjeti s majkom ili s 45 biti sam, bez obitelji i djece, okružen mačkama. Nesreća je kad radiš najprestižniji posao, ali mrziš ga. Kad se udaš za najpametnijeg, najperspektivnijeg i najljepšeg, ali nimalo ga ne voliš. Kad svakodnevno maštaš da će se sve promijeniti, ali ne poduzimaš ništa.
“Mnogi posao domara smatraju nesrećom ili s 40 godina živjeti s majkom ili s 45 biti sam, bez obitelji i djece, okružen mačkama.
Međutim, nesreća je nešto drugo.
Hoćete da vam kažem što je prava nesreća?
To je kad nijedan dan ne proživiš kako želiš.
To je kad radiš najprestižniji posao, ali mrziš ga.
To je kad se udaš za najpametnijeg, najperspektivnijeg i najljepšeg, ali nimalo ga ne voliš.
To je kad svakodnevno brojiš kalorije, želiš imati neko tuđe tijelo.
To je kad cijeli život maštaš da napišeš roman, a previše se bojiš nastaviti započeto i doći bar do drugog poglavlja.
To je seks bez strasti, već iz osjećaja dužnosti.
To je kad živiš s nekim tko te voli, razumije i brine o tebi, a ti maštaš o susjedu.
To je kad bi se dijete igralo, a ti – da te svi ostave na miru.
To je kad maštaš da doručkuješ kroasan dok prelistavaš časopis, ali umjesto toga gutaš kemijsku instant kašu i sjedaš za volan.
To je kad svakodnevno maštaš da će se sve promijeniti, ali ne poduzimaš ništa.
To je ono što ja nazivam nesrećom.”
psiholog Mihail Labkovski/prijevod: Femina
