Oprez bi trebao biti višeglasje života, a mi, izgleda, imamo samo jedan jedini glas koji ponekad prelazi u dvoglasje, ali to para bubnjiće.
Ono po što je rano jutros krenuo, svojim kompanjonima nije donio. No, nahranio ih je boljom hranom od kupina, nahranio ih je – oprezom. Oprez je najdelikatesnija, najsočnija, najzdravija i navitaminoznija hrana živih bića. Da je bilo više opreza, pola ratova u povijesti civilizacije ne bi se dogodilo, pola bolesti ne bi se pojavilo, pola životinjskih vrsta ne bi izumrlo, pola uvreda i loših riječi ne bi se izgovorilo, pola ljubavi ne bi u mržnji završilo niti bi pola smijeha u cinizmu skončalo. Pola svjetske kulture bilo bi cijelost svjetske kulture, pola siromašnih bilo bi upola siromašnije, pola neostvarenih snova bilo bi dvostruko ostvarivije. Da se oprez ručavao i večeravao, a ponekad i zajutarkovao, ljudi i životinje bi se pozdravljali ne s „dobar dan“, već s „jeste li oprezni?“, a rastajali ne s „doviđenja“, već s „budite oprezni“. Ali, malo tko je oprezan, za oprez se vezuje čudaštvo, skepticizam, crna magija, darvinizam. Sva svjetska dobra smo neoprezno među sobom podijelili, a sad ih oprezno jedni drugima iz ruku otimamo. To su naši najviši dometi opreza. Neoprezno se rađamo, a oprezno umiremo, umjesto da bude obratno. Jednog od najvećih vojskovođa u povijesti smo neoprezno na jedan vrlo udaljeni otok prognali umjesto da smo sve najudaljenije otočiće sa svim njihovim endemima oprezno k svim slavnim vojskovođama povijesti potjerali, tad ne bi, uz posjedovanja tolika i takva endemičnog bogatstva od strane ovih, osvajanja, što znači i presilna klanja, nikada ni bilo. Ali, iz ove svoje usko skrojene kože ne možemo. Biti oprezan, danas ne znači biti manje požudan, manje pohotan, neznatno materijalističan, a što će mi takav oprez koji uz udio savjesti nije odmjerivan? Nastavi, moja blesava vrsto, i dalje po starome, opravdaj neprimjenjivost božanske mjere opreza oprezom posebne vremenosti i sve će biti u najboljem redu. Kako šuplje danas zvuči ona latinska da je oprez majka mudrosti. Koji oprez? Kakva majka? Koje mudrosti? Oprez bi trebao biti višeglasje života, a mi, izgleda, imamo samo jedan jedini glas koji ponekad prelazi u dvoglasje, ali to para bubnjiće. Hoćemo li ga sad promuknuti srameći se tog višeglasja koji nikad ne ćemo na višeglasan način i dosegnuti?
No, medvjeđa kompanijo, zašto gledati civilizacijske dosege nečega što se u civilizaciju nije ni zaputilo, vaša mjera sada mora biti dvostruki oprez. Nije na odmet jer su utrostručili hajku na vas.
(Odlomak iz romana ŠUMOM I PODZEMLJEM)
[author] [author_image timthumb=’on’]http://atma.hr/wp-content/uploads/2012/10/Zlatko-Tomić1.jpg[/author_image] [author_info]Zlatko Tomić, književnik, što objavljenih što neobjavljenih ima preko deset knjiga, autor psihološko-povijesnih romana, zbirki aforizama, drama, eseja, ali sebe nadasve prepoznaje po humanističko-etičkom ispisu te sociološko-povijesno-psihološkim i filozofskim inklinacijama u umjetnosti. Kultura življenja, duhovnost i nadduhovnost, filozofija religije, tolerantnost spram svih oblika alternativnosti moderniteta svakidašnje su mu preokupacije, nadasve cijeni čistu, iskrenu, istinsku misao, razmišljajnost oživotvorenja i obogotvorenja u najširem smislu tih riječi, transcedentnu u svojoj krajnjoj smislenosti. Javljat će se poučnim pričama, iskričavim esejima, poetsko-filozofskim minijaturama, humoreskama. Najveća mu je nagrada ako, čitajući ga, makar i uzgred, dočitate ponajprije sebe, spoznate vlastiti alter-ego kao sukreatora svog božanskog Jastva.[/author_info] [/author]
