Onaj tko ti ne vidi dušu, taj ni svoju ne osjeća

Onaj tko ti ne vidi dušu…
Neka te ne rastužuje.
Jer vjerojatno ni svoju ne osjeća.

Onaj tko se ljuti na tvoju svjetlost živi u okovima vlastite tame.
Onaj tko se boji tvoje percepcije, vjerojatno živi u stagnaciji svoje.

I na tvoju će ljubav reagirati strahom, jer ne zna drugačije.

Neka te to ne boli.
A neće te boljeti ako razumiješ odakle to dolazi.
I da osoba ponekad ne da neće, nego ne može drugačije…

Ostani u miru na tuđi nemir.
I ne pokušavaj ga ugasiti, jer je to skoro nemoguće bez da ta osoba odluči pokušati drugačije.

I ne krivi se. Nije do tebe.
Ne spuštaj kriterije samo da bi te netko prihvatio.
Već ih podigni u skladu sa onime tko jesi i što možeš dati. I ne pristaj na manje.

Nisu svi ljudi u tvom životu namijenjeni da ostanu tu zauvijek. Neki su tu samo zbog lekcije.
A neki da ti putem pružaju ruke…

Prepoznati ćeš te odnose po tome što se mijenjaju, ali ne nestaju. Po tome što rastete i učite zajedno, što se volite i podržavate iskreno i bez fige u džepu bez obzira na sve. Gdje u bazi stoji ljubav puna razumijevanja i podrške.

Zato ne zadržavaj one koji su namijenjeni da odu i ne opiri se novima koji dolaze.
A dolaze, zasigurno dolaze.

Dopusti toku života da ispere sve tvoje boli i strahove, zacijeli rane i spremi te za nove izazove.
Za nove divne osobe.
U čijim ćeš se očima prepoznati.
Gdje će vam se bez riječi duše zagrliti.
A srca konačno moći prepustiti, bez bojazni da će biti opet izigrani…

Dozvoli životu da te iznenadi.
Pusti Intuiciji da te vodi.
A Inspiraciji da oboji smjer.
I dovede te tamo gdje znaš da pripadaš.
U zagrljaj u kojem ćeš osjetiti dom.
U ljubav u kojoj ćeš se prepoznati.
U toplinu koja će ti rastopiti srce…

I onda ćeš spontano zahvaliti svim bolima koje su ti se dogodile.
Jer si zbog njih sada tu gdje jesi.
Točno tamo gdje trebaš biti.
I gdje je za tebe najbolje.

Tamo gdje je duša pronašla utočište.