Naš um predstavlja jedan sloj svjetlosne mreže u našem energetskom polju. U toj mreži “zakačeni” su mnogi mentalni i emotivni utisci. Oni su obično negativni. Zašto se trenuci radosti i istinske sreće ne zaustavljaju u toj mreži? Zato što su to razriješeni energetski valovi koji se prirodno rastapaju u jedinstvo s univerzumom. Njih doživljavamo kao prirodna stanja, jer oni to i jesu. Priroda pulsira emocijom radosti. Ali, činjenica je da smo mi rijetko u tom nekom prirodnom stanju. Obično pronalazimo razloge za negativna emotivna stanja.
Naša mentalna mreža ima svoj elektricitet, frekvenciju, magnetizam. Iz naših iskustava stalno šaljemo nove valove energije koji uvijek imaju frekvenciju jednog od četiri emotivna stanja – strah, ljutnja, tuga ili radost. Strah je crne boje (“crne misli”), ljutnja je crvena, tuga je siva, radost je u toplim nijansama narančaste i žute koja miješanjem sa plavom odlazi u zelenu (boja srčane čakre i boja prirode, mira i harmonije).
Tako se i valovi koje emitiramo prelijevaju u istim bojama. Božanska iskra svijesti u nama isijava blještavu brilijantno-bijelu svijetlost. Svaka tamna boja ima u sebi prisustvo crne i upućuje na uzdržanost, strah i prisustvo ideje smrti, dok je bijelo simbol anđeoske čistoće. Zato nije poželjno da smo okruženi tamnim i sumornim bojama, jer naša mentalna mreža preuzima vibracije s kojima dolazi u kontakt.
Zapitajmo se koje boje volimo, a koje ne. Ako ne volimo narančastu boju, nismo spremni otvoriti se za životne radosti i zadovoljstva, to znači da je naša mentalna mreža puna straha koji nam to ne dozvoljava.
Kada mi stvorimo neku misao ili želju, ona će se poput vala nastaviti kretati kroz našu mentalnu mrežu. Kako ti kanali nisu prohodni, zbog zaustavljenih, nerazriješenih konflikata, koji “čekaju” na rješavanje, tako će se naš val odbiti o takve čvorove i vratiti se s porukom “ova želja ne može biti ispunjena” ili bilo kojim drugim negativnim sadržajem.
Tako mi svoje želje uopće i ne emitiramo univerzumu jer one ostaju zaglavljene u našem unutrašnjem konfliktu. Često nam se desi da se neke situacije stalno ponavljaju. To su konflikti koji su u statusu “čekanja”, kada ih razriješimo, razvežemo i pročistimo kanale svjesnosti, situacije će se prestati ponavljati.
Neke želje se vrate s porukom tuge, neke s porukom straha – to je samo znak da su se odbile o zaglavljeno iskustvo tuge ili straha unutar mentalne mreže i da prvo ta iskustva treba očistiti da bi se misao prostirala u beskonačnom ritmu svog vala.
Cijeli svijet je u mreži – mreža meridijana, internet mreža, telekomunikacijska mreža, elektro-energetska mreža, pa do čovjeka koji je jedna svjetlosna mreža puna utisaka i informacija. I baš je to lijepo Sherwood opisao u svojoj knjizi “Prevladavanje karme” – mi smo zgrada kojoj čakre daju električnu energiju. Kod većine nas, to se svjetlo na pojedinim spratovima jedva nazire, zato što nas je iskustvo straha navelo da pogasimo svjetla i živimo u mraku koji održava u životu emociju straha.
Mi nesvjesno, iz potrebe da upalimo unutrašnja svjetla, pravimo blještave zgrade, kule i dvorce, a unutar sebe ostajemo zamračeni.
To je samo poruka našeg kreativnog duha koju trebamo razumjeti.
